Skip to content

Blaženi Alojzije Stepinac

„Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.“



Blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u mjestu Brezarić, u župi Krašić. Nakon završetka školovanja postaje svećenik, davne 1930. godine, a već sedam godina poslije postaje zagrebački nadbiskup. Njegovo djelovanje obilježio je početak Drugoga svjetskoga rata, i neviđena stradanja Židova, koji pred Nijemcima bježe iz svojih domovina, te dolaze u zemlje u kojima nalaze utočišta. Tako određen broj židovskih izbjeglica dolazi i u Hrvatsku. Niti u njoj ne nalaze sigurnost. Ipak, pod okriljem nadbiskupa Stepinca mnogi pronalaze pomoć. Ne samo Židovi, nego i Romi, pa Srbi, te svi ostali kojima je mogao pomoći. Poznate su njegove riječi da su „rase i narodi Božje tvorevine!“

Uzdajući se u Boga, nije se bojao komunističkoga režima. 1945. godine partizanska vojska ulazi u Zagreb i već nakon desetak dana nadbiskup Stepinac biva uhićen.

Optužnica ga tereti za suradnju s neprijateljem u vrijeme rata, nasilno pokrštavanje vjernika pravoslavne vjere, tj. nasilno nametanje katoličke, i još mnogih drugih djela. Na montiranom sudskom procesu optužen je na 16 godina zatvora koje je trebao odslužiti u Lepoglavi, ali mu je boravak u zatvoru zbog bolesti preinačen u kućni pritvor u Krašiću. Papa Pio XII. imenovao ga je 1953. g. kardinalom. Umire 10. veljače 1960. god. i biva pokopan u zagrebačkoj katedrali. Povijest pamti njegove riječi, u kojima ga prepoznajemo kao branitelja čovjekova dostojanstva, a koje je izrekao 1942., u jeku ratnih stradanja:

„Svaki narod i rasa, kako se odrazuje danas na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili Evropejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci, imadu jednako pravo da govore ‘Oče naš, koji jesi na nebesima’.“

Zbog svega toga, danas blaženog Alojzija Stepinca možemo promatrati kao jednog od najznačajnijih likova novije povijesti Crkve u Hrvata.

Na velikom slavlju u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. god. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim, rekavši:

„U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima, koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U Njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled išćući njegov zagovor.“

Crkva štuje blaženoga Alojzija Stepinca kao „stradalnika za jedinstvo Crkve i mučenika za jedinstvo kršćana“, a  njegov spomendan slavi 10. veljače.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Sveti Karlo Boromejski 4. studenoga Katolička Crkva slavi spomendan svetog Karla Boromejskoga, milanskoga nadbiskupa i zauzetog provoditelja odluka Tridentskoga sabora, koji...
Sveti Dionizije Pariški i drugovi Tradicija Crkve spominje 14 svetih pomoćnika u nevolji, odnosno 3 svetice i 11 svetaca kojima se vjernici posebno obraćaju moleći zaštitu od b...
Sveti Petar Krizolog Liturgijski spomen svetoga Petra Krizologa Crkva slavi 30. srpnja, a riječ je o svetcu koji je živio u 4./5. st. i koji je bio biskup u prijestolnici ...
Sveti Sarbelije Makhlouf Crkva se 24. srpnja liturgijski spominje svetoga Sarbelija Makhloufa (Charbel Makhlouf ili Šarbel Maklouf), maronitskoga mistika i čudotvorca iz 19. s...
Sveti Barnaba Sveti Barnaba, bliski suradnik svetoga Pavla, liturgijski se časti 11. lipnja, a predaja ga zbog njegove duhovne veličine naziva apostolom, iako se ni...
Do NOT follow this link or you will be banned from the site!