Evolucija ne vodi nikamo
Svaki svjetonazor pretpostavlja kako postoji naum za život, čak i oni koji niječu Naumitelja.
Prema „Polazištu dana“ koje je 26. kolovoza 2025. objavio Ray Dalio, upravitelj hedge fonda vrijedna više milijardi dolara: „Evolucija je najveća pojedinačna sila u svemiru; to je jedina stvar koja je trajna i pokreće sve.“ Nastavio je izjavljujući:
„Sve, od najmanje subatomske čestice do cijele galaksije, evoluira. Iako sve naizgled umire ili nestaje s vremenom, istina je da se sve samo rekonfigurira u evoluirajuće oblike. Zapamtite da se energija ne može uništiti – može se samo rekonfigurirati. Dakle, ista stvar stalno se raspada i spaja u različitim oblicima. Sila iza toga je evolucija.“
Ako ovaj psalam u slavu nereligioznoga materijalizma zvuči religiozno, onda to i jest. Često oni koji su najiskrenije posvećeni ateizmu i besciljnom svemirskom napretku objavljuju tvrdnje poput: „Svemir stvoren“, „Priroda se pobrinula“ ili, kako je Dalio rekao: „Evolucija pokreće“. Tvrde da sve ishodi iz besciljna, beznačajna niza atomskih reakcija, ali onda pretpostavljaju da je ta priča o svemiru ujedno i pripovjedač. Govore o evoluciji kao da je iza svega Um, Um koji nas možda ne voli, ali koji ipak ima plan za naše živote.
U dramatičnom uvodu dokumentarca Cosmos iz 1980. Carl Sagan je izjavio: „Svemir je sve što jest, ili je ikada bilo, ili će ikada biti.“ Desetljećima kasnije Neil deGrasse Tyson ponovo je utjelovio seriju izjavivši: „Prije jednoga naraštaja astronom Carl Sagan… lansirao je stotine milijuna nas u veliku pustolovinu.“ Dvojim da je ovdje namjeravao navesti Stevena Curtisa Chapmana, a kamoli posuditi njegove teističke pretpostavke, ali osedlao je istoga konja.
Čak i najbolji pokušaji dokazivanja da je svemir besmislen skloni su prokrijumčariti jezik svrhe, transcendencije i čuđenja. I jednako su vjerovjesnički kao i religije koje oni često preziru u pokušajima da uvjere i preobrate druge. Ispada da se teistički poticaj pojavljuje gdje god i kada god ljudska bića pokušavaju shvatiti svoj svijet. Isti poticaj koji je pokretao stare da objasne svijet pokreće sve nas danas. Isti poticaj koji je naveo pogane da nešto obožavaju vidi se u štovanju znanstvenih teorija i tehničkih novotarija.
Svaki svjetonazor pretpostavlja kako postoji naum za život, čak i oni koji niječu Naumitelja. Ako su materijalisti u pravu, „sve što jest, ili je ikada bilo, ili će ikada biti“ ne znači ništa. Ne postoji „velika pustolovina“ koju treba pronaći ili doživjeti. Sve to uzvišeno govorništvo način je da se govori o entropiji koja će završiti „toplinskom smrću“ svemira, gdje sav život, svjetlost i red završavaju u tami. Život je samo mnogo duža inačica kratke drame Samuela Becketta „Dah“. Život počinje uzdahom, završava uzdahom, a sve što se zbiva između je smeće.
Međutim, ovaj svjetonazor jednostavno nije dovoljno velik. Gilbert Keith Chesterton rekao je: „Najgori trenutak za ateista je kada je stvarno zahvalan, a nema komu zahvaliti.“ Dalio možda želi sve pripisati evoluciji, ali on zapravo samo traži Nekoga iza svega, čak i kada niječe da bilo tko postoji.
Ali ondje postoji Netko. Postoji smjer u kojem svemir ide. Život je pustolovina koju vrijedi istražiti. Još bolje, On se dao spoznati u onome što je stvorio, u onome što je rekao i, u konačnici, u Isusu iz Nazareta. Kao što nam je rekao u Izaiji 43, 1:
Sada ovako govori Gospodin,
koji te stvorio, Jakove,
koji te sazdao, Izraele:
„Ne boj se, jer ja sam te otkupio;
imenom sam te zazvao: ti si moj!“
John Stonestreet i Timothy D. Padgett
