Joško u ženski zatvor
Umišljaj je slika za koju se vjeruje da je stvarnost, ali za koju se može dokazati da nije. Umišljaji ne odgovaraju zbilji. Ljudi koji imaju umišljaje nazivaju se luđacima. U slučaju ljudi s demencijom nije štetno postupati u skladu s njihovim umišljajem, ali inače se preporučuje liječenje. To postaje doista problematično samo kada ljudi zahtijevaju da njihove umišljaje drugi prihvaćaju kao stvarnost. To je sada slučaj.
U Njemačkoj se željeni spol može upisati u putovnicu. Postoji samo nekoliko ograničenja. Primjerice, nositelj putovnice morao je obaviti razgovor s dva psihijatra. Jedan od zahtjeva jest da se podvrgnuo operaciji promjene spola. Dakle, ako Joško želi prolaziti životom kao žena, vlada se slaže s tim umišljajem. U Engleskoj su stvari za Joška jako jednostavne. Ondje nije potrebna kirurška promjena spola. Joško sada može tamo živjeti kao transrodna žena bez ikakvih promjena u svom fizičkom izgledu. Joško je sada transrodna žena sa ženskim spolovilom, barem ne s muškim spolovilom, jer je sada dokumentiran kao žena.
Dajem sada drugima pravo da luduju koliko hoće, ali u tome se mora biti dosljedan. Jesti iz dva tanjura jednostavno nije moguće. Ako kažete A, morate reći i B, ako želite da vas shvate ozbiljno. To vrijedi i za vladu koja to omogućuje. Budući da je vlada službeno priznala Joškovu ženskost, Joško ima pravo služiti kaznu u ženskom zatvoru, jer, Joško je žena. Nemojte mi reći da je to besmislica. Nisam ja taj koji Joška pogrješno smatra ženom. Prave žene u zatvoru to jednostavno moraju prihvatiti. Potpuno je nejasno zašto bi se biološke žene trebale prilagoditi transrodnim ženama, a ne obrnuto.
Ono što vrijedi za ženski zatvor vrijedi i za sklonište za žene. Uostalom, treba biti dosljedan. Smatra li se Joško ženom ili ne? Ili samo kada vama odgovara? Ako spol nije određen onim što vam je priroda dala, nego je željeni spol odlučujući, diskriminirajuće je odbiti transrodnu ženu. Dakle, ako Joška bude uznemiravao drugi muškarac, on se može skloniti u tu žensku kuću. Naravno, žene u toj kući nemaju pravo glasa o tom pitanju.
Transseksualnost naravno znači i kraj ženskoga športa. U Australiji je igrač rođen kao muškarac Callum Mouncey želio igrati za žensku rukometnu reprezentaciju. Nije bio izabran (pogledajte fotografiju i bit će vam jasno zašto). Trenera su odmah prozvali transfobom. Dame su se odbile tuširati s tom transrodnom ženom, ali kako je zakonski regulirano da je sada registriran kao žena Hannah Mouncey, klub nema pravo odbiti ovoga muškarca – jer on to naravno jest i ostat će – kao pripadnika ženskoga rukometa. Jedino što trener može učiniti jest ne uvesti ga u igru. Za to je odgovoran trener, ne vlada. Inače, uz to ludilo pristaje i Međunarodni olimpijski odbor. „Žene“ koje su rođene kao muškarci više se ne će morati podvrgnuti ni operaciji promjene spola da bi sudjelovale.
Kao što je spomenuto, nazire se kraj ženskoga športa. U Americi prave žene više ne pobjeđuju na natjecanjima u skoku u dalj, jer dvije transrodne žene pobjeđuju sve. A budući da muško tijelo proizvodi vlastiti testosteron, ne može ih se optužiti za doping. Kako je u rodnoj raspravi potpuno razvučeno ili raspršeno što zapravo muškarca čini muškarcem, a ženu ženom, potpuno je nejasno i kako se možete osjećati ovako ili onako, ali nema veze. Ako su osjećaji odlučujući, a ne činjenice, sve je moguće, jer vlada umišljaj.
Rodno osviještena politika (gender mainstreaming) u konačnici znači kraj slobode. I to nije nešto što treba olako shvatiti: zabrane razmišljanja i zabrane govora, eto dokle smo stigli. Društvene rasprave guše se u začetku. Odmah se izvlači sudački karton diskriminacije; proturječiti se ne dopušta. Argumenti se ne računaju. Totalitarna sablast proganja zapadni svijet. Borba protiv rodne ideologije jedva da se vodi. Nikakva parlamentarna odluka ne će biti potrebna. Ipak, ta se ideologija odražava u svim svojim vidovima u vladinoj politici. Zločesti bijeli čovjek tipično je izdanje (editio typica) svega zla. On je kolonist, rasist, povlašten, čuvar patrijarhalne strukture. Optužuju ga za sve, samo zato što je bijelac. To samo pokazuje da su proturasisti nevjerojatno rasisti: nisi dobar samo zato što si bijelac. Inače, još uvijek se zovem bijelcem; nemam ništa s tim jezičnim nacistima.
Birgit Kelle o tome je napisala izvrsnu knjigu: „Noch Normal? Das lässt sich gendern! Gender-politik ist das Problem, nicht die Lösung“ (Još normalni? To se da dženderirati! Rodna politika je problem, a ne rješenje), ISBN 978-3-95972-364-0, 19,95 €.
