K Bogu vršenjem staleških dužnosti
Što znači vršiti dužnosti svoga staleža? Raditi krjeposno, izbjegavati zle čine, i to prema posebnim okolnostima pojedinih staleža. Ne radi se, dakle, o nekim novim pravilima morala za pojedine staleže. Posve isti moral, iste zapovijedi, iste zabrane. Ipak su se pojedini moralisti potrudili da izrade tzv. profesionalnu moralku, moralku pojedinih staleža ili zanimanja, npr. farmaceutsku, advokatsku deontologiju ili moralku. Radi se o primjenama općih načela o dobrim i zlim činima na specifičnu djelatnost, vlastitu ovomu ili onomu staležu.
Karizmatik
195. Ima u Crkvi posebnih odabranika kojima Duh Sveti dijeli osobite darove, posebne milosti, ali u vidu zajedničkoga dobra, za izgradnju ili napredak Crkve u vjeri i moralu. Komu nijesu poznati toliki istaknuti propovjednici, upravitelji, naučitelji, osnivači, koji su se istaknuli u povijesti Crkve, pojedinih biskupija i redova?
Osnovna je dužnost tih karizmatika da svoju dinamiku stave pod nadzor Crkve, da usklade svoje impulse sa smjernicama crkvene hijerarhije. Ukoliko to ne bi činili, dokazali bi da ih ne vodi Duh Sveti, nego možda osobni neki interesi.
„Iščupat će se svaka sadnica, koju nije zasadio moj nebeski Otac“ (Matej 15, 14).
Po postupcima se pozna je li riječ o iskrenoj želji za reformama ili o samovolji častohlepnika. Posluh je najbolji prinos žrtve.
Aktivac – kontemplativac
196. I među vjernicima primjećuju se razlike ovih dvaju oblika života. Ima vjernika koji inzistiraju na pobožnosti, molitvi, razmatraju po primjeru kontemplativke Marije do nogu Kristovih, ali ima i drugih, koji su nasljednici aktivke Marte, zabrinuti za apostolat, da doskoče izrazitim potrebama ovozemnoga života.
Specifična im je dužnost vrlo jednostavna. Sveta ljubav mora voditi i aktivce i kontemplativne. A ljubav ne razdvaja, ne stvara suprotnosti. Ljubav poravnava, ujedinjuje, stvara slogu. Između kontemplativaca i aktivaca mora vladati ovisnost i međusobno popunjanje. Kontemplativan se opskrbljuje snagama da ih kao aktivan upotrijebi na dobro bližnjega. On uvijek mora biti spreman na aktivan apostolat. Aktivan pak mora češće zalaziti u skrovište srca, povući se u pustinju kontemplacije da obnovi istrošene snage. Sv. Terezija [od Djeteta Isusa] kao kontemplativka namjenjivala je razne pokore zato da Bog pomogne kojemu misionaru, ako se nalazi u poteškoćama za obraćenje koje duše.
Okrivljenik
197. Ovo je položaj, u koji svatko može upasti. Misli se na okrivljenika pred ovozemnim vlastima, pred ljudima, pred vlasti.
Okrivljenik se obično ispituje i prije prikupljenih dokaza. Vlast ima dužnost, okrivljenik ne, da otkrije počinitelja zlodjela. Ako okrivljenik izjavi da se ne osjeća krivim, moralist će shvatiti da možda upotrebljava onu širu restrikciju, za koju u slučaju ima dovoljno razloga (br. 186). Nitko nije dužan sama sebe optuživati. Samoobrana je dopuštena, ali laž ne, još manje kleveta, jer kleveta je i laž i nepravda.
Svjedok
198. Mnogo nas puta ljubav, društvena pravednost, posluh i druge neke krjeposti navode da svjedočimo za drugoga, da spasimo pravednika. Ipak redovito nijesmo dužni obaviti dužnost svjedoka s naslova stroge pravednosti, tj. ne bismo bili dužni na povrat, ako naše odbijanje da svjedočimo bude povodom da okrivljenik bude osuđen. Ipak smo to dužni učiniti iz ljubavi i drugih krjeposti osobito kao kršćani, jer se kršćanska ljubav najbolje poznaje u nevolji, a svaki je okrivljenik u nevolji. Jasno je da važni razlozi opravdavaju od svjedočenja.
Napomena
Sudci, liječnici, advokati, ispovjednici i drugi dužni su poznavati dužnosti svoga staleža. Ako netko od njih ne bi bio spreman da se snađe u redovitim slučajevima svoje službe, mogao bi i teško sagriješiti, dapače, bio bi dužan na povrat ili naknadu, ako bi teškom nemarnošću prouzročio bližnjemu štetu. Nijedan stalež čovjeka ne opravdava od krivnje radi zanemarivanja osnovnih dužnosti staleža. Tko nije sposoban za neki stalež neka niti ne uzima na sebe odgovornosti; ako nesposoban ili nepripravan vrši službu, ne samo da je preuzetan, nego je i nepravedan prema bližnjemu da se o nedostatku ljubavi i ne govori.
Jordan Kuničić
Jordan Kuničić, Smjer u život, Dubrovnik, 1963., str. 172–174.
