Kler jedinstva, uzornosti i proročke predanosti

Rimska biskupija ima 333 župe, 809 svećenika i 149 stalnih đakona, a u Rimu živi ukupno 8.020 svećenika i đakona rekao je kardinal Baldo Reina. Donosimo što je Papa na to rekao okupljenima.

Govor svetoga otca Lava XIV. kleru Rimske biskupije

Dvorana Pavla VI.

Četvrtak 12. lipnja 2025.

Želim zamoliti glasan pljesak za sve vas koji ste ovdje i za sve svećenike i đakone Rima!

Predragi prezbiteri i đakoni koji obavljate svoje služenje u Rimskoj biskupiji, predragi bogoslovi, pozdravljam vas sve s privrženošću i prijateljstvom!

Zahvaljujem Njegovoj Uzoritosti, kardinalu vikaru, na riječima pozdrava i na prikazu koje je dao, govoreći nešto o vašoj nazočnosti u ovome gradu.

Želio sam se susresti s vama kako bih vas iz bližega upoznao i počeo hodati zajedno s vama. Hvala vam na vašem životu darovanu služenju Kraljevstvu, na vašem svakodnevnom trudu, na tolikoj velikodušnosti u obavljanju službe, na svemu što živite u tišini i što je katkada popraćeno patnjom ili nerazumijevanjem. Obavljate različite službe, ali svi ste dragocjeni u Božjim očima i u ostvarivanju Njegova nauma.

Rimska biskupija predsjedava u ljubavi i zajedništvu i može ostvarivati to poslanje zahvaljujući svakomu od vas, u vezu milosti s biskupom i u plodnoj suodgovornosti s čitavim Božjim narodom. Naša je biskupija uistinu osobita, jer toliko svećenika dolazi iz različitih dijelova svijeta, posebno zbog studija; a to podrazumijeva da je i dušobrižni život – mislim ponajviše na župe – obilježen tom sveopćošću i međusobnim prihvaćanjem koje ona povlači za sobom.

Polazeći od ove sveopćega načina gledanja koji Rim nudi, želio bih s vama srdačno podijeliti neka promišljanja.

Prva oznaka, koja mi je posebno bliska srcu, jest ona jedinstva i zajedništva . U molitvi zvanoj „svećenička“, kao što znamo, Isus je molio Otca da njegovi budu jedno (Ivan 17, 20–23). ​​Gospodin dobro zna da samo ujedinjeni s Njim i ujedinjeni među sobom možemo donijeti plodove i dati svijetu vjerodostojno svjedočanstvo. Svećeničkomu zajedništvu ovdje u Rimu pogoduje činjenica da po drevnoj predaji običavamo živjeti zajedno, u župnim dvorima kao i u zavodima ili drugim boravištima. Prezbiter je pozvan biti čovjek zajedništva, jer ga prvi živi i neprestano ga hrani. Znamo da to zajedništvo danas ometa kulturno ozračje koje pogoduje usamljivanju ili zaokupljanju samim sobom. Nitko od nas nije izuzet od tih zamki koje prijete valjanosti našega duhovnoga života i snazi ​​našega služenja.

Ali moramo biti budni jer, osim kulturnoga konteksta, zajedništvo i bratstvo među nama nailaze i na neke preprjeke koje su tako reći „unutarnje“, a tiču ​​se crkvenoga života Biskupije, međuljudskih odnosa, a također i onoga što prebiva u srcu, posebno onoga osjećaja umora koji dolazi jer smo iskusili pojedine poteškoće, jer se nismo osjećali shvaćenima i saslušanima ili iz drugih razloga. Želio bih vam pomoći, hodati s vama, kako bi svatko ponovo pronašao vedrinu u svome služenju; ali upravo zbog toga molim vas za poticaj svećeničkom bratstvu, koje ima korijene u čvrstom duhovnom životu, u susretu s Gospodinom i u slušanju njegove Riječi. Hranjeni tim sokom, sposobni smo živjeti odnose prijateljstva, pretječući jedni druge poštovanjem (usp. Rimljanima 12, 10); osjećamo potrebu za drugima kako bismo rasli i njegovali isti crkveni napon, isti crkveni poriv.

Zajedništvo se isto tako mora prevoditi u predanost ovoj biskupiji; s različitim darovima, s različitim tijekovima odgoja i obrazovanja i s različitim službama, ali trud da se to podrži mora biti jedinstven. Molim sve da obraćaju pozornost na pastirski hod ove Crkve koji je mjesni, ali, zbog onoga koji ga vodi, je i sveopći. Koračati zajedno uvijek je jamstvo vjernosti Evanđelju; zajedno i u skladu, nastojeći bogatiti Crkvu vlastitom darom, ali imajući u srcu biti jedino tijelo kojemu je Krist Glava.

Druga oznaka koju bih vam želio povjeriti jest ona uzornosti. U prigodi svećeničkih ređenja 31. svibnja ove godine u propovijedi sam podsjetio na važnost transparentnosti u životu, na temelju riječi svetoga Pavla koji starješinama u Efezu kaže: „Znate kako sam se ponašao“ (Djela apostolska 20, 18). Molim vas srcem otca i pastira: svi se posvetimo tomu da budemo vjerodostojni i uzorni svećenici! Svjesni smo ograničenja svoje naravi i Gospodin nas duboko poznaje; ali primili smo izvanrednu milost, povjereno nam je dragocjeno blago čiji smo služitelji, sluge. A od sluge se traži vjernost. Nitko od nas nije izuzet od mamljenja svijeta, a grad, s tisuću svojih prijedloga, mogao bi nas udaljiti i od želje za svetim životom, uzrokujući izravnavanje prema dolje gdje se gube duboke vrjednote svećeništva. Dopustite da vas opet privuče Učiteljev poziv, da osjetite i živite ljubav prvoga sata, onu koja vas je potaknula na snažne odluke i hrabre žrtve. Ako budemo zajedno nastojali biti uzorni u poniznu životu, tada ćemo moći izražavati obnavljajuću snagu Evanđelja za svakoga muškarca i svaku ženu.

Zadnja oznaka koju vam želim vam predati jest u pogledu ​​izazova našega vremena u proročkom ključu. Zabrinuti smo i uznemireni svime što se danomice zbiva u svijetu: pogađaju nas nasilja koje stvaraju smrt, dovode nas u pitanje nejednakosti, siromaštvo, mnogi oblicima guranja na rub društva, raširena patnja koja poprima obilježja nelagode što više nikoga ne štedi. A te se stvari ne događaju samo drugdje, daleko od nas, nego utječu i na naš grad Rim, izložen višestrukim oblicima siromaštva i ozbiljnim nevoljama poput stanovanja. Grad u kojem, kako je primijetio papa Franjo, „velikoj ljepoti“ i očaranosti umjetnošću moraju odgovarati i s „jednostavna pristojnost i normalno funkcionalnost na mjestima i u prilikama obična, svakodnevna života. Jer grad koji je ugodniji za život svojim građanima ujedno je i gostoljubiviji za sve“ (Propovijed na Večernjoj sa zahvalnicom 31. prosinca 2023.).

Gospodin nas je htio upravo nas u ovom vremenu punom izazova koji se ponekad čine većima od naših sila. Pozvani smo prigrliti te izazove, tumačiti ih evanđeoski, živjeti ih kao prigode svjedočenja. Ne bježimo od njih! Neka dušobrižna predanost, poput one prema studiju, za sve postane škola u kojoj ćemo naučiti graditi Kraljevstvo Božje u današnjoj složenoj i poticajnoj povijesti. U nedavno vrijeme imali smo primjer svetih svećenika koji su znali združiti strast za poviješću s naviještanjem Evanđelja, poput don Prima Mazzolarija i don Lorenza Milanija, proroka mira i pravde. A ovdje u Rimu imali smo don Luigija Di Liegra koji je, suočen s tolikim siromaštvom, dao život tražeći putove pravednosti i ljudskoga promicanja. Crpimo iz snage tih primjera kako bismo nastavili sijati sjeme svetosti u našem gradu.

Predragi, uvjeravam vas u svoju blizinu, naklonost i spremnost da koračam s vama. Povjerimo Gospodinu svoj svećenički život i molimo Ga da raste u jedinstvu, uzornosti i proročkoj predanosti da bi služio našemu vremenu. Neka nas prati srdačan poziv svetoga Augustina, koji je rekao:

„Ljubite ovu Crkvu, ostanite u ovoj Crkvi, budite ova Crkva. Ljubite dobroga Pastira, najljepšega Zaručnika, koji nikoga ne vara i ne želi da itko propadne. Molite i za izgubljene ovce: da i one dođu, da i one prepoznaju, da i one ljube, da bude jedno stado i jedan pastir“ (Govor 138, 10).

Hvala vam!

talijanski izvornik
engleski prijevod
francuski prijevod
kastilski prijevod
poljski prijevod
portugalski prijevod