Moj križni put

U Muci su sažeti svi oblici ljudskoga trpljenja: odbačenost, poniženja, tjelesne boli, smrtna borba, žalost, moralne patnje svake vrste, križni putevi čovjeka i čovječanstva.

Trpljenje i smrt su osnovni motivi mojih slika. Je li moguće Isusa Krista prikazati u slici? Želim da moji prizori budu jednostavni, uzbudljivi i smirujući. Ovakav križni put  je pomalo neobičan. Navikli smo na one pred kojima molimo.

Na mojim slikama  uz Isusa je malo osoba.  Želio sam da gledatelj sam  uđe u taj prostor, uključi se, doživi susret, podijeli napor i muku s Kristom koji nosi križ. On je izazov, onima koji ga nose jer su bolesni i onima koji ih liječe, prate i postaju pomoćnici i sudionici kao Šimun, Marija, žene koje ga oplakuju. Puna je zemlja patnika, ponekad nedostaju supatnici. Oni su njegov narod. Oni imaju udjela u njegovoj patnji.

Suočeni s osobnim, obiteljskim, nacionalnim trpljenjem spasonosno je biti blizu Isusa i Marije. Svaka se muka može pretvoriti u uskrsnuće, beznađe u novu nadu!

Zajedništvo u patnji  ohrabruje. Krik s križa daje nam poticaj i snagu da susrećemo patnike ovog svijeta s ljubavlju! 

Jesmo li zaboravili da je svaki čovjek slika Božja, da Isus ima lice čovjeka neograničena godinama, bojom, porijeklom. Evanđelja opisuju da je Riječ Božja u tijelu Isusa iz Nazareta  bila među nama pa nije teško, čitajući Evanđelja pronaći dovoljno činjenica da se može ocrtati njegov lik.

U Evanđeljima i spisima Novog Zavjeta nema opisa kako je  izgledao. Isus nije fizički opisan. Ne znamo mu ništa o vanjskom izgledu. Je li bio visok, s bradom, duge kose, nizak, crnih ili plavih očiju? Nisu se zanimali za Isusov fizički izgled, nego za njegov duhovni lik, za njegovo spasenjsko značenje, njegovo djelovanje, riječi, razmatrajući njegovu muku i uskrsnuće.