Očekivana s molitvenikom i krunicom
Austrijski slikar Ferdinand Georg Waldmüller (1793.–1865.), koji je od 1811. do 1813. živio i radio u Zagrebu, naslikao je između godine 1850. i 1860. sliku zvanu Očekivana (Die Erwartete). Na njoj je prikazao mladu ženu koja hoda zemljanim puteljkom pogleda uprta u pravokutni predmet koji drži u rukama. Na nizbrdici je očekuje udvarač s ružicama. Slika je izložena u Novoj pinakoteci u Münchenu.
Mala potankost privukla je pozornost modernih promatrača: čini se da gospođica u rukama drži mobitel. Je li ona putnik kroz vrijeme? Lista li poruke? Provjerava li najnovija ažuriranja društvenih medija? Gleda vremensku prognozu? Tipka važnu misao, jer će je inače zaboraviti? Ljubitelji takva maštanja stali su na društvenim mrežama nagađati kako slika prikazuje djevojku koja prije 175 godina drži pametni telefon.
Predmet koji drži zbog oblika i smještaja, gledan pogledom suvremenika, u maloj veličini slike, na zaslonu veličine dlana može se doimati kao iPhone. Išlo se i korak dalje i ustvrdilo kako činjenica da današnji mladi (i stari) većinu vremena provode pognute glave na pametnim telefonima ne treba biti razlog za zabrinutost, jer je, eto, društvenost naše vrste preživjela, iako visimo na mobitelu više od stoljeća i pol. Slika je navođena kao dokaz. Neki su povukli i pitanje: varaju li nas godinama i taje kako te spravice zapravo postoje već više gotovo dva stoljeća?
Odgovor je na sve to niječan. To je samo privid, učinak naše navike da vidimo ono što nam je bliže, suvremeno, očekivano. U zbilji djevojče drži molitvenik[1] i krunicu. Po tom se može zaključiti i da je katolkinja, jer je ružarij Blažene Djevice Marije pobožnost svojstvena katolicima. Oko toga što je slikar doista naslikao nema prijepora među povjesničarima umjetnosti, povjesničarima svakodnevnice, a nadati se i svima ostalima čim povećaju sliku i bolje pogledaju.
Promatrač bi u drugoj polovici XIX. stoljeća odmah prepoznao molitvenik, jer je on bio uobičajen prateći dodatak ili pribor u to vrijeme. Dakle, na slici nema skrivene tajne ili zavjere. Jednostavno je pitanje kako nas naše moderno opažanje može navesti na netočno tumačenje prošlosti. Zapanjuje koliko promjena načina života i uobičajena postupanja za predvidljivu priliku mijenja očekivanja, utječe na „uvjerenost“, „osvjedočenost“, „dokazanost“, argumente i tumačenje. Trenutačna iskustva i tehnologije oblikuju nam razumijevanje prošlosti. Waldmüller je poznat po detaljnom i zbiljskom prikazivanju seoskoga života u austrijskim zemljama. Djela mu odražavaju jednostavnost i unutarnji mir sela, teme povezanije s molitvenikom nego s uređajem iz budućnosti. Zamisao o ženi zadubljenoj u iPhone na polovici XIX. stoljeća samo je hirovita i zabavna izmišljotina. No, ona otkriva kako lako suvremene predrasude mogu obojati tumačenje povijesnih rukotvorina i proizvoditi pogrješna shvaćanja.
Sljedeće je pitanje je li i gdje sve danas moguće očekivati mladu katolkinju koja putem prebire po zrncima krunice? U prirodi, u seoskom krajoliku, na utabanoj stazi? U gradskoj džungli, na popločanom, betoniranom ili asfaltiranom odvojku? Ili bi pojavnost takva prizora bila zanemariva, neizgledna? Drugim riječima može li molitva u javnosti služiti korisnosti, užitku, dobro provedenu vremenu, snaženju krjepostî, razmatranju istine i istraživanju krajnje svrhe i smisla života?
Može li prakticiranje vjere, poniranje i uvježbavanje u vjerničkom življenju biti pozitivno vrjednovano u opažanju, iskustvu, maštanju, rastu osobnosti, međuljudskim odnosima, slobodi, vremenu i povijesti?
[1] Molitvenik je knjiga, mala formatom, koja sadržava od desetak do nekoliko stotina molitava, a često i opis bogoslužnih obreda, pobožna čitanja, tekstove pjesama, skraćeno izlaganje istina vjere. Služi za privatnu ili zajedničku uporabu. Može imati dijelove kao što su: sveta Misa, priprava na ispovijed, postaje križnoga puta, jutarnje i večernje molitve, molitve za bolesnike i umiruće. Spada u vrstu pobožnih knjiga (njemački Andachtsbuch), uz časoslov, živote svetaca i crkvene pjesmarice. Postoje posebni molitvenici prema dobi (prvopričesnički, krizmanički), namjeni (klanjanje pred Presvetim Oltarskim Svetootajstvom), staležu (za starije s većim slovima), pobožnosti (Srcu Isusovu, Majci Božjoj, pojedinim svetcima i anđelima), vremenskom razdoblju (devetnice, trodnevnice). Molitvenici na hrvatskom postoje od kraja XIV. stoljeća, najstariji je Vatikanski hrvatski molitvenik. Na drugim jezicima molitvenik se kaže: slovenski molitvenik, slovački modlitebná knižka, češki modlitební kniha, poljski modlitewnik, bugarski i srpski молитвеник/molitvenik, ukrajinski молито́вник/molitóvnik, bjeloruski малітоўнік/malіtoŭnіk, ruski молитвослов/molitvoslov, latinski liber precum, grčki εὐχολόγιον/eukhológion, engleski prayer book, francuski livre de prières, kastilski libro de oraciones i devocionario, portugalski livro de orações, njemački Gebetbuch, nizozemski gebedenboek, švedski bönbok.
