Ne ćete požaliti ako djetetu ne date pametni telefon
Možete li pokrenuti zajednicu svoga djeteta da se suzdrži od zaslona?
Svaki roditelj tinejdžera vjerojatno će u nekom trenutku čuti ove riječi: „Kada ću dobiti telefon? Svi ga moji prijatelji imaju!“ Bezbrojni su roditelji popustili pred tom tvrdnjom, stavljajući uređaje spojene na internet u ruke svoje djece – često uređaje bez smislena roditeljskoga nadzora – sve zbog društvenoga pritiska. Misle da će, ako to ne učine, njihovo dijete biti izopćenik ili jednostavno zaostajati za tehnološkim krugom.
Ako ste to Vi, i ako razmišljate o popuštanju, postoje neke činjenice koje biste trebali znati. Prije svega, mnogi roditelji kažu da žale što su svojoj djeci dali pametne telefone i tablete, dok gotovo nitko ne kaže da žali što im nije dao te uređaje.
Psiholog i autor Jonathan Haidt zajedno s Willom Johnsonom i Zachom Rauschom nedavno je u The New York Timesu opisao rezultate njihova istraživanja roditelja i tinejdžera u SAD-u. Gotovo trećina roditelja čija djeca imaju pristup društvenim mrežama i gotovo četvrtina čija djeca imaju pametne telefone kažu da su im, s obzirom na vrijeme, te stvari dali prerano. Nasuprot tomu, samo 1 % roditelja reklo je da žale što svojoj djeci nisu ranije dali društvene mreže i pametne telefone. Drugim riječima: „Roditelji žale zbog tehnike koje su im dali, a ne zbog tehnike koju su im uskratili.“
Nevjerojatno, isto žaljenje zbog tehnike, ako ne i više od svojih roditelja, osjećaju djeca koja su odrasla s pametnim uređajima. U prethodnom istraživanju koje je provela tvrtka za istraživanje tržišta Harris Poll, Haidt i kolege otkrili su da se 30 % odraslih pripadnika naraštaja Z slaže s tvrdnjom: „Imao sam pristup pametnim telefonima prerano u životu.“ Više od trećine reklo je isto o društvenim mrežama. Četrdeset pet posto ispitanika naraštaja Z reklo je da ne bi dopustili svojoj djeci da imaju pametne telefone prije srednje škole. A polovica naraštaja Z željela bi da platforme poput TikToka i X ne postoje.
Uzmite u obzir te brojke i zadivite se koliko roditelja još uvijek podlegne argumentu „svi moji prijatelji imaju telefon“. „Rašireni osjećaji zarobljenosti i žaljenja“ koje su Haidt i kolege otkrili među roditeljima i djecom pokazuju da je ta tvrdnja učinkovita, koliko god lažna i pogrješna bila. Umjesto da pokleknu pred takvim pritiscima, roditelji trebaju ozbiljno shvatiti ovakve nalaze i naučiti odgajati djecu prema onome što je u konačnici dobro za našu djecu, a ne samo prema onome što će ih usrećiti ili ušutkati.
Kao što je istaknuo komičar Jimmy Carr, dati djeci odmah sve što traže nije ljubaznost. Ako im svaki put kad zatraže date McDonald’s, sladoled, TV i videoigre, završit ćete s (njegovim riječima) „debelom, glupom djecom“. Prema mom iskustvu, ako ne postavite granice djeci, istrčat će u promet, a onda ne ćete imati djece.
Alternativa, rekao je Carr, jest biti ljubazan prema potencijalu svoje djece – prema ljudima kakvi mogu i hoće postati, te poticati tjelovježbu, dobru prehranu, puno sna i dobre ocjene. I, sada možemo dodati, reći „još ne“ kada dođu i traže pametni telefon.
Jedan od najvažnijih koraka u zauzimanju i održavanju ovoga stajališta protiv kulture, jest izgradnja kontrakulture – drugim riječima, pronaći druge obitelji koje će s Vama suzdržati od korištenja pametnih telefona. To nije laka zadaća. Haidt i njegovi suradnici otkrili su da 55 % roditelja kaže kako su njihova djeca postali korisnici pametnih telefona u 12. godini. Gotovo 40 % roditelja koji su svojoj djeci dali telefone i 54 % koji su im dopustili da otvore račune na društvenim mrežama „radije bi pričekali, ali su osjećali da moraju popustiti jer su mnogi prijatelji njihove djece to već imali.“
Rješenje? Steknite prijatelje koji ga nemaju. Podijelite ove informacije s drugim roditeljima. Potaknite one u crkvi, svoje kolege i širu obitelj da ozbiljno shvate istraživanje o žaljenju zbog pametnih telefona. Izgradnja vršnjačkih grupa posvećenih onome što Haidt naziva „djetinjstvom temeljenim na igri“, inzistiranje da Vaša škola ili suradnici provodi zabranu telefona i okruživanje djece vršnjacima koji nisu pogrbljeni nad digitalnim uređajima sigurni su načini da pritisak vršnjaka okrenete u svoju korist.
I možda najvažnije, shvatite odakle dolazi to žaljenje koje anketari otkrivaju. Dolazi od rane i razorne izloženosti pornografiji, paralizirajućih problema sa slikom tijela, mrežnoga zlostavljanja, nezadržive potrebe za pomicanjem po zaslonu i ovisnosti o dopaminu te posljedičnoga zanemarivanja iskustava iz stvarnoga života. To su društvene zaraze poput transrodnosti. To su manipulativne djevojke i dečki s umjetnom inteligencijom.
Svi ovi mračni utjecaji doslovno su na dodir od uma i srca Vašega djeteta u trenutku kada mu date pametni telefon. Stoga… nemojte! Rješenje je tako jednostavno. Imat će puno godina u odrasloj dobi za listanje. Istraživanja, čak i iz svjetovnih izvora, postaju sve jasnija o tome iz dana u dan. A kao oni koji su uložili ne samo u zemaljsko zdravlje naše djece, nego i u njihovu vječnu i duhovnu dobrobit, na nama je roditeljima da ih volimo dugoročno, a ne samo da popuštamo zahtjevima trenutka. Ako su ispitivanja mišljenja ikakav pokazatelj, djeca će Vam vjerojatno kasnije zahvaljivati.
Shane Morris
