Utorak, 17 svibnja

Nekadašnji blagoslovi uz Blagdan sv. Antuna Padovanskog


U ranijim je vremenima način života ljudi bio bitno povezaniji s liturgijskom godinom, a mnoge životne okolnosti pratili su različiti blagoslovi. Iako se danas čini to pretjeranim, a kadšto i na rubu praznovjerja, blagoslovi su uistinu imali značenje poticanja i osnaženja u vjeri, odnosno ljudi su jednostavno željeli da sve ono što čine bude popraćeno Božjom milošću, koju su kroz blagoslove molili da se izlije na njih i na sve drugo što ih okružuje.

Ako primjerice zavirimo u stare obrednike, možemo pronaći nevjerojatno veliki broj blagoslova, kojima se praktički nastojao u tom vjerskom smislu pokriti svaki trenutak i sve što se zbivalo u obiteljskoj, crkvenoj i društvenoj zajednici.

Tako između mnoštva drugih pronalazimo i neke blagoslove koji su vezani uz sv. Antuna Padovanskoga, čiji se spomen slavi 13. lipnja. Sveti Anto, ili još točnije – ljetni Anto, kako se u narodu obično naziva, poznat je kao onaj kome se molimo kod izgubljenih stvari, a također je vezan uz cvijet ljiljan, s kojim se redovito prikazuje u ikonografiji.

Zato je razumljivo kako su blagoslovi bili vezani posebno uz ta dva vida, pa u tom smislu ovdje donosimo dva prigodna blagoslova, od kojih se prvi naziva Blagoslov sv. Antuna za izgubljene stvari, a prenosimo ga iz Obrednika Biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske (iz 1878. god.), dok se drugi naziva Blagoslov ljiljana, a prenosimo ga iz Rimskog obrednika iz 1929.

Svakako treba imati u vidu kako su oni plod svoga vremena i bespredmetno bi ih bilo mjeriti nekim drugim mjerilima.


Blagoslov sv. Antuna Padovanskoga

s molitvom da se izgubljene stvari opet natrag dobiju


Evo križa + gospodnjega, bježite protivnici, pobjedio je lav plemena Judina, koren Davidov, koji smilova se i blagoslovio nam. Amen.

Odgovor sv. Antuna poradi izgubljene stvari.

Tražiš li čudesa, – bježe: smrt, bludnja, nevolja, djavo, guba, bolni ustaju zdravi; podaju se: more, okovi, uda; izgubljene stvari traže i nalaze, mladići i starci; gine pogibelj, uzmiče i bieda, neka pripoviedaju oni, koji znadu, neka govore Padovanci.

Slava otcu itd. Podaju se itd.

Sveć. Moli za nas sv. Antune.

Odg. Da dostojni budemo obećanja Isukrstovih.

Pomolimo se. Veselio, bože, crkvu tvoju blaženoga Antuna željeni zagovor, da, duhovnom pomoćju učvršćena, dostojna bude uživati vječne radosti. Odg. Amen.


Blagoslov ljiljana

na blagdan sv. Antuna Padovanskoga, isp.

(Odobrio S. Z. O. 26. veljače 1901.)


Svećenik, ovlašten od Apostolske Stolice, obuče kotu i štolu bijele boje, kad hoće da blagoslovi ljiljane, i reče:

R. Pomoć je naša u imenu Gospodina.
O. Koji stvori nebo i zemlju.
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.

Pomolimo se. Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju ljudskoga roda, ljubitelju svete čistoće, djelitelju duhovne milosti i davaoče vječnoga spasenja, blago+slovi svetim blagoslovom svojim ove ljiljane, koje ti u zahvalu na čast svetomu Antunu ispovijedaocu tvojemu danas ponizno prikazujemo i za koje molimo, da ih blagosloviš. Izlij na njih po spasonosnom znaku presvetoga kri+ža nebesku rosu. Ti najdobrostiviji, koji si ih dao ljudima za porabu, da ugodno mirišu i odgone nemoći, napuni ih i pokrijepi takvom snagom, da za koje god bolesti posluže, ili se postave u kuće i mjesta ili se budu pobožno nosili, po zagovoru istoga sluge tvoga Antuna odgone zle duhove, potiču na spasonosnu uzdržljivost, uzbijaju slabosti i podaju mir i milost službenicima tvojim. Po Kristu Gospodinu našem.

O. Amen.

Onda poškropi ljiljane blagoslovljenom vodom govoreći uzato:

Poškropi me, Gospodine, hisopom, da se očistim, operi me, da budem bjelji od snijega. Potom doda:

R. Moli za nas blaženi Antune.

O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.

Molimo, Gospodine, neka pomogne puku tvome pobožna i neprestana molitva slavnog ispovjedaoca tvoga blaženog Antuna, te nas u sadašnjosti učini dostojnima tvoje milosti a u budućnosti nam daruje vječne radosti. Po Kristu Gospodinu našem.

O. Amen.

Kad to reče, razdijeli ljiljane.