Stožernik Kuharić velebitski namjernik
Franjo kardinal Kuharić, zagrebački nadbiskup, po preporuci svoga liječnika, u kolovozima godina 1986., 1987. i 1988. bio je radi zdravlja na svome godišnjem predahu u Starigradu Paklenici, ispod Velebita, a pokraj samoga Velebitskoga mora. Imao je tada 67, 68, odnosno 69 godina. Tih dana predaha i odmora posjećivao je velebitske predjele što je ostalo zabilježeno s nekoliko svjetlopisa.
Godine 1986. u Nacionalnom parku Paklenica
Hodao je Pakleničkim ždrijelom nadomak velebitskih gorostasa (Babin i Vaganski vrh, Malova, Segestin, Crljeni kuk i Crni vrh).
Kardinal Kuharić u kanjonu Velike Paklenice pred spomeničkim obilježjem s vijencem i zvijezdom poginulomu planinaru i alpinistu
Kardinal s časnom sestrom Adelinom Kovačević, klanjateljicom Krvi Kristove (ASC),[1] na potoku u kanjonu Velike Paklenice kod Katića mlina
Kardinal i časna sestra Adelina na putu prema Planinarskom domu u Velikoj Paklenici
Kardinal s gorštakom Jakovom Parićem[2] i njegovim psom, nedaleko od Jakovljeve kuće u Velikoj Paklenici
Kardinal, Jakov Parić i njegov pas nedaleko Jakovljeve kuće u Velikoj Paklenici
Kardinal pred starigradskim zaselkom zvani Sklopina u Velikoj Paklenici
Kardinal i časna sestra Adelina u zaseoku Sklopina
Kardinal i don Tomislav Baričević[3] u Sklopini
Kardinal i časna sestra Adelina u kanjonu Velike Paklenice na samoj stijeni ispod veličanstvenoga Anića kuka (712 metara)
Kardinal izlazi iz kuće Jakova Parića
Kardinal pred kućom uz Jakova Parića i njegovu ženu planinku Mandu rođenu Marasović[4] uz, na slici, i časnu sestru Adelinu
Kardinal i časna sestra Adelina u kratkom predahu s Jakovom Parićem i njegovim psom
Kardinal i sestra Adelina ispod Anića kuka
Kardinal i don Tomislav u kratkom predahu s Jakovom Parićem i njegovim psom
Kardinal i don Tomislav u samom kanjonu Velike Paklenice
Godine 1987. u zapadnom dijelu južnoga Velebita
U kolovozu te godine posjetio je Veliko Rujno (800 – 900 metara nadmorske visine) i Bojin kuk – Bojinac (1110 metara nadmorske visine).
Kardinal Kuharić u kolovozu 1987. u čistom kamenjaru koji vodi na stršeću stijenu zvanu Bojin kuk (Bojinac)
Godine 1988. na Svetom brdu
Na Glavosjek svetoga Ivana Krstitelja 29. kolovoza 1998. kardinal Kuharić posjetio je Sveto brdo, drugi po visini (1751 metar nadmorske visine), a prvi po položajnoj ljepoti velebitski vrh.
Kardinal Kuharić u predahu uspinjanja, u podnožju Svetoga brda
Kardinal Kuharić veže cipelu, uz vlč. Alojzija Kukeca[5] u podnožju samoga Svetoga brda
Kardinal u usponu na Sveto brdo
Kardinal u usponu na sam vrh Svetoga brda
Kardinal na Dušicama – pod podnožjem Svetoga brda
Kardinal, velečasni Alojzije Kukec, časna sestra Adelina i don Tomislav u predahu na Dušicama – podnožju Svetoga brda
Kardinal, vlč. Alojzije Kukec i don Srećko Petrov mlađi[6] u podnožju Svetoga brda
Kardinal s časnom sestrom Adelinom i nadbiskupom Josipom Pavlišićem[7] u silasku sa Svetoga brda
Više o tom planinarenju ovdje.
Mande, živ se bojin…
(zgoda iz Velebita godine 1986.)
Zanimljiv je i jedinstven susret Kardinala s Jakovom i Mandom Parić, velebitskim gorštacima, u zaseoku Parići – Ramići u Velekoj Paklenici.
Prolazeći lagano pored planinarskoga doma Paklenica (480 metara nadmorske visine), gdje Kardinal nije imao volju zalaziti, nastavili smo ići zaseoku poviše njega. Jakova s njegovim psom (slike br. 4 i 5) susreli smo malo izvan njegove kuće, negdje istočno od spomenutoga Doma i samoga zaseoka.
Župnik onako izdaleka i s dosta obzira, dok je rakija koju smo ponijeli – s čime ćeš drugim obrisati znoj u Planini? – s kojom smo počastili i susretnika, već bila među nama, upita Jakova je li on čuo za Franju Kuharića, kardinala i zagrebačkoga nadbiskupa, na što ovaj potvrdno odgovori:
Da, don Toma, čuo sam! Ja ode svaki dan slušan radio Vatikan i čujen kako se on moli za hrvatski narod i kako nas sve kod Boga zagovara.
Kada ovako izjavi, a u planinskoj smo izolaciji i svekolikoj komunističkoj, po pitanjima Crkve i vjere, medijskoj blokadi, meni se, priznaje župnik, nebo otvori, i tada mu pokažem doslovno prstom, poput Ivana Krstitelja koji je govorio o Isusu narodu u pustinji: Evo, Jakove, to je taj gospodin! U nevjerici, a pijemo rakiju, Jakov podiže svoju čašicu i reče:
E moj, don Nadbiskupe! Ma da mi je ne’ko reka’ da ću iljadu godina živiti nisam vas mislio ode sristi. Nek’ vas Bog poživi! A valjda ćemo i mi sitni mravi ‘ednom dobiti krila i biti slobodni.
Poslije ovih njegovih riječi ili svojevrsne ‘vjeroispovijesti’ čovjeka gorštaka župnik je mirno i s ponosom odahnuo.
Potom je Jakov, od njegove kuće i onako nismo bili daleko, htio da svakako pođemo i njegovoj kući. Kardinal s iskustvom župnika pristao je posjetiti i njegovu kuću u kojoj smo susreli njegovu ženu žena Mandu (slika br. 11) kojoj sam nekako izravno pokušao i predstaviti Kardinala. Naše riječi ona je uljudno poslušala, kiselim mlijekom nas počastila i, dok smo u njihovoj kući mlijeko pili, kako joj je njezin župnik poznatiji od Kardinala, ona je odmah s tajnovita Gosta pod njezinim krovom, izravno župnika zapitkivala kako je dolje u selu, tko je sve umro, tko se rodio, je li – a imala je između ostale djece kod kuće i po svijetu, i jednu kćer u Australiji – piše tko iz Australije… Na to Jakov njoj, onako patrijarhalno i suvereno, primijeti:
Mande, živ se bojin da ti ne znaš s kim mi govorimo (?!)
Na to će ona njemu, a sve se događa pred Kardinalom, koji je bio župnik i s jednostavnim ljudima veoma se dobro snalazi:
Znan, Jakove – kako da ne znan.
Makar Mandi nije bilo jasno tko se trenutačno nalazi pod njezinim krovom i koga je ugostila i mlijekom napojila.
Mandi, što je za svaku majku razumljivo, prvo su bila njezina djeca i kako su, nego – a mnogi su joj se navraćali – prepoznavati tko je k njoj svratio ili došao.
[1] Časna sestra Adelina Kovačević, ASC (rođena 1952.), katehistica u Starigradu Paklenici i Selinama
[2] Jakov Parić (1907.–1988.), starograđanin
[3] don Tomislav Baričević, rođen 1953., župnik Starigrada Paklenice, Selina i Tribnja – Kruščice
[4] Manda Parić rođena Marasović (1917.–1987.), Jakovljeva žena
[5] vlč. Alojzije Kukec (1937.–2017.), župnik u Ličom Osiku, Širokoj Kuli i Ličkom Novom
[6] don Srećko Petrov, mlađi (rođen 1957.), župnik Jasenica i Obrovca
[7] mons. Josip Pavlišić (1914.–2005.), riječko-senjski nadbiskup i metropolit
