12. Jedinstvo Crkve – dar i zadatak

ISHODI

Učenik objašnjava pojam, nastanak, važnost i ciljeve ekumenizma i navodi veze jedinstva Crkve. (Bilješke za e-Dnevnik)

MOLITVA NA POČETKU SATA

Gospodine Isuse, koji si se molio Ocu za jedinstvo svojih učenika, da svi budu jedno, po uzoru na jedinstvo Oca i Sina, učini da i mi danas bolje razumijemo dar i zadatak jedinstva Crkve. Otvori nam srca da nas tvoj Duh Sveti vodi u istini i ljubavi, da prepoznamo vrijednost i ljepotu tvoje Crkve te da rastemo u poštovanju i suradnji sa svim kršćanima. Amen.

SADRŽAJ TEME

12. Jedinstvo Crkve – dar i zadatak

Kristova Crkva od samih je početaka shvaćala svoje jedinstvo kao Božji dar i kao odgovornost svakog vjernika. U svojoj Velikosvećeničkoj molitvi (Iv 17,20–21) Isus moli za učenike „da svi budu jedno“, po uzoru na jedinstvo Oca i Sina. To jedinstvo nije tek moralni poziv, nego duboka stvarnost utemeljena u samome Kristu, koji je Crkvi darovao Duha Svetoga da je vodi, posvećuje i čuva u istini.

Tijekom povijesti, osobito zbog teoloških, kulturnih i političkih okolnosti, među kršćanima su se dogodile podjele. Najveće rane Crkva je doživjela u 11. stoljeću, kada je 1054. došlo do odvajanja istočnih Crkava (pravoslavnih), te u 16. stoljeću, kada su se od katoličke vjere odvojile brojne zajednice reformacije (protestanti). To je započelo 1517. god. kada je Martin Luther javno objavio svojih 95 teza protiv tadašnjeg učenja i djelovanje Katoličke Crkve. Tako danas postoje tri velike skupine: katolici, pravoslavni i protestanti.

Iako su podjele bolne, Katolička Crkva jasno uči da je Kristu vjerna Crkva ostala jedna, sveta, katolička i apostolska — te da punina postojanja Kristove Crkve, kako nas uče dogmatsku konstituciju o Crkvi Drugog vatikanskog sabora – Lumen gentium /Svjetlo naroda/ (1964.) u br. 8 i  deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve Dominus Iesus /Gospodin Isus/ (2000., br. 16), prebiva samo u Katoličkoj Crkvi. U drugim zajednicama nalaze se “elementi posvećenja i istine”, ali ne cjelina koju je Krist želio svojoj Crkvi.

1. Ekumenizam – smisao i ciljevi

Ekumenizam (od grč. oikoumene – „nastanjeni svijet“) predstavlja nastojanje kršćana različitih zajednica oko obnove jedinstva Crkve u vjeri, sakramentima i zajedništvu. On nije potraga za najmanjim zajedničkim nazivnikom ni međusobno prilagođavanje na račun istine, nego put traženja i prihvaćanja punine vjere koju je Krist predao apostolima.

Glavni ciljevi ekumenizma su njegovanje međusobnog poštovanja i razumijevanja, obnovljeno otkrivanje onoga što je zajedničko, prepoznavanje i otklanjanje pogrešnih predodžbi, traženje jedinstva u punini istine i sakramentalnog života. Povijesno gledano, ekumenizam je nastao unutar protestantizma, kao pokušaj da se mnogobrojne i međusobno vrlo različite protestantske zajednice međusobno približe, a s vremenom se kao ideja donekle proširio na katoličanstvo i pravoslavlje. Naime, iako sam pokret ima svojih vrijednosti, ima i nedostataka, osobito kada se pokušava izgraditi takvo jedinstvo koje ne vodi u potpunosti računa o tri temeljna kriterija koja nužno moraju biti ostvarena da bi Crkva ostala vjerna Kristu. Drugim riječima, ekumenizam je moguć samo ako sve zajednice pristanu na ono što je Krist dao svojoj Crkvi: 1. apostolsku vjeru, 2. sakramente i 3. jedinstvo s Petrovim nasljednikom. Bez tih elemenata jedinstvo ostaje nepotpuno, zapravo nemoguće.

2. Tri temeljna kriterija jedinstva Crkve

Kako je navedeno, Crkva prepoznaje tri “veze jedinstva” koje je Krist u nju ugradio i koje čuvaju njezin identitet kroz povijest.

a) Jedinstvo u vjeri

Neiskrivljena vjera od apostola do danas temelj je jedinstva Crkve. Katolička Crkva, na temelju Isusovih riječi i djela, uči da samo ona ima punina te vjere, iako s drugim kršćanima ima drugih povezanosti.

  • Katolici i pravoslavni: dijelimo gotovo cjelovitu vjeru predanu od apostola — vjeru u Presveto Trojstvo, Kristovu božansku narav, sakramentalni život, Blaženu Djevicu Mariju kao Bogorodicu i štovanje svetaca. Ipak, postoje i neke razlike.

  • Protestanti: iako priznaju Trojedinoga Boga i Krista kao Spasitelja, u mnogočemu su se udaljili od apostolske predaje. Odbacivanje svetaca, Marijina bogomajčinstva, stvarne Kristove prisutnosti u Euharistiji, kao i dijelova moralnog nauka Crkve (neke zajednice zagovaraju pobačaj, kontracepciju, istospolne zajednice itd.), pokazuje da jedinstvo u vjeri nije postignuto i teško je ostvarivo.

b) Jedinstvo u bogoslužju i sakramentima

Sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti, središte kršćanskog života, osobito Euharistija (sveta Misa) kao „izvor i vrhunac“ kršćanskog života i jedinstva Crkve.

  • Katolici: imaju svih sedam sakramenata u valjanoj formi i apostolskom nasljeđu (neprekinuti niz od apostola do danas).

  • Pravoslavni: također imaju valjane sakramente, uključujući Euharistiju i sveti red. Zato ih Katolička Crkva priznaje kao istinske Crkve, iako odijeljene.

  • Protestanti: neke zajednice nemaju ili gotovo da nemaju sakramente, a ni jedna nema valjane sakramente. To se osobito odnosi na Euharistiju i sveti red, jer protestanti ne vjeruju da je Krist stvarno prisutan pod prilikama Kruha i Vina, a uz to nemaju valjano zaređene svećenike koji bi mogli dijeliti sakramente. 

c) Jedinstvo crkvenog ustroja – apostolsko nasljeđe i Petrovo prvenstvo

Krist je Crkvu izgradio na apostolima, a Petru dao posebnu službu čuvanja jedinstva (Mt 16,18–19).

  • Katolici: priznaju papu kao nasljednika sv. Petra i vidljivo načelo jedinstva. Krist je odabrao dvanaest apostola i povjerio im osobito poslanje, a Petru je između njih dao prvenstvo (“Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju…”). Petar naših dana je papa, a apostoli su današnji biskupi. 

  • Pravoslavni: čuvaju apostolsko nasljeđe, ali ne priznaju Petrovo prvenstvo i zato se ne može govoriti o jednoj nego o mnogim pravoslavnim Crkvama (npr. Ruska, Bugarska, Srpska…), koje su, bez Petra, “okrnjene”. Drugim riječima, one su za Katoličku Crkvu na razini mjesnih Crkava, tj. biskupija.

  • Protestanti: nemaju uopće apostolsko nasljeđe, pa stoga ni sakramentalnu strukturu koju je utemeljio Krist.

3. Zašto jedinstvo još nije ostvareno i je li uopće moguće?

Na temelju svega rečenoga vidljivo je da je ekumenizam moguć samo ako se svi kršćani ujedine oko tri temeljna kriterija jedinstva, a to se čini malo vjerojatnim. Prepreke su vidljive u različitom shvaćanju Crkve, nepriznavanju sakramenata, nepriznavanju apostolske sukcesije, nepriznavanju papinskog primata, razlikama u moralnom nauku. Zato je jedinstvo s pravoslavnima objektivno bliže, iako nije potpuno, a jedinstvo s protestantima, zbog dubokih teoloških razlika, zasad nije moguće. Ipak, to nas ne priječi da međusobno blisko surađujemo u nekim područjima, poput brige za siromašne, ostvarivanja zajedničkih projekata s ciljem izgradnje pojedinaca, obitelji, društva, brige za sve stvoreno itd.

Zaključak

Jedinstvo Crkve Božji je dar koji traži našu vjernost i suradnju. Ekumenizam je put približavanja, ali ne nauštrb istine. Katolička Crkva vjeruje — i to jasno uči — da se punina istine, sakramenata i apostolske službe nalazi samo u njoj, te da sve ekumenske težnje imaju smisla samo ako vode prema toj punini. Krist želi da svi budu jedno. No to jedinstvo može biti autentično samo ako je utemeljeno na istini koju je On predao apostolima i koju Crkva čuva do danas.

PREZENTACIJA
RADNI LISTOVI I DRUGI MATERIJALI

Za one koji žele znati više

Katolička Crkva – jedna i jedina

MOLITVA NA KRAJU SATA

Gospodine, zahvaljujemo ti za spoznaje koje smo danas primili o tvojoj Crkvi i njenom jedinstvu. Daj nam hrabrosti i mudrosti da čuvamo vjeru koju si nam predao, da poštujemo sve koji te slijede, i da u svome životu težimo tvojemu jedinstvu i ljubavi. Neka naše riječi, djela i molitve doprinose tvojoj Crkvi, da svi tvoji učenici budu jedno, po tvojoj volji. Amen.

SVI NASTAVNI MATERIJALI