16. Potvrda – snaga Duha Svetoga

ISHODI

Učenik analizira povezanost sakramenata krštenja, potvrde i euharistije u izgradnji kršćanskog života. (Bilješke za e-Dnevnik)

MOLITVA NA POČETKU SATA

Pošalji Duha Svetoga, Gospodine, da ispuni naša srca. Otvori naše misli da razumijemo vjeru, učvrsti našu volju da živimo po Evanđelju, i zapali u nama ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi. Nauči nas prepoznati darove koje nam daješ daje i pomoći nam da shvatimo koliko je dragocjen dar sakramenta potvrde, po kojem nas jačaš za život i svjedočenje. Budi s nama u ovom satu, da ono što učimo ne ostane samo znanje, nego postane put rasta u vjeri i ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

SADRŽAJ TEME

16. Potvrda – snaga Duha Svetoga

1. Što je sakrament potvrde?

Sakrament potvrde ili krizme jedan je od sakramenata kršćanske inicijacije, zajedno s krštenjem i euharistijom. Njime se dovršava krsna milost i krštenik se punije uključuje u život i poslanje Crkve.

Drugi vatikanski sabor u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium uči da se u potvrdi krštenici „obogaćuju darom Duha Svetoga, savršenije povezuju s Crkvom te se jače obvezuju da riječju i djelom budu Kristovi svjedoci“ (LG 11). Isto ponavlja i Zakonik kanonskog prava (kan. 879).

Sakrament potvrde utiskuje neizbrisivi biljeg (pečat) u dušu vjernika. Time se označuje da potvrđenik na poseban način pripada Kristu i da je osnažen Duhom Svetim za svjedočenje vjere. Zbog toga se sakrament potvrde, kao i krštenje, može primiti samo jednom.

U svakodnevnom se govoru sakrament potvrde često naziva krizmom. Važno je pritom znati da potvrda označava sakrament, dok je krizma posvećeno ulje (mješavina maslinova ulja i balzama) kojim se taj sakrament podjeljuje. U praksi se oba izraza koriste, a iz konteksta je jasno na što se točno misli.

2. Svetopisamska utemeljenost sakramenta potvrde

Sakrament potvrde ima čvrsto uporište u Svetom pismu. Već u Starom zavjetu Bog obećava izlijevanje svoga Duha. Proroci naviještaju da će Duh Gospodnji počivati na Mesiji, Božjem pomazaniku (usp. Iz 11,2; 61,1), ali i da će se taj Duh izliti na sav Božji narod (usp. Ez 36,27; Jl 3,1).

Ta se obećanja u Novom zavjetu ispunjaju u Isusu Kristu. Na osobit način to se očituje prilikom njegova krštenja na Jordanu, kada Duh Sveti silazi na njega (usp. Mk 1,10). Cijelo Isusovo djelovanje prožeto je snagom Duha Svetoga, a svojim učenicima Isus obećava da će im poslati Duha koji će ih osnažiti za poslanje.

To se obećanje ostvaruje na blagdan Pedesetnice (Duhova), kada Duh Sveti silazi na apostole, koji su već bili kršteni, i osposobljava ih za javno svjedočenje vjere (usp. Dj 2,1–13). Djela apostolska svjedoče kako su apostoli dar Duha Svetoga prenosili polaganjem ruku na one koji su prethodno bili kršteni (usp. Dj 8,14–17; 19,5–6). Upravo se u tim događajima nalazi biblijska osnova sakramenta potvrde.

3. Kristova volja i slavlje sakramenta u Crkvi

Iako Isus nije izričitim riječima odredio poseban obred potvrde, apostoli su, vođeni Duhom Svetim, prepoznali njegovu volju da se dar Duha prenosi na krštenike posebnim činom. Crkva je kroz povijest, osluškujući apostolsku praksu, oblikovala sakrament potvrde kao poseban sakrament, koji se razlikuje od krštenja, ali je s njime nerazdvojivo povezan.

Zato potvrda nije ponavljanje krštenja, nego njegovo produbljenje i dovršenje.

4. Teološko značenje sakramenta potvrde

Po sakramentu potvrde kršćanin prima puninu dara Duha Svetoga, kako bi mogao zrelije živjeti svoju vjeru. Dok se po krštenju čovjek ucjepljuje u Krista i postaje član Crkve, po potvrdi se snažnije povezuje s Duhom Svetim i prima snagu za svjedočenje vjere.

Potvrda:

  • jača krsnu milost,
  • učvršćuje vezu s Crkvom,
  • osposobljava za aktivno sudjelovanje u životu vjerske zajednice,
  • daje snagu za življenje i naviještanje vjere riječju i djelom.

Budući da se sakrament potvrde obično prima u dobi veće osobne zrelosti, često se naziva sakramentom kršćanske zrelosti. On poziva vjernika da svjesno preuzme odgovornost za svoj kršćanski život.

Poput krštenja i svetoga reda, potvrda u osobi ostavlja neizbrisiv duhovni biljeg, zbog čega se može primiti samo jednom u životu.

5. Povezanost potvrde s krštenjem i euharistijom

Krštenje, potvrda i euharistija čine jedinstvenu cjelinu sakramenata kršćanske inicijacije.

  • Krštenjem postajemo djeca Božja i članovi Crkve.
  • Potvrdom primamo puninu dara Duha Svetoga i bivamo osposobljeni za svjedočenje vjere.
  • Euharistijom se hranimo Kristovim tijelom i krvlju te rastemo u zajedništvu s Bogom i Crkvom.

Bez krštenja nema potvrde, a potvrda vodi prema punom sudjelovanju u euharistijskom životu Crkve.

6. Kratki povijesni pregled

U prvim stoljećima Crkve potvrda se dijelila odmah nakon krštenja. Kako se Crkva širila, na Zapadu se razvila praksa da potvrdu redovito dijeli biskup, kao nasljednik apostola, čime se naglašava povezanost potvrđenika s mjesnom Crkvom.

U istočnim kršćanskim Crkvama zadržala se praksa da se krštenje, potvrda i euharistija dijele zajedno, najčešće već maloj djeci.

Na Zapadu se postupno ustalio obred koji uključuje polaganje ruku i pomazanje krizmom, uz propisane riječi.

7. Kako se danas slavi sakrament potvrde

Sakrament potvrde dijeli se tako da potvrditelj ima ispruženu ruku nad potvrđenikovom glavom i krizemenim uljem praveći znak križa maže njegovo čelo uz riječi: „Primi pečat dara Duha Svetoga.“

Redoviti služitelj sakramenta potvrde je biskup, kao znak apostolskog nasljedstva i jedinstva Crkve. U posebnim okolnostima potvrdu može podijeliti i svećenik.

Preporučuje se da se sakrament potvrde slavi za vrijeme svete Mise, u crkvi i u zajedništvu župne zajednice.

8. Tko može primiti sakrament potvrde i kako se za njega priprema?

Da bi netko mogao primiti sakrament potvrde, mora:

  • biti kršten,
  • imati najmanje 7 godina,
  • biti primjereno poučen u vjeri,
  • svjesno i slobodno željeti primiti sakrament,
  • pristupiti sakramentu pomirenja.

9. Kum u sakramentu potvrde

Potvrđenik, ako je moguće, treba imati kuma, čija je zadaća pomagati mu da živi kao zreo kršćanin i Kristov svjedok. Preporučuje se da kum na potvrdi bude ista osoba koja je bila kum na krštenju, kako bi se naglasilo jedinstvo sakramenata inicijacije. Roditelji ne mogu biti kumovi na krštenju i potvrdi. Kum mora imati najmanje 16 godina, moralno prikladan, onaj koji je primio sakramente inicijacije, a ako je u braku, onda i sakrament ženidbe.

10. Pastoralne smjernice za život

Krizma je dar, ali i odgovornost: biti Kristov učenik u svijetu danas. Za vjernika i njegovu obitelj krizma nije samo svečani događaj, nego poziv na produbljenje vjere i aktivnije sudjelovanje u životu Crkve. Sakrament potvrde nije završetak vjerskog odgoja, nego novi početak zrelijeg kršćanskog života.

PREZENTACIJA
RADNI LISTOVI I DRUGI MATERIJALI

Za one koji želi znati više:

Sakrament potvrde – vidljivi znak Duha Svetoga

MOLITVA NA KRAJU SATA

Gospodine, zahvaljujemo ti za dar Duha Svetoga kojega nam daješ u sakramentu potvrde. Hvala ti što nas po tom sakramentu učvršćuješ u vjeri, povezuješ s Crkvom i šalješ da budemo tvoji svjedoci u svijetu. Daj da ne zaboravimo da krizma nije kraj našeg rasta u vjeri, nego novi početak odgovornog kršćanskog života. Pomozi nam da snagom Duha Svetoga budemo hrabri u dobru, vjerni u istini i ustrajni u ljubavi. Neka naše riječi i djela uvijek svjedoče da pripadamo Tebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

SVI NASTAVNI MATERIJALI