Sveti Kajetan – svećenik nade i providnosti
U vremenu kada je Crkva bila ranjena raskolima, mlakom vjerom i društvenim nepravdama, Bog je podigao svetog Kajetana, prezbitera koji je tiho, ali snažno obnovio duhovni život svoga vremena. Njegovo ime možda ne odjekuje glasno kao imena velikih svetaca, ali njegov život odiše evanđeoskom radikalnošću, ljubavlju prema siromasima i nepokolebljivim povjerenjem u Božju providnost.
Sveti Kajetan rođen je 1480. godine u Vicenzi, u plemićkoj obitelji, u Italiji. Studirao je pravo u Padovi i postao doktor građanskoga i crkvenoga prava. Nakon nekog vremena na papinskom dvoru, gdje je obnašao službu u kuriji pape Julija II., u njegovu se srcu sve jasnije oblikovao poziv na dublji, evanđeoski način života. Zaređen je za svećenika 1516. godine, a njegov se život potpuno promijenio – iz karijere u Rimu zakoračio je u svijet siromašnih, bolesnih i zaboravljenih, kojima je postao brat, liječnik i pastir.
U Kajetanovu vremenu Crkva je bila pogođena duhovnom mlakošću i moralnim padom klera. On je želio obnoviti Crkvu iznutra – ne prosvjedima, nego svetim životom. Zato je zajedno s trojicom svećenika 1524. godine osnovao red svećeničke kongregacije pod imenom teatinci, nazvane prema latinskom imenu grada Chietija (čiji se stanovnici nazivaju “teatini”), čiji je prvi biskup bio jedan od utemeljitelja, Giovanni Pietro Carafa – kasniji papa Pavao IV. Teatinci su imali za cilj obnovu svećeničkog života, potpunu oslonjenost na Božju providnost (nisu smjeli posjedovati nikakva imanja) i apostolsko služenje narodu kroz propovijedanje, ispovijedanje i djelotvornu ljubav.
Sveti Kajetan bio je osobito osjetljiv na potrebe siromaha i bolesnih. Osnivao je bolnice, pomagao je obiteljima pogođenima ratom i glađu, a istodobno je neumorno propovijedao, poticao klanjanje i činio sve kako bi obnovio Crkvu svetim životom, počevši od vlastitoga. Njegovo povjerenje u Božju providnost bilo je toliko duboko da je često odbijao svaku sigurnost, rekavši: „Budućnost ne pripada meni, nego Bogu; a ja sam Njegovo dijete.“
Preminuo je 7. kolovoza 1547. u Napulju, a Crkva ga slavi kao sveca vjere, providnosti i svećeničke obnove. Papa Klement X. proglasio ga je svetim 1671. godine. Njegov spomendan slavimo 7. kolovoza.
Sveti Kajetan i danas nam ostaje snažan znak Božje brige za Crkvu. Njegov život pokazuje da duhovna obnova započinje u srcu koje je spremno odreći se svega osim Boga. Njegova ljubav prema siromasima, odricanje od svjetovne sigurnosti i goruća revnost za svetost svećenika, ostaju izazov i nadahnuće za svako vrijeme.
Sveti Kajetane, prijatelju siromaha i svećeniče Božje providnosti, moli za nas!
