O napomenama u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva
Napomene uz biblijski tekst imaju važnu i nezamjenjivu ulogu u čitanju Svetoga Pisma. One nisu tek pomoćno sredstvo za lakše razumijevanje, nego most između izvornoga povijesno-jezičnoga okružja i suvremena čitatelja, osobito kada je riječ o prijevodu namijenjenu širokoj vjerničkoj i vjerovjesničkoj porabi. U katoličkoj predaji, koja ozbiljno shvaća i božansko nadahnuće i ljudsko posredovanje svetopisamskih knjiga, tumačenja i napomene nisu raskoš, nego nužnost: bez njih se riskira površno, netočno ili čak teološki upitno razumijevanje teksta.
Polazeći od te pretpostavke, ovaj se tekst usredotočuje na napomene u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera (prvo izdanje iz 2025.). O njima su sami priređivači istaknuli:
„U krajnjim slučajevima tekst je opremljen podnožnom bilješkom, kada se spominju neki manje poznati specifični biblijski termini, onodobne mjere i utezi ili ako je pak hrvatska riječ, zato što pripada agrarnoj kulturi, već teže razumljiva“ (str. II).
U Predgovoru nije naznačeno tko je sastavio te „podnožne bilješke“, jesu li one preuzete iz nekoga stranoga izdanja pa prevedene ili su izvorni plod prevoditelja ili urednika prijevoda Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva.
Cilj ovoga osvrta nije vrjednovanje prijevoda kao takvoga, nego kritičko ispitivanje opsega, sadržaja i dosljednosti napomenâ koje prate biblijski tekst. Osobito stoga jer su sami priređivači istaknuli:
„Ovaj prijevod uzima u obzir i napredak biblijskih znanosti prošlih desetljeća, koristeći posljednja kritička izdanja hebrejskog i grčkog izvornika, a također i mnoga nova arheološka i filološka otkrića. Poseban je trud uložen u identificiranje brojnih zemljopisnih, životinjskih, biljnih i mineralnih podataka, u čemu su postignuta razna poboljšanja u odnosu na prošle prijevode. No sve je to u svrsi toga da čitatelj na što lakši način dođe do pouzdanih istina vjere, uživajući istodobno u ljepoti biblijske književnosti“ (str. III).
Količinski se pokazuje da je iznimno malen broj redaka opremljen napomenama, a raščlamba kakvoće tih napomena otkriva niz ponavljanja i nedosljednosti u njihovu odabiru i oblikovanju.
Napomene o zemljopisnim i biljnim podatcima opovrgavaju uspješnost poduzeta truda i tvrdnju da su „postignuta poboljšanja u odnosu na prošle prijevode“.
Takvo stanje otvara ozbiljna pitanja o prikladnosti ovoga izdanja za katoličkoga čitatelja koji traži pouzdan i cjelovit susret s Božjom riječju.
Omjer napomena prema ukupnosti biblijskoga teksta
Biblija, prema katoličkom kanonu od 73 knjige, sadržava 35.527 redaka. Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva ima napomene uz 840 redaka. To znači da je tumačenje ponuđeno samo za 2,36 % redaka, a to ujedno znači da je 97,64 % redaka ostavljeno bez ikakva tumačenja.
Usporedbe radi, Jeruzalemska Biblija (1994.) ima 11.438 podrubnih bilježaka, to jest 13,6 puta više napomena.
Najviše napomena u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva ima Postanak (71). Slijede: Psalmi (68), Job (58), Izlazak (47), Prva o Makabejcima (38), Izaija (37), Ezekiel (35) i Brojevi (31).
Knjiga vrlo zahtjevna za tumačenje kao Otkrivenje ima samo 27 napomena, Daniel 14, Evanđelje po Mateju 12, Evanđelje po Ivanu 9, Evanđelje po Marku 7, Evanđelje po Luki 7 i Pjesma nad pjesmama 2.
Najmanje napomena, samo po jednu, imaju: Propovjednik, Obadija, Malahija, Poslanica Rimljanima, Prva Timoteju, Titu, Prva Petrova i Treća Ivanova.
Čak 20 svetopisamskih knjiga u tom prijevodu nema ni jednu napomenu. Kao da današnjemu čitatelju sve može biti jasno bez ikakvih napomena. No, upravo su tako objavljene dvije mudrosne knjige (Salomonova Mudrost i Sirah), tri proroka (Nahum, Habakuk i Hagaj) i petnaest poslanica (Prva Korinćanima, Druga Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Prva Solunjanima, Druga Solunjanima, Druga Timoteju, Filemonu, Hebrejima, Druga Petrova, Prva Ivanova, Druga Ivanova i Judina).
Stvar se čini još mršavijom kada se pogleda sadržaj samih napomena.
Čini se kako se pri utvrđivanju konačnoga teksta prijevoda zaboravilo smjernicu iz 1987. godine:[1]
„Bilješke (od 1.2.2.1 do 1.2.2.6) stvarane tijekom prevodilačkog procesa kao pomoć ispravnog shvaćanja objavljenog teksta trebaju biti sastavni dio svih izdanja teksta.“
Ponavljanja
Mnoge se napomene višekratno ponavljaju, kao što će se potanko pokazati u nastavku. Tako, primjerice: „El Šadaj“ dvadeset puta, „gumno“ šesnaest puta, „kostrijet“ petnaest puta, „Kaldejci“ četrnaest puta, „Ašera“ osam puta, prostitutke u kanaanskim hramovima sedam puta, „talenat“ sedam puta, „Baal“ šest puta, „izop“ šest puta, „denar“ pet puta, „log“ tri puta, „bat“ dva puta i „Kuš“ dva puta.
„El Šadaj“
„El Šadaj“ (uz Job 5, 17; 6, 4.14; 8, 3.5;11, 7; 13, 3; 15, 25; 21, 15.20; 22, 3; 22, 17; 23, 16; 24, 1; 27, 2; 29, 5; 31, 2.35; 34, 10; 35, 13).
No, prema Strongovoj konkordanciji Hebrejske Biblije, broj 7706, El Šadaj – Svemogući, pojavljuje se 48 puta, tj. na još 28 mjesta, gdje takve napomene nema. To su redci: Postanak 17, 1; 28, 3; 35, 11; 43, 14; 48, 3; 49, 25; Izlazak 6, 3; Brojevi 24, 4.16; Ruta 1, 20,21; Job 22, 25.26; 27, 10.11.13; 32, 8; 33, 4; 34, 12; 37, 23; 40, 2; Psalam 68, 14; 91, 1; Izaija 13, 6; Ezekiel 1, 24; 10, 5; Joel 1, 15. Stoga se postavlja pitanje: Zašto takve napomene nema u drugih osam starozavjetnih knjiga? Zašto je u Jobu ima uz dvadeset redaka, a nema uz drugih deset redaka?
„Gumno“
„Gumno je zaravnjen prostor na kojem se vija žitarica, to jest razdvaja zrno od ljuske.“ (uz Brojevi 15, 20; Ponovljeni zakon 15, 14; Sudci 6, 37; Ruta 3, 2; Prva o Samuelu 23, 1; Druga o Samuelu 6, 6; Prva o Kraljevima 22, 10; Druga o Kraljevima 6, 27; Prva Ljetopisa 13, 9; Druga Ljetopisa 3, 1; Job 39, 12; Izaija 21, 10; Jeremija 51, 33; Hošea 9, 1; Joel 2, 24; Matej 3, 12).
Strongova konkordancija Hebrejske Biblije kaže da se riječ broj 1637, goren, pojavljuje 37 puta, između ostaloga u Postanku 50, 10.11 i Miheju 4, 12. No, u prijevodu Hrvatskoga biblijskoga društva na tim mjestima nema riječi gumno, iako je ima u izvorniku s kojega se kaže da su prevodili.
Kostrijet
U napomenama se ističe da je kostrijet:
„Gruba odjeća od kozje dlake koja se nosila u znak žalosti ili pokore.“ (uz Postanak 37, 34; Druga o Samuelu 3, 31; Prva o Kraljevima 20, 31; Druga o Kraljevima 6, 30; Prva Ljetopisa 21, 16; Nehemija 9, 1; Estera 4, 1; Job 16, 15; Jeremija 49, 3; Tužaljke 2, 10; Ezekiel 7, 18; Daniel 9, 3; Joel 1, 8; Jona 3, 8; Otkrivenje 6, 12).
Međutim riječ sak, broj 8242 u Strongovoj hebrejskoj konkordanciji, pojavljuje se 48 puta, pa takva napomena nije navedena uz ostala 34 mjesta prevođena s hebrejskoga. Isto tako riječ sákkos, broj 4536 u Strongovoj grčkoj konkordanciji, pojavljuje se četiri puta, a navedeno tumačenje kostrijeti u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera nije navedeno uz Mateja 11, 21; Luku 10, 13 i Otkrivenje 11, 3.
„Kaldejci“
„Kaldejci su zavladali Babilonom i uspostavili Novobabilonsko Kraljevstvo.“ (Druga Ljetopisa 36, 17; Ezra 5, 12; Izaija 13, 19; 43, 14; 47, 1; 48, 20; Jeremija 21, 4; 32, 4; 38, 18; 40, 9; 43, 3; 50, 1; Ezekiel 12, 13; Daniel 1, 4).
No, hebrejska riječ Kašdi, broj 3778 u Strongovoj konkordanciji, pojavljuje se 80 puta. To znači da na 66 mjesta gdje se spominje taj pojam, nema takve napomene: Postanak 11, 28.31; 15, 7; Druga o Kraljevima 24, 2; 25, 4; 25, 5; 25, 10; 25, 13; 25, 24; 25, 25; 25, 26; Nehemija 9, 7; Job 1, 17; Izaija 23, 13; 47, 5; 48, 14; Jeremija 21, 9; 22, 25; 24, 5; 25, 12; 32, 5; 32, 24; 32, 25; 32, 28; 32, 29; 32, 43; 33, 5; 35, 11; 37, 5; 37, 8; 37 , 9; 37, 10; 37, 11; 37, 13; 37, 14; 38, 2; 38, 19; 38, 23; 39, 5; 39, 8; 40, 10; 41, 3; 41, 18; 50, 8; 50, 10; 50, 25; 50, 35; 50, 45; 51, 4; 51, 24; 51, 35; 51, 54; 52, 7; 52, 8; 52, 14; 52, 17; Ezekiel 1, 3; 11, 24; 16, 29; 23, 14.15.16.23; Daniel 2, 2.4; 9, 1; Habakuk 1, 6.
„Ašera“
„Ašera je božica plodnosti koju su obožavali Kanaanci; njezina muška inačica bio je Baal. Nakon što su Hebreji napali Kanaan, mnogi od njih počeli su štovati ta dva božanstva.“ (uz Sudci 3, 7; 10, 6; Prva o Kraljevima 14, 15; Druga o Kraljevima 13, 6; Druga Ljetopisa 14, 2; Izaija 17, 8; Jeremija 17, 3; Mihej 5, 13).
Nejasna je logika kada se piše ta napomena, jer se to ne čini svaki put kada se spomene Ašera (a ona se prema Strongu, broj 842, spominje 40 puta u Bibliji na hebrejskom). Ne čini se to ni samo jednom u svakoj knjizi u kojoj se spominje jer se u Sudcima to čini dva puta. A ne čini se ni u svakoj knjizi u kojoj se spominje jer se u Knjizi Ponovljenoga zakona 7, 5 i 12, 3 u hebrejskom spominje Ašera, ali u prijevodu Hrvatskoga biblijskoga društva u toj knjizi je nema, nego: „trebate… počupati njihove svete stupove“ (7, 5) i „oborite njihove svete stupove“ (12, 3).
Prostitutke u kanaanskim hramovima
„U kanaanskim hramovima, gdje su se štovali bogovi plodnosti, imali su prostitutke s kojima se općilo da bi se potaknula plodnost polja i stada.“ (uz Levitski zakonik 19, 29; Ponovljeni zakon 23, 18; Prva o Kraljevima 14, 24; 22, 47; Job 36, 14; Baruh 6, 9); „U kanaanskim hramovima bile su prostitutke s kojima se općilo zbog praznovjerja, kako bi se osigurala plodnost polja i stada.“ (uz Hošea 4, 14).
Hebrejska Biblija rabi dvije različite riječi za bludnicu: zanā (Strongov broj 2181) i kedeša (Strongov broj 6948). Zana je značila obična bludnica, laka žena, drolja, razvratnica ili razuzdana žena, a kedeša znači „odvojena“: hramska bludnica, obredna podavača, javna žena u svetištu. Zana i kedeša nisu zamjenjivi pojmovi: prvi se pojavljuje 93 puta u Bibliji od povijesnih preko mudrosnih do proročkih knjiga i metafora je za duhovnu izdaju, nevjeru Savezu i kumiropoklonstvo, a kedeša znači stvarno kumiropoklonstvo i raspojasanost te se pojavljuje samo pet puta: Postanak 38, 21.22; Ponovljeni zakon 23, 17 i Hošea 4, 14. Na tim je mjestima gornja napomena prikladna, uz podpitanje: Otkuda sigurnost da je pobuda nuditeljicâ i korisnikâ toga bludničarenja bilo praznovjerje, a ne pohota ili odredbe njihova kumiropoklonstva?
No, za Prvu o Kraljevima 14, 24 i 22, 47, i Joba 36, 14 takva je napomena netočna, jer u tim redcima nije riječ o ženskim bludnicama, nego o muškarcima koji su se prostituirali: kadeš (Strongov broj 6945) „razbludni ljudi, razbludnici“ (Ivan Matij Skarić), „sodomski grješnici“ (Silvije Grubišić), sodomiti, hramski bludničari, muške kultne prostitutke. Ipak, Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva prevodi ta mjesta kao da je riječ o ženama:
„U zemlji je bilo čak i hramskih bludnica. Činili su sve grozote poput onih naroda koje je Gospodin izvlastio pred licem Izraelaca.“ (Prva o Kraljevima 14, 24).
„Učinio je da hramske prostituke [!] odu iz zemlje i uklonio je sve idole što su ih načinili njegovi preci.“ (Prva o Kraljevima 15, 12).
„On je uklonio iz zemlje i preostale hramske bludnice, preostale od dana njegova oca Ase.“ (Prva o Kraljevima 22, 47).
„Srušio je i domove hramskih prostitutki koji su bili u Gospodinovu domu, gdje su žene tkale pokrivala za Ašeru.“ (Druga o Kraljevima 23, 7).
„Duša im pogiba u mladosti, a život im vene u obrednom bludu.“ (Job 36, 14).
Budući da izvorni prijevodi prevoditelja nisu dostupni, za sada je nemoguće utvrditi je li riječ o pogrješki pri prevođenju, ili o neznanju redaktora i lektora koji su kasnije prerađivali tekst.
„Talenat“
Napomene u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva kažu:
„Talenat je težio 34 kg.“ (uz Drugu o Samuelu 12, 30; Drugu o Kraljevima 5, 5).
„Talenat je iznosio 34 kg” (uz Prvu Ljetopisa 29, 7).
„Talenat je mjera za težinu koja iznosi 34 kg.“ (uz Drugu Ljetopisa 36, 3).
„Antički talenat je mjera za težinu od 26 kg.“ (uz Prvu o Makabejcima 11, 28; Drugu o Makabejcima 3, 11 i Mateja 18, 24).
Ako je tako (26 kg), zašto u napomenama uz Drugu o Samuelu 12, 30; Drugu o Kraljevima 5, 5; Prvu Ljetopisa 29, 7, i Drugu Ljetopisa 36, 3, stoji 34 kg, kao i u napomeni uz Ezru 7, 22: „Sto talenata srebra otprilike iznosi 3400 kilograma“. Naime, to bi značilo da na tih pet mjesta jedan talent teži 34 kg, tj. 31 % više. Ako je talent biblijska mjera za masu, koliko on točno iznosi? Ili, ako je to naziv za više različitih mjera, ili ako se tijekom vremena mjera promijenila, zašto to nigdje ne piše?
Podloga za prevođenje te riječi u talent jest hebrejska riječ kikar. Strongova konkordancija Hebrejske Biblije pokazuje da ona, obrojčena kao 3603, dolazi 60 puta, a Strongova konkordancija Novoga Zavjeta da se riječ broj 5007, grčki tálanton, u novozavjetnim spisima pojavljuje 14 puta. Ta ukupno 74 mjesta, ne računajući deuterokanonske knjige, u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera pokrivena su s napomenom o talentu na devet mjesta, a na 65 – nisu.
Valja napomenuti da standardni oblik usvojenice od tálanton u hrvatskom standardnom jeziku glasi „talent“, a ne „talenat“, što je inačica s nepostojanim „a“, koje se pojavljuje u genitivu množine (talenata). Jednostavno, češće se piše bez „a“. Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva u prijevodu svetopisamskoga teksta nije se opredijelila, nego je zadržala oba oblika:
Bez nepostojanoga „a“:
„Na kraju je došao onaj koji je primio jedan talent“ (Matej 25, 24).
I s nepostojanim „a“:
„Skinuo je krunu kralju Malkoma koja je bila teška jedan zlatni talenat“ (Druga Samuelova 12, 30).
„Zemlja mu je morala plaćati danak: stotinu talenata srebra i talenat zlata“ (Druga o Kraljevima 23, 33).
„David je uzeo krunu njihova kralja s njegove glave i vidio da je teška kao jedan talenat zlata“ (Prva Ljetopisa 20, 2).
„zemlju je kaznio tako da mora platiti stotinu talenata srebra i jedan talenat zlata“ (Druga Ljetopisa 36, 3).
„i obećao da će im davati po devedeset robova za jedan talenat“ (Druga Makabejcima 8, 11).
„Onaj pak koji je dobio jedan talenat, otišao je i iskopao rupu u zemlji“ (Matej 25, 18).
„U strahu sam otišao i zakopao tvoj talenat“ (Matej 25, 25).
„Zato mu oduzmite talenat i dajte ga onome koji ih ima deset“ (Matej 25, 28).
„Baal“
Šest se puta čita podrubna bilješka:
„Baal je božanstvo plodnosti koje su obožavali Kanaanci; njegova ženska inačica bila je Ašera. Nakon što su Hebreji napali Kanaan, mnogi su od njih počeli štovati to dvoje božanstava.“ (uza Sudce 6, 25; Prvu Samuelovu 7, 4; Drugu o Kraljevima 3, 2; Jeremiju 2, 8; Sefaniju 1, 4; Rimljanima 11, 4).
Strongova konkordancija Hebrejske Biblije kaže da se riječ broj 1168, Baal, pojavljuje 80 puta, od toga prvi put u pojedinim knjigama: Sudci 2, 11; Prva o Kraljevima 16, 31; Prva Ljetopisa 5, 5; Druga Ljetopisa 17, 3; Hošea 2, 8. A uz te retke prijevoda Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera takve bilješke nema. Stoga nije jasno zašto te bilješke ima u nekim knjigama, a u drugima nema. I kad je ima, zašto ne ide uz prvo pojavljivanje te riječi.
„Izop“
Napomena u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva ponavlja:
„Izop je mala grmolika biljka, a koristi se u vjerskim obredima za škropljenje tekućina.“ (uz Izlazak 12, 22; Levitski zakonik 14, 4; Brojevi 19, 6; Prva o Kraljevima 5, 13; Psalam 51, 9; Ivan 19, 29).
Međutim, riječ ezob, broj 231 u Strongovoj hebrejskoj konkordanciji, pojavljuje se deset puta. To znači da takva napomena nije navedena uz Levitski zakonik 14, 6.49.51.52; Brojeve 19, 18; Prvu o Kraljevima 4, 33. Isto tako, grčka riječ hýssōpos, broj 5301 u Strongovoj grčkoj konkordanciji, pojavljuje se u Hebrejima 9, 19. Tako u prijevodu Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva ta napomena nije navedena na sedam spomenutih mjesta.
Osim što nije navedena svugdje gdje je trebalo, ta je napomena nepotpuna. Hyssopus officinalis ljekovita je i začinska biljka (što je prešućeno), a u hrvatskom se naziva miloduh, crkvenjak, ljekoviti sipan ili izop. Još od Mojsija služi za čišćenje (Brojevi 19, 18). Kralj David opjevao je njezino pročišćujuće djelovanje (Psalam 51, 9). I prije toga, u Egiptu (Izlazak 12, 22), i u Isusovo vrijeme, na Kalvariji (Ivan 19, 29), znalo se da sprječava zgrušavanje krvi, pa se zato ili kao simbol poniznosti često spominje i drugdje u Svetome Pismu (Levitski zakonik 14, 4.6.49.51.52; Brojevi 19, 6; Prva o Kraljevima 5, 13; Hebrejima 9, 19).
„Denar“
„Denar je stari rimski srebrnjak, dnevna plaća radnika.“ (uz Matej 20, 2; Marko 6, 37; Luka 7, 41; Ivan 6, 7; Otkrivenje 6, 6).
Nije razvidna logika kada se stavlja takva napomena. Ako prvi put kad se spominje u pojedinoj knjizi, zašto je nema uz Mateja 18, 28?
Broj 1220 u Strongovoj grčkoj konkordanciji, dénarion, pojavljuje se 16 puta u Novom Zavjetu: Matej 18, 28; 20, 2; 20, 9; 20, 10; 20, 13; 22, 19; Marko 6, 37; 12, 15; 14, 5; Luka 7, 41; 10, 35; 20, 24; Ivan 6, 7; 12, 5; Otkrivenje 6, 6.
„Log“
Na tri se mjesta čita da je log
„Četvrt litre“ (uz Levitski zakonik 14, 10.21; 23, 13).
No, Strongov hebrejski broj 3849, log, pojavljuje se i u 14. glavi Levitskoga zakonika u redcima 12, 15 i 24. Koja je logika stavljanja te napomene? Po jednom u knjizi? Nije, jer je Levitski zakonik ima tri puta. Jednom u glavi? Nije, jer u 14. glavi dolazi uz 10. i 21. redak. Uz svaku pojavu? Nije, jer je nema u 14. glavi uz retke 12, 15 i 24. Proizvoljno? Čini se da je tako.
„Bat“
„Bat je mjera za zapreminu od 45 l.“ (uz Prva o Kraljevima 7, 26; Druga Ljetopisa 4, 5).
No, Strongov hebrejski broj 1324, bat, pojavljuje se 13 puta. U Drugoj Ljetopisa prvi put dolazi u 2, 10. Ima je Izaija 5, 10; Ezekiel 45, 10 i dalje. Zašto se napomena pojavljuje samo na dva mjesta, a ne u svakoj od knjiga u kojoj se spominje i to uz prvo spominjanje?
K tomu, riječ „zapremnina“ ne pripada hrvatskomu standardnomu jeziku; u hrvatskom standardnom prijevodu trebao bi stajati „obujam“.
„Kuš“
„Biblijska zemlja Kuš prostire se oko izvora Nila, ali ovdje nije riječ o njoj, nego o stanovnicima Mezopotamije koji su se slično nazivali.“ (uz Postanak 2, 13 i 10, 6).
No, Strongov hebrejski broj 3568, Kuš, pojavljuje se 30 puta. Dolazi i u Prvoj Ljetopisa 1, 8.9.10; Esteri 1, 1; 8, 9; Jobu 28, 1; Psalmima 7, 1; 68, 31; 87, 4; Izaiji 11, 11; 18, 1; 20, 3.4.5; 37, 9; 43, 3; 45, 14; Jeremiji 46, 9; Ezekielu 29, 10; 30, 4.5.9; 38, 5; Nahumu 3, 9; Sefaniji 3, 10). Uz Drugu o Kraljevima 19, 9 stoji napomena: „Kuš je zemlja u sjeveroistočnoj Africi.“
Sažetak o ponavljanju napomena
Iz navedenoga je jasno kako u toj Bibliji nema 840 napomena, nego da se napomene pojavljuju uz 840 redaka, a kada se oduzmu ponavljanja, slijedi da u toj Bibliji ima manje od 650 napomena.
Da bi nešto bilo Biblija, prikladna da je čitaju katolici, ona treba biti opremljena dovoljnim tumačenjima, što ova nije.
Raščlamba ponavljanja napomena pokazuje kako nije riječ o promišljenu i sustavnu pristupu, nego o nedosljednu i nedovršenu uređivanju. Isti pojmovi, mjere, imena kumira, biljke, zemljopisni pojmovi i kultni izrazi višekratno se tumače istim ili gotovo istim riječima, ali bez jasne logike: katkad uz prvo pojavljivanje pojma, koji put ne; kadšto u jednoj knjizi, ali ne i u drugoj; gdjekad uz dio mjesta gdje se pojam javlja, dok se druga mjesta u potpunosti zanemaruju.
Takvo opremanje ima dvije ozbiljne posljedice. Prvo, povećava ukupan broj redaka s napomenama, stvarajući privid veće protumačenosti prijevoda nego što ona stvarno jest. Drugo, ona zbunjuje čitatelja i potkopava povjerenje u napomene kao pouzdan smjerokaz: ako se isto tumačenje pojavljuje probrano, a bez jasna mjerila, čitatelj s pravom postavlja pitanje zašto je upravo na tom mjestu ponuđeno, a drugdje nije.
Namjesto da napomene budu raspoređene sustavno, primjerice uz prvo pojavljivanje pojma u pojedinoj knjizi ili barem dosljedno u cijelom biblijskom korpusu, one se doimaju kao rezultat proizvoljna izbora. Time se gubi njihova pedagoška i hermeneutska vrijednost, a napomene, namjesto da služe boljemu razumijevanju Svetoga Pisma, postaju dodatan izvor nedoumica.
Prešućivanje bitnoga
U napomenama se na dva mjesta čita:
„Mandragora je malena biljka za koju se vjerovalo da pomaže ženama da lakše začnu pojedu li njezin korijen.“ (uz Postanak 30, 14); „Mandragora je malena biljka za koju se vjerovalo da će žene lakše začeti pojedu li njezin korijen.“ (uz Pjesmu nad pjesmama 7, 13).
No, biljka Mandragora officinarum, po grčkom mandragora, što znači ‘jabuka ljubavi’, a na hrvatskom ‘ljubavčica’ ili ‘bunovina’, jest delirijant, halucinogen, opijat, narkotik, afrodizijak i analgetik. A to nije ni spomenuto.
Nedostatak je što se uza suparništvo između Rahele i Lee i primjenu prirodna ljekarništva ne napominje kako Bog, a ne pučki lijekovi, otvara i zatvara maternicu (Postanak 30, 22). Čitatelju se ne svraća pozornost da, iako Rahela ustupa Lei svoje bračno vrijeme s Jakovom u zamjenu za ljubavčicu (Postanak 30, 15), Sveto Pismo odmah dodaje: „Bog je uslišao Leu – začela je“ (Postanak 30, 17). Postavljanje jedne riječi pokraj druge pokazuje da Bog, a ne biljka, otvara maternicu. Ljudski planovi ne mogu omesti Božju potpunu vlast; redoslijed rođenja plemena odvija se prema Gospodinovu naumu, unatoč cjenkanju sestara. Prva Samuelova 1, 5–6 i Psalam 127, 3 slažu se: djeca su dar od Boga. Postanak namjerno bilježi žensku pučku praksu, ali učinkovitost pripisuje isključivo Božjemu vrhovništvu. Čak i Rahelino konačno začeće Josipa slijedi izjavu: „A Bog se sjetio i Rahele, uslišao je i učinio plodnom“ (Postanak 20, 22). Tekst pobija svaku pomisao da ljubavčica uzrokuje plodnost neovisno o Božjoj volji. Pojam ljubavčice provlači se kroz Sveto Pismo kako bi oslikao Božje vrhovništvo nad životom, svetost braka i proročki poziv na vjernost savezu.
Strongova konkordancija Hebrejske Biblije kaže da se riječ broj 1736, dudaim, pojavljuje sedam puta; pet puta u Postanku 7, 13–15, i po jednom u Pjesmi nad pjesmama 7, 13 i Jeremiji 24, 1.
Pojednostavnjivanje do boli
Napomena kaže:
„Taršiš je bio najudaljenija poznata zemlja na zapadu, na Pirinejskom poluotoku.“ (uz Jona 1, 3).
No, hrvatskim čitateljima nije nepoznato kako su to samo dva od 15 predloženih smještaja Taršiša (otok na zapadu, Sredozemno more, Kartaga, Sardinija, Španjolska, Fenička obala, Tirseni ili Etruščani, Britanija, Jugoistočna Afrika, Južna Indija i Šri Lanka, Filipini, Cilicija, Tarxien na Malti). Stoga navođenje samo jednoga mogućega tumačenja, suprotno proglašenom, ne „uzima u obzir i napredak biblijskih znanosti“, ni „mnoga nova arheološka i filološka otkrića“.
Nedosljednosti
Napomena što doslovce znače neka riječ ili izričaj bilježi se na tri različita načina: kraticom „dosl.“ (71 put), prilogom „doslovno“ (dva puta na početku napomene, uz Jeremija 38, 10 i Prva Timoteju 5, 9), i nakon stranoga izraza riječju „doslovno“ uz Juditu 16, 12; Jakovljevu 4, 1.4; Prvu Petrovu 2, 24. Što je tu odraz tvrdnje iz podnaslova da je prijevod „standardni“?
Kumiropoklonstvo kao razbludništvo
Ista misao o naravi kumiropoklonstva kao podavanja bludničarstvu u napomenama se tumači na četiri načina:
„Stari zavjet naziva klanjanje idolima bludničenjem.“ (uz Levitski zakonik 17, 7).
„Stari zavjet naziva klanjanje idolima bludništvom.“ (uz Ezekiel 43, 7; Hošea 4, 12).
„Stari zavjet naziva klanjanje idolima bludom.“ (uz Prva Ljetopisa 5, 25; Ezekiel 16, 15).
„Stari zavjet naziva klanjanje idolima prostitucijom.“ (uz Izlazak 34, 13; Levitski zakonik 19, 29).
Naznačavanje dvostrukih značenja
Alternative prijevoda naznačuju se 57 puta, i to na šest različitih načina:
1. riječima „druga mogućnost:“ (uz Psalam 69, 13);
2. riječima „druga mogućnost prijevoda:“ (uz Nehemiju 9, 32; Psalme 22, 17.29.30; 106, 15 i Izaija 35, 7);
3. riječima „druge mogućnosti prijevoda su“ (uz Ponovljeni zakon 7, 20);
4. riječima „ili“ (uz Prva o Samuelu 18, 6; Druga o Samuelu 11, 11; Tužaljke 4, 7; Ezekiel 10, 1);
5. riječima „ili:“ (uz Postanak 49, 14.21; Izlazak 20, 6; Ponovljeni zakon 5, 10; Prva o Samuelu 1, 24; 26, 1; Druga o Samuelu 2, 8; 4, 5; 13, 18; Prva Ljetopisa 9, 39.40; 11, 11.19.24; Ezra 7, 26; Nehemija 11, 9; Psalmi 5, 10; 9, 21; 19, 12; 31, 11.12; 37, 7.23.35; 45, 10; 59, 5; 66, 11; 68, 32; 71, 7; 73, 9; 76, 5; 119, 56; 139, 18.20; 141, 5; 146, 5; Job 26, 9; Izaija 2, 6; 19, 23; 21, 3; Baruh 6, 6; Daniel 4, 5; 11, 17; Otkrivenje 17, 9);
6. riječima „izvornik je dvosmislen“ (uz Brojevi 24, 3).
Što je tu „standard“ ili uzorak standardizirana postupanja?
Lakat kao mjerna jedinica
Definicija lakta donosi se na jedanaest različitih načina:
„Ezekijel koristi za mjeru stariji lakat od sedam dlanova. Trska je bila dugačka oko 315 cm.“ (uz Ezekiel 40, 5).
„Lakat iznosi 45 cm.“ (uz Izlazak 25, 17; Prva o Kraljevima 7, 2; Druga o Kraljevima 14, 13; Druga Ljetopisa 3, 3.8; Ezra 6, 3; Daniel 3, 1; Zaharija 5, 2).
„lakat iznosi 45 cm” (uz Nehemija 3, 13).
„Lakat je dug 45 cm.“ (uz Ponovljeni zakon 3, 11).
„Lakat je mjera za dužinu koja iznosi 45 cm.“ (uz Judita 1, 2).
„Lakat je mjera za dužinu od 45 cm“ (uz Estera 5, 14; Druga o Makabejcima 13, 5).
„Lakat je stara mjera za dužinu koja iznosi otprilike 45 cm.“ (uz Postanak 6, 15).
„Lakat, mjera za dužinu od otprilike 45 cm“ (uz Izlazak 27, 9).
„Lakat, stara mjera za dužinu od otprilike 45 cm“ (uz Izlazak 25, 10).
„Oko 450 metara jer lakat iznosi 45 cm.“ (uz Nehemija 3, 13).
„Stadij je 185 m, a lakat 45 cm.“ (uz Otkrivenje 21, 17).
Što je tu standardizirano ili koji je od tih oblika „standardni“ (osobito u skladu s prijevodom koji se naziva „standardnim“)?
Zaključci
Cjelokupan pregled napomena u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva pokazuje ozbiljne nedosljednosti i u količini i u kakvoći popratnih tumačenja. Mali broj stvarno različitih napomena, njihovo učestalo ponavljanje, selektivno prešućivanje bitnih podataka, pojednostavnjivanje složenih pitanja te očite nedosljednosti u jeziku i metodologiji upućuju na to da nije riječ o sustavno i cjelovito uređenom aparatu.
Za katoličkoga čitatelja to nije nevažno pitanje. Katolička Crkva snažno ističe potrebu da se Sveto Pismo čita uz pomoć zdrava tumačenja, u svjetlu Predaje i učiteljstva Crkve. Biblija namijenjena katolicima ne smije se zadovoljiti minimalnim tumačenjima ni ostavljati dojam da je većina svetopisamskoga teksta samorazumljiva suvremenu čitatelju bez ikakva dodatna obrazloženja.
Stoga se može zaključiti da Biblija, da bi doista bila prikladna za katoličku uporabu, treba imati razrađen, dosljedan i teološki odgovoran sustav napomenâ. U protivnom, ona ne ispunjava u potpunosti svoju zadaću: ne pomaže dovoljno čitatelju da uđe u dubinu Božje riječi, nego ga prečesto ostavlja sama pred tekstom koji zahtijeva više nego što mu se nudi.
Ono što je od napomena ponuđeno u prvom izdanju ne opravdava tvrdnju da je riječ o „studijskoj“ Bibliji. Jer ona podrazumijeva biblijski tekst uz prikladne napomene, zemljovide, grafikone i tumačenja kako bi pomogla čitatelju da razumije povijesni, kulturni i teološki sklop, i u biti djeluje kao osobni vodič s ugrađenim komentarom, za razliku od obične Biblije koja sadržava samo Sveto Pismo. Te značajke imaju svrhu protumačiti teže odlomke i pružiti dublje uvide, čineći složeni sveti spis pristupačnijim za proučavanje ili poučavanje.
[1] Guidelines for Interconfessional Cooperation in Translating the Bible: The New Revised Edition (Rim, 16.11.1987.), 1.2.2.; hrvatski prijevod objavio je pokojni fra Božo Lujić u Bogoslovskoj smotri, 77/2007., str. 95.
