Oznaka: 26. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48 Razumljivo je i zdravo da se mi ljudi identificiramo sa svojom obitelji, sa svojim gradom, sa svojom skupinom, sa svojom domovinom. Problemi počinju onda kada zbog toga imamo potrebu druge osuđivati, isključivati i smatrati manje vrijednima. Tu je razlika, na primjer između zdravog domoljublja i isključivosti. Upravo zato što volim svoje, znam cijeniti tuđe. Ali, evo, po ljudskoj slabosti, često prelazimo tu granicu. Upravo se to dogodilo Isusovim učenicima. Tako se jedanput Ivan (onaj kojega crkvena tradicija smatra najnevinijim među apostolima) obratio Isusu: „Vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.“ Isus se usprotivio: „Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto ...

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48 Iz prve rečenice današnjeg evanđeoskog odlomka vidimo da su se i apostoli u nekim situacijama ponašali nezrelo, a nakon toga se čak i hvalili time. Sveti Ivan je tako ispričao Isusu kako su vidjeli nekog čovjeka koji je u Isusovo ime izgonio zloduhe, a njima to pak nije bilo pravo pa su mu se suprotstavili i priječili mu: “Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ima izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.” Ivan je, dakle, kao ključni razlog iznio to da dotični ne ide s njima pa su onda smatrali da im ugrožava djelovanje i rad samim time što se služi Isusovim imenom. Nisu bili usredotočeni na dobro koje je činio što je izgonio zloduhe, nego su sebi dopustili takvu nezrelost da ga sprječavaju poradi vlast...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Mk 9, 38-43.45.47-48) pronalazimo jedno iskreno svjedočanstvo o apostolima iz kojega se iščitava kako su teško usvajali Isusove pouke, to jest sporo prolazili kroz proces preobrazbe koju je on od njih očekivao i pred njih stavljao. Naime, apostol Ivan govori kako izvještavaju Isusa kako su susreli jednoga čovjeka koji je u njegovo ime izgonio zloduhe, ali su mu oni to branili, jer nije bio dio apostolskoga zbora ni skupine Isusovih učenika. Tako su apostoli pokazali određenu isključivost prema drugima jer im je vjerojatno bio cilj sebe pokazati i prikazati kao važne. Zacijelo su se htjeli kititi i tuđim perjem, jer im je to što su bili uz Isusa pomagalo da izgrade sebi ime i poznanstvo. Zato su se osjećali ugroženi djelovanjem nekoga tko nije bio iz...

Uvod i pokajnički čin Veli naš pisac: Ni med cvjetjem ni pravice…[1] To nam zvuči kao gorka istina. I malena će se djeca žestoko pobuniti protiv nepravde i nejednakosti. A evo, otkako je svijeta i vijeka, ljudi nisi jednaki. Netko je zdrav, netko bolestan, neko manje, a netko više sposoban, netko je uspješan u poslu, a netko baš i nije, netko je vrijedan, a drugome je baš svejedno, netko je imućan, a drugi oskudijeva. Ima li načina da se na zemlji uspostavi pravda? Nije lako na to odgovoriti. Međutim, ono što sigurno znamo jest da je svatko od nas pozvan činiti ono što je pravo. Svatko od nas treba dati svoj doprinos da ovaj svijet bude ispunjen pažnjom, brigom, susretljivošću, ljubavlju. Htjeli bismo u tome smislu poslušati današnju Božju riječ i proslaviti ova sveta otajst...

Uvod i pokajnički čin Čovjek je velik u onoj mjeri u kojoj u svome životu uspijeva odražavati Božju sliku na koju je stvoren i u kojoj mjeri uspijeva biti vjeran Božjem duhu. Svatko od nas je, k tome, po krštenju i po ostalim sakramentima dobio Kristov pečat, Kristovu snagu tako da može i treba biti ne samo bogolik, nego zapravo kristolik. Hvala Bogu, povijest spasenja je puna onih divnih ljudi koji su u velikoj mjeri bili Božja slika na zemlji. Jedan od najdivnijih primjera iz Starog zavjeta jest Mojsije za kojeg samo Pismo veli da je bio najskromniji čovjek na zemlji. Htjeli bismo i mi učiti od takvih sjajnih primjera. Zato ćemo zazvati na nas Božje milosrđe. Gospodine, ti si nekoć na Mojsija i proroke izlijevao u obilju svojega Duha. Gospodine, smiluj se! Kriste...

Danas nam se iz Evanđelja nudi još jedna tema koja govori o odnosima i o duhu koji je vladao među Isusovim učenicima, to jest o njihovu pristupu prema drugima koji nisu bili iz njihova apostolskog kruga. Opisana scena pokazuje da je u njima ostalo još uvijek mnogo onog ljudskoga, te da je to uvjetovalo njihov pristup i prema nauku koji je donio Isus, ali i prema drugima. Ne samo da se među učenicima pojavljivala međusobna netrpeljivost kad su se pitali tko je od njih najveći, nego su oni htjeli i pred drugima sačuvati svoj povlašteni status koji su imali kao dvanaestorica posebno izabranih učenika i najbližih Isusovih suradnika. A jer su bili svjesni tog statusa koji su imali kod Isusa, u njima se pojavio duh isključivosti prema drugima, umjesto da se razvije pravi apostolski i m...

Br 11,25-29 Knjiga Brojeva za svoju središnju preokupaciju ima probleme i mogućnosti oblikovanja Izraela kao zajednice u suglasju s Božjim projektom o čovjeku. Izrael, koji je dugo vremena bio potlačen, u tom je vremenu već naviknuo živjeti ropskim mentalitetom, sada se treba privikavati na slobodu i osloboditi se u potpunosti od ostataka ropskog mentaliteta. Mojsije je blizu konca svoga života, umoran od problema koji se sve više umnažaju a Izraelci sve nervozniji i skloniji pobuni. Na Mojsijevu tužaljku da ne može sam nositi teret vođe, Gospodin udjeljuje 70-orici starješina koje je izabrao svoga Duha da mu se nađu pri  ruci. Duh ovdje prije svega označava dar Božje blizine kojim čovjek postaje sposoban svoje i tuđe korake upravljati Njegovim putevima. Za Mojsija to zn...

Gospodaru, ušutkaj ih! Sjećam se, u šestom razredu došao nam je novi učenik koji do tada nije igrao ni nogomet ni rukomet. U svojoj bivšoj školi nije imao uvjeta. I već nakon nekoliko mjeseci nastavnik tjelesnog je odlučio da upravo taj učenik bude vratar naše rukometne momčadi. Svi smo skočili: „Kako to, on nema pojma!“ Nastavnik je odgovorio: „Možda. Još se nije uigrao. Ali ima jako dobre reflekse.“ Tako je i bilo. Eto, to je bila zavist. Susrećemo je u svim razdobljima života. I danas je o njoj riječ. Evo. Bog je odlučio duha Mojsijevog podariti još sedamdesetdvojici starješina. Međutim, iako dvojica od njih nisu bili došli u šator, i oni su, poput ostalih, u taboru počeli prorokovati. I sad se javlja Jošua: „Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!“ Razumljiv je bio njegov...

Današnji evanđeoski odlomak započinje spominjanjem neobične scene, to jest svojevrsnog sukoba koji su Gospodinovi učenici doživjeli i prepričali. Naime, susreli su jednog čovjeka koji je izgonio zloduhe u ime Isusovo, ali nije bio dio kruga bliskih sljedbenika Isusovih. Apostoli su tom čovjeku zabranjivali da to čini, jer su se više strašili da ne izgube povlašteni položaj, nego što su promatrali plodove djelovanja spomenutog čovjeka, te u njima vidjeli dobro koje činio. Razumljiva je stoga Gospodinova reakcija i pouka: Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je. Premda su reagirali u dobroj namjeri, svjesni kako je prisno zajedništvo s Gospodinom jamstvo da se ne odluta i zastrani s pravoga puta, G...