Utorak, 11 svibnja

Oznaka: Nedjelja Dobrog Pastira

4. vazmena nedjelja (C)
Homilije u godini C

4. vazmena nedjelja (C)

Dj 13,14.43-52 Nakon što su prešli Cipar, misionari će iz Perge pamfilijske otići u Antiohiju pizidijsku. To je dosta teška ruta jer zahtijeva cca 500km kroz planinske lance. Bez moderne opreme. Naprijed ih nosi pastirska ljubav. Pavao se u svom misijskom radu držao dvaju proceduralnih načela. Prvo načelo jest da se u izboru pravca kojim ide najčešće drži linije što ju je davno povukla židovska dijaspora. Po rimskom carstvu podigli su helenizirani Židovi čitavu mrežu sinagoga. Drugo načelo jest izbor mjesta gdje može raditi svoj šatorarski zanat. Time je, doduše, gubio mnogo vremena, ali je s druge strane imao sjajnu priliku bolje upoznati ljude i sebi sačuvati materijalnu neovisnost, ponosan je na to što može reći da ne živi na trošak zajednice. Uspjeh misionarske propovije...
4. vazmena nedjelja (C) – komentar evanđelja
Homilije u godini C

4. vazmena nedjelja (C) – komentar evanđelja

Ovcama svojim dajem život vječni Iv 10,27-30 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.« PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić Svaki put kada se Isus, Sin Božji, sam Bog, nalazi u Hramu u Jeruzalemu, najsvetijem mjestu u Jeruzalemu i na zemlji, na mjestu za kojega se vjerovalo da je sam Bog prisutan, dakle, svaki put kada se Isus nalazi u tom Hramu, uvijek dolazi do sukoba. U ovom odlomku Isus se posljednji put nalazi u Hramu, svetištu Jeruzalema, te će ga ovaj put nastojati čak i kamenovati. Pogledajmo što se dogodilo. Ovih nekoliko redaka današnje litu...
Pastiri kao dar milosrđa – razmišljanje uz 4. vazmenu nedjelju (C)
Homilije u godini C

Pastiri kao dar milosrđa – razmišljanje uz 4. vazmenu nedjelju (C)

U kratkom odlomku današnjeg Evanđelja Isus izražava nekoliko značajnih istina o odnosu Boga i njegova naroda. Jedna od tih je da je Bog pastir svoga stada, to jest da je on, ne neograničeni gospodar koji raspolaže ovcama svojevoljno, svojeglavo i na bezobziran način, nego slika pastira izražava skrb kojom Bog skrbi za svoje stado vodeći ga najboljim i najsigurnijim putem, te pribavljajući mu najsočniju i najkrepkiju hranu. Istina, odnos pastira i ovce uvijek izriče i svojevrsnu pripadnost, ali u prvom redu pripadnost zajedništva i međusobne upućenosti, a ne gospodarenja i neodgovorne zloporabe. Ali jer ljudska povijest nije bezazlena, niti je bez protivština koje prate svakog čovjeka i narod, tako je uvijek bilo grabežljivih zvijeri koje su napadale i ugrožavale pojedince i narod ...
Meditacija uz 4. vazmenu nedjelju (C)
Homilije u godini C

Meditacija uz 4. vazmenu nedjelju (C)

Biti ovca Priznajem, ne volim biti ovca koja bleji i ne razmišlja. Nitko se danas rado ne uspoređuje s ovcom. Naime, za razliku od druge stoke, npr. svinja, ovce slijede svoga pastira, poznaju mu glas. Tako je onda ovca postala simbol osobe koja ne razmišlja, koja nema svoju osobnost nego samo „bleji“ i pušta da je drugi vode i usmjeravaju. Razumljivo je dakle da za nas slika ovce ne izgleda privlačno. Doista tko bi to htio biti ovca? Pa što je onda Isus htio reći tom slikom kad je rekao da je on pastir, a mi ovce? Pogledajmo. Ne damo li se mi u određenom trenutku voditi? Tako se maleno dijete posvema prepušta svojim roditeljima, jer inače ne mi moglo opstati. Tako dvoje zaljubljenih dopuštaju jedno drugome da budu vođeni. Nama je normalno da s punim povjerenjem dopuštamo da ...
4. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja
Homilije u godini B

4. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja

Pastir dobri život svoj polaže za ovce Iv 10,11-18 »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.« PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Il...
4. vazmena nedjelja (B)
Homilije u godini B

4. vazmena nedjelja (B)

Dj 4, 8-12 Današnje prvo čitanje iz Djela apostolskih zapravo je nastavak onoga od prošle nedjelje. Ako moć Uskrslog Trpećeg Sluge istinski djeluje i ako je narod stavljen pred odluku, onda se ne radi više samo o pitanju osobne duhovnosti pojedinca nego se postavlja pitanje: tko će od sada nad izraelskim narodom imati duhovni autoritet, Isusovi svjedoci ili židovsko svećenstvo? Religiozna elita odlučuje progoniti apostole jer im otvoreno spočitavaju krivnju za Isusovu smrt, a time ujedno pokušavaju osporiti njihov utjecaj nad narodom. Dva puta bit će procesuirani. Ovo je prvi zahvat službenog židovskog vodstva u život Crkve u Djelima apostolskim i on nagoviješta sve češće konfrontacije. Saduceji su bili pripadnici aristokratske struje blisko povezane sa svećeničkom hijerarhi...
Meditacija uz 4. vazmenu nedjelju (B)
Homilije u godini B

Meditacija uz 4. vazmenu nedjelju (B)

PASTIR Daleko smo mi od tih vremena. Kad mi treba automobil, okrenem ključ, vozim, nakon toga ga ostavim pred kućom ili u garažu i bavim se nečim drugim. Možda ga ne vozim nekoliko dana. Slično je tako s računalom, televizorom, sa svim kućanskim aparatima. Kad ih čovjek treba, onda ih uključi, upotrijebi, da bi ih onda ostavio. Posve je drugačije kad čovjek ima domaće životinje, pogotovo u ona vremena kad i nije bilo čuda naše tehnike. I danas ako čovjek ima domaće životinje, onda ih mora sva­kodnevno timariti. I vola i magarca i ovcu, pa čak psa ili mačku. U Isusovo vrijeme pastiri su se posvema posvećivali svojim stadima. Kako nikad nije bilo dovoljno paše uz sela, bilo je potrebno da pastiri putuje sa svojim stadom. Boravili bi s njim tjednima i mjesecima po dalekim pašn...
Dati život za ovce – razmišljanje uz 4. vazmenu nedjelju (B)
Homilije u godini B

Dati život za ovce – razmišljanje uz 4. vazmenu nedjelju (B)

Jedna od nosivih tema uskrsnog vremena je svakako ona o Isusu dobrom pastiru koja se uzima redovito na četvrtu vazmenu nedjelju koja je postala i svjetskim danom molitve za duhovna zvanja. Samo povezivanje ove teme s uskrsnim vremenom daje nam do znanja da je Krist pastir ponajprije svojom mukom, smrću i uskrsnućem jer je umirući i uskrsavajući ostvario pastirsko poslanje, te kao Uskrsli ostaje služiti kao pravi i jedini pastir svome narodu. Uskrsna otajstva su bila vrhunac njegova pastirskog služenja kojim je doveo do savršenstva i vrhunca sve što je započeo propovijedanjem i naviještanjem kraljevstva Božjega. Stoga je bilo i logično da sebe predstavi kao dobrog pastira koji je zaslužio naziv ‘dobri’ time što daje život za svoje ovce, kako smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku....
4. vazmena nedjelja (A)
Homilije u godini A

4. vazmena nedjelja (A)

Dj 2,14a.36-40 Jedan od učinaka Pedesetnice jest praktično uvođenje apostolâ u službu pastirâ. Osnaženi Duhom apostoli počinju predvoditi razvoj crkvenog života. Kao što je izlijevanje Duha bio znak Isusove kraljevske intronizacije (usp. 1,33), udjeljivanje Duha po rukama apostola znak je da su postavljeni za delegirane upravitelje davidovskog Kraljevstva. Kao odgovor na apostolsku propovijed, tri tisuće ljudi odlučuje pristupiti mesijanskoj zajednici (usp. 2,41). Isus je oproštenje grijeha udjeljivao samo riječju, a Petar od ljudi traži da se krste (Dj 2,38b): time zahtijeva da učine javni čin kojim na vidljiv način ispovijedaju vjeru u Isusa te se u isto vrijeme na vanjski način „priključuju“ Božjem narodu. Starozavjetno poimanje pripadnosti narodu na Pedesetnicu se nije promijenilo neg...
Meditacija uz 4. vazmenu nedjelju – A
Homilije u godini A

Meditacija uz 4. vazmenu nedjelju – A

ON OVCE SVOJE ZOVE IMENOM Ima ljudi s jednom divnom osobinom. Pamte imena. Uvijek nam toliko znači kad nas netko zazove imenom, pogotovo onda kad to učini netko koga cijenimo i tko nekako izgleda viši od nas, onda kada i ne očekujemo da bi naše ime upamtio u mnoštvu drugih, pogotovo kad to učini s poštovanjem i pažnjom. Zavidim pomalo tim ljudima, jer ja baš tako lako ne pamtim imena i baš zato i osjećam koliko je to velik Božji dar. Upravo je to prekrasno u Isusovoj slici. Koliko god nama nevještima sve ovce izgledale jednako bijele i jednako neuputne, za pastira svaka od njih ima svoj karakter i svoje ime. I sada zamislimo što nam zapravo Isus želi reći. Isus poznaje svakoga po imenu. To znamo. Međutim, predočimo si to! Koliko ljudi ima na svijetu, koliko li ih je bilo, koliko li će ih...