Utorak, 7 prosinca

Oznaka: rastavljeni-pa-ponovovjenčani

Ženidba i Pričest u Katoličkoj Crkvi
Pastoral

Ženidba i Pričest u Katoličkoj Crkvi

Sažetak rasprave o temi ostajući u Kristovoj istini „Budući da je zadaća apostolskoga služenja pobrinuti se da Crkva ostane u Kristovoj istini i da u nju sve dublje prodire, pastiri moraju promicati osjećaj vjere u svim vjernicima, znalački odvagivati i prosuđivati pravo svojstvo načinā kojima se on izražava i voditi vjernike k zrelijemu poimanju evanđeoske istine“ Sv. Ivan Pavao II., Familiaris consortio, br. 5 Ogledi na temu Ostajući u Kristovoj istini: Ženidba i Pričest u Katoličkoj Crkvi odgovori su peterice kardinala Katoličke Crkve i četverice znanstvenika na knjigu kardinala Waltera Kaspera Evanđelje obitelji, objavljenu početkom 2014. godine.[1] Kasperova knjiga sadržava govor koji je izrekao tijekom izvanrednoga konzistorija kardinala održanoga 20.–21. veljače...
Postupak kanonske ništavosti ženidbe kao traženje istine
Crkveno pravo

Postupak kanonske ništavosti ženidbe kao traženje istine

Uvod Treća izvanredna opća skupština Biskupske sinode, posvećena „Pastoralnim izazovima obitelji u kontekstu evangelizacije“, u pripremnom spisu objavljenom u jesen 2013., iznjedrila je sljedeće pitanje: „Bi li pojednostavnjenje kanonske prakse radi priznavanja ništavosti ženidbenoga veza moglo pružiti doista dobar prilog rješavanju problemā takvih osoba? Ako bi, na koji način?“[1] Zapravo, u raspravama koje prethode skoromu zasjedanju Biskupske sinode, prilična pozornost posvećena je prijedlogu značajnih promjena u postupku utvrđenja ništavosti ženidbe[2] kao dušobrižnom lijeku za osobe koje su u neurednim zajednicama. Neki su čak predlagali potpuno napuštanje sudskoga postupka.[3] Kardinal Walter Kasper u izlaganju na izvanrednom kardinalskom konzistoriju 20. veljače ...
Rastavljeni-pa-ponovovjenčani i svetootajstva Euharistije i pokore
Katehetika

Rastavljeni-pa-ponovovjenčani i svetootajstva Euharistije i pokore

Uvodna napomena Govorimo o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima, ali rasprava u bitnom vrijedi za sve koji žive u neurednim obiteljskim stanjima. Određenje „pa-ponovovjenčani“ znači da rastavljeni kao takvi nisu isključeni iz sakramenata navedenih u naslovu; to je slučaj samo ako su pokušali novi vez, ušli u novu vezu i žive u neurednim bračnim prilikama. Upravo je to trajno, neuredno stanje razlog za isključenje od svetootajstava. U tim okolnostima oni koji žive zajedno s osobom koja im nije supružnik doista otvoreno krše zakon[1] Božji[2] kako ga Crkva naučava. Crkveno pravo[3] s jedne strane točno propisuje uvjete za pristup svetootajstvima i povjerava samomu vjerniku da provjeri ispunjava li te uvjete. S druge pak strane naznačava djelitelju sakramenta u kojim slučajevima mora uskrat...
Sakramentna ontologija i ženidbena nerazrješivost
Moralka

Sakramentna ontologija i ženidbena nerazrješivost

1. Ponovo otkriti metodu Ustanova ženidbe izložena je „oluji” kakvu povijest još nije vidjela. Služeći se jezikom genetike Pierpaolo Donati pokazuje da u tom preokretu nije riječ samo o morfogenetičkim mutacijama (promjenama u stvaranju oblika), nego da se mijenja i genom[1] same ženidbe.[2] Biskupska sinoda ne će moći, sučelice toj dvojbi, izbjeći zauzeti stajalište: je li način na koji se razvija ustanova ženidbe i obitelji dobitnički za ljude, međuljudske odnose i društvo? Ili je, naprotiv, propadanje osobā, njihovih odnosa i društva? Crkva ne može misliti da je to što se događa (mladi koji se ne vjenčavaju, a žive zajedno; uvođenje takozvanoga homoseksualnoga braka u pravni poredak; rastave braka koje se dosuđuju lakše nego ikada) povijesni slijed koji treba jednostavn...
Svjedočanstvo moći milosti
Dogmatika

Svjedočanstvo moći milosti

 O ženidbenoj nerazrješivosti i raspravi o građanski ponovovjenčanima te sakramentima Razmatranje problematike vjernikā koji su nakon rastave braka ušli u novu građansku zajednicu nije novo. Crkva ga je uvijek vodila s velikom ozbiljnošću, s namjerom pomaganja ljudima koje je to snašlo. Naime, ženidba je svetootajstvo koje duboko prožima ljudsku osobnu, društvenu i povijesnu zbilju. Zbog povećanja broja zahvaćenih u zemljama drevne kršćanske predaje, riječ je o dušobrižnoj poteškoći velikih razmjera. Danas se i dubokovjerujući ljudi ozbiljno pitaju: zar Crkva pod određenim uvjetima ne može pripustiti sakramentima rastavljene-pa-ponovovjenčane vjernike? Jesu li joj u toj stvari ruke zauvijek vezane? Jesu li teolozi doista već razmrsili sve uzlove i razotkrili cjelokupne poslj...
Benedikt XVI. o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima
Crkveno Učiteljstvo

Benedikt XVI. o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima

Diraju poniznost, pozornost, oštroumnost, ljudska toplina i dostojanstvo pape Benedikta XVI. Njegove poruke valja proučiti, prihvatiti i provoditi. Snimio Piotr Spalek 17. studenoga 2010. Apostolska poslijesinodna pobudnica Sacramentum caritatis Vrhovnoga Svećenika Pape Benedikta XVI. biskupima, svećenicima, posvećenicima, posvećenicama i kršćanskim vjernicima svjetovnjacima: o Euharistiji, izvoru i vrhuncu crkvenoga života i poslanja (22. veljače 2007.) [1] Euharistija, zaručničko svetootajstvo Euharistija, svetootajstvo ljubavi,[2] pokazuje posebno tijesnu vezu s ljubavlju između čovjeka i žene, združenih ženidbom. Nadasve je našemu dobu dublje spoznati tu vezu.[3] Vrhovni Svećenik Ivan Pavao II. u više je prigoda običavao potvrđivati prirođeno svojstvo Euharist...
O pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani   
Crkveno Učiteljstvo

O pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani  

Julián Herranz Casado, rođen 31. ožujka 1930. u Baeni, u Andaluziji, u pokrajini Córdoba, u južnoj Španjolskoj. U Madridu je završio medicinu, u Barceloni specijalizirao psihijatriju pa se odlučio za duhovni poziv. Svećenik od 1955., od 1960. službenik Rimske kurije. Stručnjak za kanonsko pravo, od 1983. tajnik, a od 1994. do 2007. predsjednik Papinskoga vijeća za zakonske tekstove. Biskup od 1990., nadbiskup od 1994., kardinal od 2003. Dvadeset i dvije godine živio je uz utemeljitelja Opusa Dei, sv. Josemariju Escrivu de Balaguer koji je imao odlučujući utjecaj na njegov život. Papinsko vijeće za zakonske tekstove,[1] Izjava o pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani (24. lipnja 2000.) [2] Zakonik kanonskoga prava određuje: „Neka se...
Pismo o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi
Crkveno Učiteljstvo

Pismo o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi

 Zbor za učenje vjere,[1] Pismo Annus internationalis familiae biskupima Katoličke Crkve o primanju svete Pričesti vjernika koji su nakon rastave braka sklopili novi (14. rujna 1994.) [2] Prečasna Preuzvišenosti, 1. Međunarodna godina obitelji osobito je važna prigoda da se ponovo otkriju svjedočanstva ljubavi i skrbi Crkve za obitelj[3] i, istodobno, da se izlažu neprocjenjiva bogatstva kršćanske ženidbe koja tvori temelj obitelji. 2. U tom osobitu pozornost zavrjeđuju poteškoće i tjeskobe onih vjernika koji se nalaze u neurednim bračnim okolnostima.[4] Pastiri moraju učiniti da oni opaze Kristovu ljubav i majčinsku blizinu Crkve; trebaju ih s ljubavlju prihvaćati, poticati ih da se pouzdaju u Božje milosrđe, razborito i s poštovanjem upućivati ih na pojedinačne putove ob...
Jednost i nerazrješivost ženidbe
Povijest Crkve

Jednost i nerazrješivost ženidbe

Put od ranoga srednjega vijeka do Tridentskoga sabora Kad se u četvrtom i petom stoljeću Zapadna Crkva sa sredozemnoga područja proširila sjeverno, iza limesa [granice] Rimskoga Carstva, vjerovjesnici su se suočili s društvenim ustrojima i načinima života narodā koji su tamo živjeli. Poimence, pravno mišljenje i običaji Kelta i Germana nisu poznavali ni jednost[1] ni nerazrješivost ženidbe.[2] Iz toga su u naviještanju Evanđelja tim narodima nastale neobične poteškoće kojima se moralo baviti nekoliko onodobnih sinoda. Već je Sinoda u Kartagi godine 407. nalagala da supružnici nakon rastavljanja ne smiju sklopiti drugu ženidbu. Tako je Sinoda u Angersu godine 453. (6. kanon) zaprijetila kaznom izopćenja[3] bilo kojemu muškarcu koji se pokuša oženiti ženom drugoga muškarca koji...
Katekizam Katoličke Crkve o ženidbenoj ljubavi i rastavi braka
Crkveno Učiteljstvo

Katekizam Katoličke Crkve o ženidbenoj ljubavi i rastavi braka

Katekizam Katoličke Crkve, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II. apostolskom konstitucijom Fidei depositum od 11. listopada 1992.[1] Jednost i nerazrješivost ženidbe Ljubav ženidbenih drugova, po samoj svojoj naravi, traži jednost i nerazrješivost zajednice njihovih osoba koja obuhvaća čitav njihov život: „Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Matej 19, 6).[2] Supružnici su „pozvani neprestano rasti u svojem zajedništvu, u svakodnevnoj vjernosti ženidbenom obećanju potpunoga uzajamnoga darivanja“.[3] To ljudsko zajedništvo potvrđeno je, očišćeno i privedeno k savršenstvu u Isusu Kristu zajedništvom što ga daje svetootajstvo ženidbe. Ono se produbljuje življenjem zajedničke vjere i zajedničkim primanjem Priče...