Utorak 2. korizmenog tjedna: Ne dajte se zvati “Rabbi”
Čitanja: Iz 1, 10.16-20; Ps 50, 8-9.16b-17.21.23; Mt 23, 1-12
Nije lako govoriti o današnjoj Isusovoj riječi. Gle, on veli: “Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”
Protivi li se Isus našim oblicima pristojnosti? Zar stvarno nije u redu nekome reći “Gospodine”? Zar stvarno učenik ili student ne bi smio kazati: “Učitelju” ili: “Profesore”?
A što da kažemo za titule kao što su “velečasni”, “prečasni”, “preuzvišeni”, “vaša svetosti”? Protivi li se to evanđelju?
Čini mi se da nema razloga doslovno uzimati ovaj tekst. Jer, primjerice, nije li Marija Isusu rekla: “Gle otac tvoj i ja žalosni smo te tražili”? Nije li sam Isus svoju majku nazvao majkom?
Naime, nije Isus protiv uobičajenih pravila pristojnosti.
U današnjem evanđelju Isus govori o ljudskoj oholosti koja se očituje u tome da se oholica nameće ostalima: da namjerno traži prva mjesta, da mu je u životu bitno da ga ljudi hvale u javnosti. Ohol čovjek uživa u nekoj svojoj umišljenoj i zamišljenoj veličini. I pri tome zaboravlja na ono osnovno i jedino bitno: od Boga je svaki dobri dar. Kakvog god roda čovjek bio, što god čovjek u životu postigao, koji god položaj čovjek zauzimao, Božji je to dar koji je čovjek dobio za službu bližnjima, a ne za svoju vlastitu promidžbu. Veli Pavao da to blago (on misli na svoju apostolsku službu) nosimo u glinenim posudama da ta sila bude očito Božja, a ne od nas. Zato se nitko ne treba oholiti. Ni profesor, ni liječnik, ni svećenik, ni biskup, ni političar, ni uspješan poslovni čovjek. Sve što je postigao, postigao je jer ga je u takav splet okolnosti Bog postavio.
