Petak, 30 listopada

Zavjereničko kršćanstvo


Teorija zavjere je jednostavnije objašnjenje. Površno. Ima lako shvatljivu logiku i ne zahtijeva istraživanje i učenje. Ne zahtijeva stjecanje znanja. Teorija zavjere je privlačna jer funkcionira kao apsolutno objašnjenje. Izvan nje ništa ne ostaje nepoznato. Teorija zavjere je način obrane od nepoznatog. Način produbljivanja neznanja i intelektualne lijenosti. Zašto učiti i istraživati? Svako učenje i istraživanje uvijek ostavlja nešto što još ne znamo. Ostaje nam nešto nepoznato. Nešto što ćemo spoznati ako budemo i dalje učili i istraživali.

Za neke kršćane nema se što učiti i istraživati u kršćanstvu. Nema potrebe za novim znanjima i spoznajama. Radije pribjegavaju apsolutnim objašnjenjima. Apsolutna objašnjenja su uvijek najjednostavnija. Zašto učiti i istraživati u teologiji o papi, ili studirati povijest Crkve ili odredbe crkvenog prava kako bi se razumjelo što dublje i ispravnije jedan tako veliki mehanizam kao što je recimo Crkva? Nije li jednostavnije povjerovati u nekog „samoprozvanog proroka“ kojemu je Bog objavio da je Franjo posljednji papa? I da papine odredbe o „ukidanju“ misa ovih dana i liturgijskih slavlja nisu ništa drugo nego „potvrda“ vizije „nekog proroka“ o „posljednjem“ papi i smaku svijeta?

Teorija zavjere je jednostavno objašnjenje. Zahtijeva samo slijepu vjeru u prvu tvrdnju, misao i ideju. Ostale su same po sebi jasne i samorazumljive. Ako je papa Franjo „posljednji“ papa i „antikrist“, kako neki „proroci“ o njemu pišu, govore i stavljaju statuse po socijalnim mrežama, onda što bi drugo mogli biti biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, vjernici koji slušaju što govori i piše, nego „zavjerenici“ koji zajedno s papom ruše Crkvu, jer evo nekom je Bog preko socijalne mreže objavio da su došla „posljednja vremena“.

Sam Isus će reći kako nikomu nije dano znati kad je čas i svršetak svijeta, osim Ocu koji jedini zna. Ipak među kršćanima ima onih koji su bliže Nebeskom Ocu, Bogu od njegovog Sina, pa Sin ne zna, ali oni znaju kad dolazi kraj, čak i znaju da je papa Franjo „posljednji“ papa. Ako nije dovoljno posljednji da nas uvjeri, onda nas neki samoproglašeni „internet“ prorok uvjerava da mu je Bog Otac direktno objavio da je papa Franjo puno više od samo „posljednjeg“ pape. On je antikrist i đavao. Kakvo je to kršćanstvo u kojem Bog privatno objavljuje viziju „internet“ proroku i kaže mu direktno bez posrednika kako je papa Franjo ni manje ni više nego antikrist? I kakav je to kršćanin koji aktivno vjeruje u takve besmislice, promovira ih, čak je i spreman iznijeti „argumente“ u obranu svoje besmislene vjere.

Argument je jedan. Papa je antikrist i svi koji ga slijede su poput njega. Klasična teorija zavjere. Ponudi najjednostavnije objašnjenje. Jednu besmislenu tezu i ostale ne moraš niti dokazivati, niti argumentirati. Same po sebi su jasne i očite. Kome nije očito da stvari tako stoje, taj je isto u istom brodu s papom antikrist, đavao, neprijatelj Crkve. Pandemija koja je posljednjih mjeseci paralizirala dobar dio svijeta na površinu je izbacila i naše unutarkršćanske teoretičare zavjera i zavjereničko kršćanstvo.

Zavjereničko kršćanstvo nije novost. Ono se javljalo u povijesti kršćanstva na prijelazima milenija, tijekom velikih kataklizmi, tijekom astronomskih kretanja i promjena (kao što su pomrčine sunca i slično), uvijek s jednostavnom tezom iz koje su ostale slijedile same od sebe. Kod teorije zavjere stvari se moraju na silu povezati u smislenu cjelinu, makar su one međusobno nepovezane, pogotovo kada se ozbiljnim znanjem i istraživanjem utvrdi da neke stvari imaju prirodne uzroke i efekte koji su već negdje prije bili zabilježeni.

Zavjereničko kršćanstvo u svom temelju je uvijek iracionalno. Ne jer nema razuma, nego jer ne želi upregnuti razum i znanje da istražuju i pokušaju shvatiti što se događa i zbog čega. Zavjereničkom kršćanstvu lakše je papu Franju ili mjesnog biskupa ili čak vlastitog župnika proglasiti antikristom nego pokušati malo više pročitati o pravima, obvezama i propisima kanonskog prava u nekim izvanrednim situacijama. Ili pročitati nešto više iz teoloških knjiga i crkvenih dokumenata. Zavjereničko kršćanstvo ima svoje pravo, svoju teologiju, svoje znanje i način istraživanja.

U raspravi sa zavjereničkim kršćanstvom uzalud se pozivati na bilo kakav crkveni dokument, odluku, teološku refleksiju. Zavjereničko kršćanstvo počinje s jednom temeljnom idejom i dalje se poput virusa proširi po ostatku tijela Crkve. Papa Franjo je heretik, antikrist, đavao. Od ove premise tko god ne vidi jasne i očite zaključke isti je kao i on i sudjeluje u globalnoj „crkvenoj“ zavjeri protiv same Crkve i njezinih temelja. Dakle, svi koji papu Franju smatraju Kristovim namjesnikom na zemlji zajedno i u dogovoru s njim sudjeluju u sveopćoj, svekatoličkoj zavjeri protiv Krista, Crkve i kršćanstva.

Zavjereničko kršćanstvo je jednostavno objašnjenje kada vam se ne da mjesecima i godinama proučavati teologiju, sveto Pismo, crkveno pravo, liturgijske propise, crkvene saborske dokumente i papinske enciklike. Dovoljno je da neki „online“ prorok objavi „viziju“ o papi Franji kao antikristu i svi smo, ukoliko papu smatramo papom, također antikristi. Ne vjerujemo teoretičarima zavjera kada nam govore da je nešto zavjera, jer nam zvuči iracionalno da recimo tisuće ljudi i stotine tisuća ljudi u nečemu sudjeluju i o tome šute i nikada ne govore.

Količina kršćanskih-katoličkih teoretičara svekatoličke zavjere protiv Crkve ovih dana pomalo plaši i pokazuje jedan zabrinjavajući fenomen. Plaši kvantitetom onih koji u tu zavjeru vjeruju i pokazuje ne tako zanemarive propuste u odgoju vjernika kada je riječ o tome što je trebalo i treba znati o vlastitoj vjeri i religiji i njezinoj strukturi i sadržaju. Dakle, ako nas netko optuži da zajedno s papom Franjom sudjelujemo u svekršćanskom uništenju Crkve, moramo se i zapitati gdje smo mi pogriješili i napravili propust dok slušamo onoga koji nas optužuje. Moguće je da mi nismo dovoljno poučili kršćanskog-katoličkog zavjerenika njegovoj vlastitoj vjeri i njezinom sadržaju.

Teorije zavjere imaju veze s neznanjem, a ne samo s nekakvim čudnim i fantastičnim idejama kojima se smijemo kao nevjerojatnima. Poplava kršćanskih-katoličkih teoretičara zavjere ovih dana ne pokazuje samo da ljudi slijede teorije zavjere kada se događaju velike promjene. Pokazuje i grijeh propusta onih koji nisu ljude naučili i podučili znanju i poticali ih da istražuju i traže znanje kad god se nađu pred nečim nepoznatim i trenutačno neobjašnjivim i onda kad se radi o vjeri. Danas pogotovo kad se radi o vjeri kojom vjeruju i religiji koju slijede, jer kako objasniti da netko vjeruje da mu je Bog direktno objavio kada će kraj svijeta koji je započeo s pontifikatom pape Franje, dok Isus izričito u Evanđeljima govori kako nitko ne zna do li Otac, čak ni Sin?

Nije li se dogodio propust negdje u odgoju vjernika i prenošenju znanja o vjeri jer ovih dana kršćanski-katolički teoretičari zavjere idu čak dotle da i Evanđelja počinju nazivati zavjerom protiv Crkve?