Zbiljski križni put

Uvod

Držeći književnost okvirom koja kao umjetnost u sebi sadržava i meditativne sadržaje, liriku / poeziju, njezin najkraći oblik, kao nešto što nam daje i najsnažnije duhovne tonove / akorde, naprosto riječ je o koncentratima ili misaonoj zgušćenosti [sabitku, zbitku, sažetku] za dalje razrjeđivanje odnosno promišljanje, opredijelio sam se za Zbiljski križni put kroz poetske zbitke ili sažetke iz hrvatske književnosti uglavnom XX. stoljeća (Sonja Tomić, Zlatko Tomičić, Iva Čuvalo, Vinko Kos, Branko Klarić, Josip Sanko Rabar, Stjepan Benzon, Rajmund Kupareo, Mato Marčinko, Stjepan Lice, Mirko Talajić, Drago Čondrić, Drago Štambuk, Joja Ricov, Vlado Gotovac, Josip Pupačić, Vladimir Nazor…) uz jednoga Francuza Alfreda de Vignya (1797.–1863.) i njegovu, na hrvatski jezik prevedenu, tako jaku Maslinsku goru i jednu misao živućega češkoga katoličkoga svećenika, filozofa i teologa Tomáša Halíka (1948.) iz Dotakni rane.

Dok tolike, nekoć i danas, okovi i ropstva duha uopće ne zabrinjavaju, vrteći se isključivo oko mrvica po dokovima i izlozima taštine i praznine, pjesnici, koji bolje čuju i dalje vide, i jučer su vrištali i danas vrište kako Isusova muka i danas traje u našim mukama i kako nam je sidrište nade za navijek samo i isključivo u Njemu!

Ovaj sam križni put priredio godine 2016. prema priloženim bilješkama i nadopunio 2025.

I. Isusa osuđuju

Ljeto Belzebubovo.[1]

Ovaj čovjek uči i zato Mu sudi!
Ne damo naše valjane zakone
za varave snove i za govor ludi.

I počela je vlast pomamljene rulje,
čovjeku božanskom oduvijek nesklone,
sposobne jedino da proslavi hulje.[2]

U orgiji moći i uma[3] osuda je prvo,
a tek naknadnim razmišljanjem
stajališta usklađujemo (…)
Krivnja mu se pretpostavlja,
a pravdu rastežemo po svojoj mjeri.[4]

Postoje ljudi od kojih se pravda mora spašavati:
u njihovim rukama ona pustoši.[5]

II. Isus prima na se križ

Evo me, moj svijete, na raskršću
I tvome i mome
Oprostimo si. – Ti plačeš
Moj križ svejedno gori

Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez Boga
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Snijeg pada
Zemlja raste
A ti poražen toneš
Grad li si, selo, ili neki postiđeni narod
U krčmi
Moj križ svejedno gori.[6]

Primiti na se teret svijeta i doslovno znati
što za ovim slijedi, nositi svjetiljku na vjetru
i ostati Bog.[7]

Znamo da će se u dubini vjekova, roditi
Okrutni tlačitelji praćeni lažnim mudracima
Koji će smutiti duh svakoga naroda,
Jer će lažni smisao mojem otkupljenu dati,
Jao! Govorim i dalje, premda se odmah riječ moja,
U svakoj prispodobi, u otrov pretvara;
Odmakni ovaj kalež okaljani, gorči
Od žuči, ili od pelina, ili od mora,
Šibe što će pasti, trnova kruna,
Čavli za ruke, koplje u dubini grudi,
Ukratko: sav taj križ što se već diže, i koji me čeka,
Ne može me preplašiti![8]

III. Isus pada prvi put pod križem

Krist –
Bog velik
Pravedan
I čist …

A puk je išao obijesno
Uz siloviti smijeh.[9]

Biti – to biva previše.[10]

Da. Kriv sam. – Ruke, Pilate, ne peri.
Krv moja neće ostati na tebi.
Svoga Judu ja sam nosio u sebi;
A nevjeru u svojoj rađah vjeri.[11]

IV. Isus susreće svoju svetu majku

Tvoj je grč ostao uklesan u vremenu.[12]
U dan kad mržnje bjesovi se množe.[13]

Mogu li reći, zato što ga rodih:
Ne idi, sine, smrt te čeka tamo.[14]

Ne tuguj
ako u ljubavi
zatekneš bol
tuguj
ako u boli
ne zatekneš ljubav.[15]

V. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Od svih ipak našao se jedan
u kojem su volja i milost se sreli
u pomoć čovjeku koji gine bijedan.[16]

Cirenac noseći križ, svu milost pobra.
Ni nas, ni njega, patnje nek’ ne zbune,
I neka nitko križ svoj ne prokune.[17]
I putokaz nek’ bude nam raspelo.[18]

VI. Veronika pruža Isusu rubac

Svakomu
tko ne trguje
Tvojim imenom
darivaš svoj lik.[19]

Svi smo mi na tom Licu.[20]

I kad se ukaže jednom čovjeku potreba Tebe,
Morat će skinuti masku, jer samo tako će moći
U Licu krvavom Tvome spoznati čitava sebe.[21]

VII. Isus pada drugi put pod križem

Pod križem krećuć, praćen ruglom smijeha
Ti slušaš kletve, psosti milijune,
Koliko su ti grudi boli pune.[22]

I ništa nemamo više što bi se zvalo naše
I grijeh smo predali Tebi (…)
jer nosiš naše zločinstvo prvo.[23]

Niječući rodstvo božansko,
hodamo pod maskom kulture (…)
Težak je otkup, jer velika je zloća.[24]

On se pruži po pijesku i, u samrtnoj muci,
Dođe mu na um misao sasvim ljudska o svijetu i o čovjeku.
I tlo se potrese osjetivši teret
Spasitelj koji pade uz noge Stvoritelja.[25]

VIII. Isus tješi jeruzalemske žene

Plač za plač vraćam za sve vaše mrtve.
Sin, muž i brat ja u vašoj boli.
Ne može život ostati bez žrtve,
Da plodila bi zemlja, treba soli.[26]

Svi putovi iz vrta Getsemanskoga
Golgoti su usmjereni
dok zrikavci zriču, dok Petar zdvaja
a Juda dok luduje
ne znajući
što će sa škudama[27] –
makar je primio odviše malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmjehe.[28]

IX. Isus pada treći put pod križem

U svakom obliku vidim,
Da je šutnja sve teža
A govor sve opasniji.[29]

Kleče te čelom dotače zemlju;
Onda diže pogled k nebu i zavapi: „Oče moj“
Ali nebo ostade crno, i Bog ne odgovori.
Začuđen, ustade te opet poče krupno koračati
Dodirujući ustreptale masline. Leden i spor,
S glave mu krvavi znoj poteče.[30]

… učenici odmagliše daleko
u novim kolima.[31]

On se vrati, siđe i zgrožen zavapi:
„Zar ne možete sa mnom moliti i bdjeti“
Ali oni spavahu kao zaklani.[32]

X. Isusa svlače

Gol visi
koji je ljiljane poljske
raskošno odjenuo

I kockaju se
Za halju u komadu otkanu

I kockamo se
Za ovu zemlju hrvatsku
Za podmorje i more
Za život nerođenih
Za dostojan ukop ubijenih
Hrvata
(u oba posljednja rata)

Kockamo se i
prokockamo.[33]

XI. Isusa pribijaju na križ

Hitahu da Ga razapnu što prije.
Prikucaše živa čovjeka uz gredu.

Žene pod raspelom Boga zazivahu.

Sin Božji ljudsku spoznavaše bijedu.[34]

janje bez mane
janje za klanje.[35]

Zbog čega je prijestolje Izraelovo
važnije od prijestolja nebeskoga.[36]

XII. Isus umire na križu

Naša se savjest nije uznemirila
kad si prolazio
svezan i popljuvan.

Pijetao je imao više uspjeha:
rasplakao je Petra.[37]

Nisam prorok, ali osjećam da ova vremena
Nisu vremena plača.
Nego trenutci Smrtnoga hropca Smrti
i početak prevlasti Svjetla.[38]

Smrću se ovom zače novo vrijeme (…)
za ljubav nema ni groba ni brave.[39]

XIII. Isusa skidaju s križa

Moj križ svejedno gori
Uzdignut
Razapet
Mračan

Dovikujem ti – On gori
Dovikujem ti – Ti strepiš

Iskre po tebi pršte
Peku stravične snove

Moj svijete – uzalud stvaran
Moj svijete – uzalud ljubljen
Moj svijete
Udaljujem se. Pružam za tobom ruke

(…) Nosim ga – moj križ, a tvoje ime
Nosim ga
Slomljen ma svečan
Puta ne vidim nigdje.[40]

XIV. Isusa polažu u grob

Ne znaš tko pere ruke
tko potpisuje osudu
tko slijepo mrzi
tko želi tek malo užitka
tko istjeruje pravdu
tko krivdu
tko se pravi gluh
a tko slijep
tko šuti kao kurva
tko postavlja gubilište
tko stražari obnoć
tko je drvodjelja
pa teše grub križ
od teških greda
radin i pošten
i ne znaš
tko je glup
tko zna
a tko ne zna.[41]

Sadašnjost je žagor,
prošlost i budućnost san,
a istina je šutnja.[42]

Zaglavak

Koliko je ljudi povrijeđeno
među nama samima?
u sudnici, u bolnici, u ludnici
u kući, na ulici
u šupama i podrumima
koliko (samo) nesretnika?

Što se to nas tiče?

U čijem je to oku zatitrala suza?

Tko je od nas ostavljen
ismijan, povrijeđen?
Od koga smo okrenuli glavu?

Tko je ta smiješna budala
potrebna naših ujeda?

Sud klevete radi prekovremeno
u najvećim nakladama

Sud osude, sud prijezira
pljuvanja popljuvanih
brisanja otpisanih
u mreži predrasuda
površnosti neznanja (…)

A trebali bismo…
demaskirati
skrivene sudnice
u nama samima
u kojima se uvijek iznova
osuđujemo
na Pilatovo pranje ruku.[43]

U crkvenim pekarnicama
ima kvasca svakojakoga,
ali, nažalost,
najviše farizejskoga.[44]

Bez obzira na sve to i osobnu cijenu
daj da uvijek čovjekujem.[45]

---

[1] Joja RICOV, Nečastivome u brk (obračuni 1956.–1995.), Zagreb, 1997., str. 143.

[2] Zlatko TOMIČIĆ, Križni put, u: Križni put u stihovima Hrvatskih pjesnika XX. st, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 73.

[3] Iva ČUVALO, u: Križni put hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 157.

[4] Drago ČONDRIĆ, Golgota, Golgota, Split, 2011., str. 17.

[5] Vlado GOTOVAC, Razvijanje pjesme, Zagreb, MMI, str. 119.

[6] Josip PUPAČIĆ, Moj križ svejedno gori, Sabrana djela, Zagreb, 1978., str. 184–185.

[7] Vinko KOS, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 46.

[8] Alfred de VIGNY (1797.–1863.), Maslinska gora, Republika, časopis za književnost, umjetnost i društvo (Zagreb), siječanj – veljača 2022., str. 39–43.

[9] Branko KLARIĆ, Via crucis poetica u: Križni put u stihovima Hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 15.

[10] Vlado GOTOVAC, Razvijanje pjesme, Zagreb, MMI, str. 41.

[11] Vladimir NAZOR, Via omnium peccatorum miserrimi, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 7.

[12] Josip Sanko RABAR, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 111.

[13] Stjepan BENZON, Put križa, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. st. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 53.

[14] Mato MARČINKO, Križni put, u: Križni put u djelima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 61.

[15] Stjepan LICE, Prašina s puta tvoje ljubavi, u: Križni put hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str,. 143.

[16] Zlatko TOMIČIĆ, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 75.

[17] Vinko KOS, Križni put, Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 54.

[18] Vinko KOS, Križni put, Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 57.

[19] Stjepan LICE, Prašina s puta tvoje ljubavi, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 142.

[20] Mirko TALAJIĆ, Na križnom putu današnjice, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 30.

[21] Mirko TALAJIĆ, Na križnom putu današnjice, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 30.

[22] Vinko KOS, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 52.

[23] Mirko TALAJIĆ, Na križnom putu današnjice, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 28.

[24] Mirko TALAJIĆ, Na križnom putu današnjice, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 30.

[25] Alfred de VIGNY, Maslinska gora, Republika, časopis za književnost, kulturu i društvo (Zagreb), siječanj – veljača 2022., str. 39–43.

[26] Mato MARČINKO, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2020., str. 62.

[27] Božidar PETRAČ, Dani kušnje, Zagreb, 2001., str. 17.

[28] Rajmund KUPAREO, Svjetloznak, Varaždinske Toplice, 1994., str. 46.

[29] Vlado GOTOVAC, Razvijanje pjesme, Zagreb, MMI, str. 61.

[30] Alfred de VIGNY, Maslinska gora, Republika, časopis za književnost, kulturu i društvo (Zagreb), siječanj – veljača 2022., str. 39–43.

[31] Rajmund KUPAREO, Svjetloznak, Varaždinske Toplice, 1994., str. 46.

[32] Alfred de VIGNY, Maslinska gora, Republika, časopis za književnost, kulturu i društvo (Zagreb), siječanj – veljača 2022, str. 39–43.

[33] Sonja TOMIĆ, Via crucis, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 120.

[34] Zlatko TOMIČIĆ, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 79.

[35] Josip Sanko RABAR, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 110.

[36] Drago ČONDRIĆ, Golgota, Golgota, Split, 2011, str. 30.

[37] Rajmund KUPAREO, Svjetloznak, Varaždinske Toplice, 1994, str. 46.

[38] Drago ČONDRIĆ, Golgota, Golgota, Split, 2011, str. 52.

[39] Mato MARČINKO, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb 2010., str. 63.

[40] Josip PUPAČIĆ, Moj križ svejedno gori, Sabrane pjesme, Zagreb, 1978, str. 185.

[41] Josip Sanko RABAR, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 107.

[42] Vlado GOTOVAC, Razvijanje pjesme, Zagreb, MMI, str. 115.

[43] Josip Sanko RABAR, Križni put, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 110.

[44] usp. Tomáš Halík, Dotakni rane, Zagreb, 2024., str. 169.

[45] usp. Sonja TOMIĆ, Via crucis, u: Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. stoljeća, prir. Vladimir Lončarević, Zagreb, 2010., str. 116.