Srijeda, 16 lipnja

1. korizmena nedjelja (A): Ne samo o kruhu


Čitanja: Post 2, 7-9; 3, 1-7; Ps 51, 3-4.5-6a.12-14.17; Rim 5, 12-19; Mt 4, 1-11


Isus u pustinji posti četrdeset dana. I onda dolazi napasnik i kaže mu: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom!“ Isus, iscrpljen dugim postom ipak odgovara: „Ne živi čovjek samo o kruhu.“ Isus time želi predusresti dvije krajnosti.

Evo prve. U svoje su vrijeme brzorječivi duhovnici, kao i propovjednici nekih drugačijih vjerskih pokreta, bili spremni ustvrditi kako je nebitno sve ono što je zemaljsko, a kako jedino treba težiti za nebeskim stvarima. Međutim, već na prvim stranicama Biblije stoji kako je sve stvoreno dobro: „I vidje Bog da je dobro.“ Prema tome, ništa što je stvoreno nije loše. Slično i Pavao pomalo u polemičnom tonu piše protiv „himbe lažljivaca otupjele savjesti koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom.“ Upravo tako treba razumjeti Isusove riječi da čovjek ne živi samo o kruhu.

Ako je, s jedne strane, protivno Božjem naumu prezirati zemaljske darove, jednako je tako loše za čovjeka težiti samo za zemaljskim probicima. To je ona druga krajnost. Živimo o kruhu, ali ne samo o kruhu. Čovjek živi i od duhovnih stvari. To su, primjerice, vjernost, praštanje, poštovanje prema svakom čovjeku, a iznad svega ljubav prema Bogu, prema čovjeku, ali i prema samom sebi, poštujući dostojanstvo vlastite osobe. Jer, veli Biblija pomalo sarkastično: „Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema.“ Možemo i trebamo se radovati svemu dobrome što imamo u životu, ali će  biti mudro imati na umu da „čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“.