Srednjovjekovne marijanske litanije

U ovom se članku prikazuju Pohvale Gospi sv. Ildefonsa Toledskoga (VII. stoljeće), Litanije iz Mainza (XII. stoljeće) i Litanije koje je prihvatio Red propovjednika (XII./XIII. stoljeće), kao prethodnice Lauretanskih litanija (XVI.–XXI. stoljeće). Objašnjavaju se podrijetlo i značenje nekih zaziva.

Pohvale sv. Ildefonsa

Prema Katoličkoj enciklopediji iz 1910.,[1] prva i najstarija marijanska litanija jest pobožna pohvala Gospi iz sredine VII. stoljeća. Sastoji se od 35 poglavlja – razmatranja, divljenja i pohvala sa zaključnim molitvama. Djelo nosi naslov Knjižica o Gospinoj kruni (Libellus de corona Virginis) i pripisuje se sv. Ildefonsu (607.–667.).

Evo nekoliko redaka iz XVI. poglavlja (smaragd u Gospinoj kruni):[2]

Thronus sapientialis sanctae Trinitatis, cathedra dignissima Filii Dei Patris, Domini nostri Iesu Christi mater virginea, et sponsa speciosa.	Prijestolje mudrosti svetoga Trojstva, predostojna stolico Sina Boga Otca, Gospodina našega Isusa Krista djevičanska Majko i krasna zaručnice.
Tu mihi, Domina, post Deum es salus mea, spes mea, et consolatio mea.	Ti si meni, Gospo, uz Boga: moj spas, moja nada i moja utjeha.
Penes te bonorum omnium est mihi reposita multitudo.	U Tebi mi je pohranjeno mnoštvo svih dobara.
Tu mihi es in fluctuatione anchora, in naufragio portus, in tribulatione subsidium, in opportunitate auxilium, in prosperitate moderantia, in exspectatione laetitia, in labore recreatio.	Ti si meni sidro u valovima, luka u brodolomu, utočište u nevolji, pomoć u pravi čas, umjerenost u blagostanju, veselje u iščekivanju, odmor u radu.
Ostende ergo te, occurre mihi hilariter, filia summi Regis, dulcedo animae meae, lumen mentis meae, pax et serenitas cordis mei.	Pokaži se dakle, veselo me dočekaj, kćeri Kralja višnjega, slasti duše moje svjetlo pameti moje, mire i vedrino srca moga.
Videant te, tripudium angelorum, reparatio perditorum, corona liliorum virginalium.	Neka Te vide, plesu anđelâ, oporavče izgubljenih, kruno djevičanskih ljiljana.
Cognoscant te, spes poenitentium, lumen mentium, fons omnium bonorum, corona triumphantium.	Neka Te upoznaju, ufanje pokornikâ, svjetlo pameti, izvore svih dobara, vijenče slavodobitnikâ.
Appare mihi, consolatrix animae meae, sanitas cordis mei, via salutis meae.	Javi mi se, tješiteljice duše moje, zdravlje srca moga, pute spasenja moga.
Amplectar te sanctis et castis desideriis, Virgo, lilium castitatis, primiceria munditiae virginalis.	Neka Te zagrlim svetim i čednim željama, Djevice, ljiljane neporočnosti, prvino djevičanske čistoće.

Evo četiri rečenice s 38 zaziva iz XXII. poglavlja (krizopras u Gospinoj kruni):[3]

Ave, regina misericordiae, sponsa Christi, mater Dei, filia summi Patris, amica Spiritus Sancti, salus mundi, lumen Ecclesiae, dulcedo pietatis.	Zdravo, kraljice milosrđa, zaručnice Kristova, majko Božja, kćeri svevišnjega Otca, prijateljice Duha Svetoga, ozdravljenje svijeta, svjetlo Crkve, slasti bogoljublja.
Ave, regina virginum, imperatrix angelorum, exsultatio bonorum, amica pacis. Mater virgo, dulcis femina, lucerna iustitiae, doctrina sanctitatis.	Zdravo, kraljice djevicâ, vladarice anđelâ, razdraganosti dobrih, prijateljice mira. Majko Djevice, divna ženo, svjetiljko pravednosti, nauko svetosti.
Ave, rosa placentior, lignum vitae, lilium paradisi, Trinitatis triclinium, aeterni Verbi palatium, felix coeli porta, solamen in moerore.	Zdravo, ugodnija od ruže, drvo života,[4] ljiljane rajski, počivalište Trojstva, dvore vječne Riječi, sretna vrata nebeska, utjeho u tuzi.
Ave, plena gratia, mater pauperum, advocata peccatorum, sceptrum aequitatis, gaudium animae, pax peccatoris, tripudium et laetitia cordis.	Zdravo, puna milosti, majko siromahâ, odvjetnice grješnikâ, žezlo pravičnosti, radosti duše, miru grješnika, poskočico i veselje srca.
Ave, nostra fiducia, firmamentum debilium, splendor in tenebris, fundamentum fidei, portus indulgentiae, via poenitentiae, fons dulcedinis, causa nostrae salvationis.	Zdravo, uzdanje naše, oslonče slabih, sjaju u tminama, temelju vjere, luko blagosti, pute pokore, vrelo slasti, uzroče našega spasenja.

U bizantskom obredu

Crkve carigradske bogoštovne predaje, tj. bizantskoga bogoslužnoga obreda imaju akatist kao liturgijski i književni žanr koji je sličan litanijama Latinske Crkve. Najstariji akatist je onaj posvećen Presvetoj Bogorodilji, koji potječe iz prvoga tisućljeća, a u njegova 354 retka 159 puta ponavlja se usklik „Raduj se!“, kojim je arkanđeo Gabriel pozdravio djevičansku Nevjestu.

Litanije iz Mainza

Najraniji do sada poznati izvorni tekst marijanskih litanija nalazi se u rukopisu iz XII. stoljeća, kartuzijanskoga podrijetla, koji se čuva u Mainzu, a naslov mu je:

„Letania de domina nostra Dei genitrice virgine Maria: oratio valde bona: cottidie pro quacumque tribulatione recitanda est. – Prošnje o našoj Gospi,[5] Roditeljici Boga, Djevici Mariji: vrlo dobra molitva; valja je moliti svaki dan za bilo kakvu nevolju.“

Tekst je prilično dugačak. Otvara se uobičajenim Kýrie, eléison. Zatim slijede zazivi Trojstva, ali s pojačanjima, primjerice:

„Pater de celis Deus, qui elegisti Mariam semper virginem, miserere nobis. – Otče nebeski, Bože, koji si izabrao Mariju, vazda djevicu, smiluj se nama.“

„Filii redemptor mundi, Deus, Mariæ virginis filius, miserere nobis. – Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, sine Djevice Marije, smiluj se nama.“

„Spiritus Sancte Deus, qui illuminasti et obumbrasti Mariam semper virginis, miserere nobis. – Duše Sveti, Bože, koji si prosvijetlio i osjenio Mariju, vazda djevicu, smiluj se nama.“

Nakon njih slijede zazivi Djevici Mariji u dugom nizu pohvala, među kojima se izdvajaju:

„Sancta Maria, stirps patriarcharum, vaticinium prophetarum, solatium apostolorum, rosa martirum, predicatio confessorum, lilium virginum, ora pro nobis benedictum ventris tui fructum. – Sveta Marijo, izdanče patrijarhâ, proročanstvo prorokâ, utjeho apostolâ, ružo mučenikâ, pohvalo priznavalaca, ljiljane djevicâ, moli za nas blagoslovljeni plod utrobe svoje.“

„Sancta Maria, spes humilium, refugium pauperum, portus naufragantium, medicina infirmorum, ora pro nobis benedictum ventris tui fructum. – Sveta Marijo, ufanje poniznih, utočište siromaha, luko brodolomaca, liječe bolesnih, moli za nas blagoslovljeni plod utrobe svoje.“

To se nastavlja više od pedeset puta, uvijek ponavljajući zaziv Sancta María, ali mijenjajući pohvalne naslove koji se daju. Zatim, po uzoru na litanije svih svetih, slijedi niz prošnja, primjerice:

„Per mundissimum virgineum partum tuum ab omni immundicia mentis et corporis liberet nos benedictus ventris tui fructus. – Po Tvojem prečistom djevičanskom porođaju neka nas blagoslovljeni plod utrobe Tvoje oslobodi od svake nečistoće uma i tijela.“

„Ut Ecclesiam suam sanctam pacificare, custodire, adunare et regere dignetur benedictus ventris tui fructus, ora mater virgo Maria. – Da se blagoslovljeni plod utrobe Tvoje udostoji smiriti, čuvati, sjediniti i upravljati svetom Crkvom Svojom, moli Majko, Djevice Marijo.“

Litanija završava s Agnus, također pojačanim:

„Agne Dei, filius matris virginis Marie qui tollis peccata mundi, parce nobis Domine. – Janje Božje, sine majke Djevice Marije, koji odnosiš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.“

Litanije koje je prihvatio Red propovjednika

Opći zbor Reda propovjednika, okupljen u Parizu godine 1256., pod predsjedanjem bl. Humberta iz Romansa (1194.–1277.) odredio je:

„Hoćemo da svaki tjedan u svakom samostanu braća prostrta (ničice) govore sedam (pokorničkih) psalama, litanije s molitvom Blaženoj Djevici i blaženomu Dominiku, i (molitvu) Neizrecivo,[6] s redcima (o Muci Gospodinovoj) za dobro stanje Reda“.[7]

Litanije koje je prihvatio Red propovjednika imaju 112 zaziva. Prvih pet obraćanja usmjereno je Kristu (odgovori su: smiluj se, čuj nas, usliši nas), a sljedeća četiri pojedinim božanskim osobama i presvetomu Trojstvu (odgovor je: smiluj se nama). 97 zaziva počinje sa: „Sveta Marijo… moli za nas“, tri s „Kćeri…“ i tri s „Janjice…“.[8] Prva cjelina marijanskih zaziva posvećena je Djevici-Majci, u četvrtoj prevladava slika Marije kao najsvjetlije među izabranima, a zazivi šeste cjeline raspoređeni su u skladu s određenom logikom povijesti ili dionica Božje objave (najprije se spominju anđeli, zatim patrijarsi, proroci, apostoli, pa mučenici, svećenici, djevice itd.). Čini se da ostale cjeline nisu povezane osobitom zajedničkom niti. Međutim, mogu se prepoznati manje skupine. Primjerice, da nije odgovora na prošnju, 96. i 97. zaziv moglo bi se smatrati jednom proširenom rečenicom: „Sveta Marijo, vrata zatvorena i otvorena, po kojima se pristupa Gospodinu“.

U latinskom izvorniku i usporednom hrvatskom prijevodu glase:

Litaniæ b. Mariæ Virginis ab Ordine [prædicatorum] receptæ	Litanije koje prihvatio Red propovjednika
Kýrie, eléison. Kýrie, eléison.	Gospodine, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Christe, eléison. Christe, eléison.	Kriste, smiluj se. Kriste, smiluj se.
Kýrie, eléison. Kýrie, eléison.	Gospodine, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Christe, audi nos. Christe, audi nos.	Kriste, čuj nas. Kriste, čuj nas.
Christe, exáudi nos. Christe, exáudi nos.	Kriste, usliši nas. Kriste, usliši nas.
Pater de cælis Deus, miserére nobis.	Otče nebeski, Bože, smiluj se nama.
Fili Redémptor mundi Deus, miserére nobis.	Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj se nama.
Spíritus Sancte Deus, miserére nobis.	Duše Sveti, Bože, smiluj se nama.
Sancta Trínitas, unus Deus, miserére nobis.	Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj se nama.
Sancta María, Mater Christi sanctíssima, ora pro nobis.	Sveta Marijo, presveta Majko Kristova, moli za nas.
Sancta María, Dei Génetrix Virgo, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Roditeljice Boga, Djevice, moli za nas.
Sancta María, Mater innúpta, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Majko nepovrijeđena, moli za nas.
Sancta María, Mater invioláta, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Majko neoskvrnjena, moli za nas.
Sancta María, Virgo vírginum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Djevo djevicâ, moli za nas.
Sancta María, Virgo perpétua, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Djevice vjekovita,[9] moli za nas.
Sancta María, grátia Dei plena, ora pro nobis.	Sveta Marijo, milosti Božje puna,[10] moli za nas.
Sancta María, ætérni Regis fília, ora pro nobis.	Sveta Marijo, kćeri vječnoga Kralja, moli za nas.
Sancta María Christi Mater et Sponsa, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Kristova Majko i Zaručnice,[11] moli za nas.
Sancta María, Spíritus Sancti templum, ora pro nobis	Sveta Marijo, hrame Duha Svetoga,[12] moli za nas.
Sancta María, cælórum Regína, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Kraljice nebesa,[13] moli za nas.
Sancta María, Angelórum Dómina, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Gospodarice anđela, moli za nas.
Sancta María, scala Dei, ora pro nobis.	Sveta Marijo, ljestve Božje,[14] moli za nas.
Sancta María, porta Paradísi, ora pro nobis.	Sveta Marijo, rajska vrata,[15] moli za nas.
Sancta María, nostra Mater et Dómina, ora pro nobis.	Sveta Marijo, naša Majko i Gospodarice,[16] moli za nas.
Sancta María, nostra spes vera, ora pro nobis.	Sveta Marijo, pravo ufanje naše,[17] moli za nas.
Sancta María, nova mater, ora pro nobis.	Sveta Marijo, nova Majko, moli za nas.
Sancta María, ómnium fidélium fides, ora pro nobis.	Sveta Marijo, vjero svih vjernika, moli za nas.
Sancta María, cáritas Dei perfécta, ora pro nobis.	Sveta Marijo, savršena ljubavi Božja, moli za nas.
Sancta María, imperátrix nostra, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Vladarice naša,[18] moli za nas.
Sancta María, fons dulcédinis, ora pro nobis.	Sveta Marijo, vrelo slasti,[19] moli za nas.
Sancta María, mater misericórdiæ, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Majko milosrđa,[20] moli za nas.
Sancta María, mater ætérni Príncipis, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Majko vječnoga Kneza, moli za nas.
Sancta María, mater veri consílii, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Majko pravoga savjeta, moli za nas.
Sancta María, mater veræ fídei, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Majko prave vjere, moli za nas.
Sancta María, nostra resurréctio, ora pro nobis.	Sveta Marijo, uskrsnuće naše,[21] moli za nas.
Sancta María, per quam renovátur omnis creatúra, ora pro nobis.	Sveta Marijo, po kojoj se obnavlja svako stvorenje,[22] moli za nas.
Sancta María, génerans ætérnum Lumen, ora pro nobis.	Sveta Marijo, roditeljice vječnoga Svjetla, moli za nas.
Sancta María, ómnia portántem portans, ora pro nobis.	Sveta Marijo, nositeljice Onoga koji sve nosi,[23] moli za nas.
Sancta María, virtus divínæ Incarnatiónis, ora pro nobis.	Sveta Marijo, krjeposti Božjega utjelovljenja,[24] moli za nas.
Sancta María, cubíle thesáuri cæléstis, ora pro nobis.	Sveta Marijo, pohrano blaga nebeskoga,[25] moli za nas.
Sancta María, génerans factórem ómnium, ora pro nobis.	Sveta Marijo, rodiljo Stvoritelja svega, moli za nas.
Sancta María, consílii cæléstis arcánum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, tajno nebeskoga nauma, moli za nas.
Sancta María, nostra salus vera, ora pro nobis.	Sveta Marijo, pravo spasenje naše, moli za nas.
Sancta María, thesáurus fidélium, ora pro nobis.	Sveta Marijo, blago vjernika, moli za nas.
Sancta María, pulchérrima Dómina, ora pro nobis.	Sveta Marijo, prekrasna Gospođo, moli za nas.
Sancta María, iris plena lætítia, ora pro nobis.	Sveta Marijo, dúgō puna veselja,[26] moli za nas.
Sancta María, mater veri gáudii, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Majko istinske radosti, moli za nas.
Sancta María, iter nostrum ad Dóminum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, pute naš ka Gospodinu,[27] moli za nas.
Sancta María, advocátrix nostra, ora pro nobis.	Sveta Marijo, odvjetnice naša,[28] moli za nas.
Sancta María, stella cæli claríssima, ora pro nobis.	Sveta Marijo, prejasna zvijezdo nebeska,[29] moli za nas.
Sancta María, præclárior luna, ora pro nobis.	Sveta Marijo, sjajnija od mjeseca,[30] moli za nas.
Sancta María, solem lúmine vincens, ora pro nobis.	Sveta Marijo, koja svjetlošću natkriljuješ sunce,[31] moli za nas.
Sancta María, ætérni Dei Mater, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Majko Boga vječnoga, moli za nas.
Sancta María, delens ténebras ætérnæ noctis, ora pro nobis.	Sveta Marijo, koja tjeraš tmine vječne noći,[32] moli za nas.
Sancta María, delens chyrógraphum nostræ perditiónis, ora pro nobis	Sveta Marijo, koja brišeš zadužnicu naše propasti,[33] moli za nas.
Sancta María, fons veræ sapiéntiæ, ora pro nobis.	Sveta Marijo, vrelo prave mudrosti, moli za nas.
Sancta María, lumen rectæ sciéntiæ, ora pro nobis.	Sveta Marijo, svjetlo pravoga znanja,[34] moli za nas.
Sancta María, inæstimábile gáudium nostrum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, neprocjenjiva radosti naša, moli za nas.
Sancta María, præmium nostrum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, nagrado naša, moli za nas.
Sancta María, cæléstis pátriæ desidérium, ora pro nobis.	Sveta Marijo, željo nebeske domovine, moli za nas.
Sancta María, spéculum divínæ contemplatiónis, ora pro nobis.	Sveta Marijo, zrcalo božanskoga motrenja,[35] moli za nas.
Sancta María, ómnium Beatórum beatíssima, ora pro nobis.	Sveta Marijo, od svih blaženih najblaženija,[36] moli za nas.
Sancta María, omni laude digníssima, ora pro nobis.	Sveta Marijo, svake hvale predostojna, moli za nas.
Sancta María, clementíssima Dómina, ora pro nobis.	Sveta Marijo, preblaga Gospođo, moli za nas.
Sancta María, consolítrix ad te confugiéntium, ora pro nobis.	Sveta Marijo, tješiteljice onih koji se Tebi utječu, moli za nas.
Sancta María, plena pietáte, ora pro nobis.	Sveta Marijo, predobrostiva, moli za nas.
Sancta María, omni dulcédine superabúndans, ora pro nobis.	Sveta Marijo, svakom ljupkošću preobilna, moli za nas.
Sancta María, pulchritúdo Angelorum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, krasoto anđelâ, moli za nas
Sancta María, flos Patriarchárum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, cvijete patrijarhâ, moli za nas
Sancta María, humílitas Prophetárum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, poniznosti prorokâ, moli za nas.
Sancta María, thesáurus Apostolórum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, riznico apostolâ, moli za nas.
Sancta María, laus Mártyrum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, pohvalo mučenikâ, moli za nas.
Sancta María, glorificátio Sacerdótum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, proslavo svećenikâ,[37] moli za nas.
Sancta María, decus Vírginum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, uresu djevicâ, moli za nas.
Sancta María, castitátis lílium, ora pro nobis.	Sveta Marijo, ljiljane čistoće,[38] moli za nas.
Sancta María, super omnes féminas benedícta, ora pro nobis.	Sveta Marijo, nad sve žene blagoslovljena,[39] moli za nas.
Sancta María, reparátio ómnium perditórum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, oporavče svih izgubljenih,[40] moli za nas.
Sancta María, laus ómnium iustórum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, hvalo svih pravednika, moli za nas.
Sancta María, secretórum Dei cónscia, ora pro nobis.	Sveta Marijo, koja znaš Božje tajne,[41] moli za nas.
Sancta María, sanctíssima ómnium feminárum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, najsvetija od svih žena, moli za nas.
Sancta María, præclaríssima Dómina, ora pro nobis.	Sveta Marijo, preslavna Gospođo, moli za nas.
Sancta María, margaríta cæléstis Sponsi, ora pro nobis.	Sveta Marijo, biseru nebeskoga Zaručnika, moli za nas.
Sancta María, palátium Christi, ora pro nobis.	Sveta Marijo, dome Kristov,[42] moli za nas.
Sancta María, immaculáta Virgo, ora pro nobis.	Sveta Marijo, Djevice neokaljana, moli za nas.
Sancta María, templum Dómini, ora pro nobis.	Sveta Marijo, svetište Gospodinovo, moli za nas.
Sancta María, glória Ierúsalem, ora pro nobis.	Sveta Marijo, slavo Jeruzalema,[43] moli za nas.
Sancta María, lætítia Israël, ora pro nobis.	Sveta Marijo, veselje Izraela, moli za nas.
Sancta María, fília Dei, ora pro nobis.	Sveta Marijo, kćeri Božja, moli za nas.
Sancta María, Sponsa Christi amantíssima, ora pro nobis.	Sveta Marijo, najdraža Zaručnice Kristova, moli za nas.
Sancta María, stella maris, ora pro nobis.	Sveta Marijo, zvijezdo mora,[44] moli za nas.
Sancta María, diadéma in cápite summi Regis, ora pro nobis.	Sveta Marijo, kruno na čelu vrhovnoga Kralja,[45] moli za nas.
Sancta María, omni honóre digníssima, ora pro nobis.	Sveta Marijo, svake časti predostojna, moli za nas.
Sancta María, omni dulcédine plena, ora pro nobis.	Sveta Marijo, svake slasti puna, moli za nas.
Sancta María, regni cæléstis méritum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, zaslugo Kraljevstva nebeskoga, moli za nas.
Sancta María, cæléstis vitæ iánua, ora pro nobis.	Sveta Marijo, ulaze u život nebeski, moli za nas.
Sancta María, porta clausa et patens, ora pro nobis.	Sveta Marijo, vrata zatvorena i otvorena,[46] moli za nas.
Sancta María, per quam intrátur ad Dóminum, ora pro nobis.	Sveta Marijo, po kojoj se pristupa Gospodinu, moli za nas.
Sancta María, immarcescíbilis rosa, ora pro nobis.	Sveta Marijo, ružo neuvela, moli za nas.
Sancta María, omni mundo pretiósior, ora pro nobis.	Sveta Marijo, od cijeloga svijeta dragocjenija, moli za nas.
Sancta María, omni thesáuro desiderabílior, ora pro nobis.	Sveta Marijo, od svakoga blaga poželjnija, moli za nas.
Sancta María, áltior cælo, ora pro nobis.	Sveta Marijo, od neba uzvišenija, moli za nas.
Sancta María, Angelis múndior, ora pro nobis.	Sveta Marijo, od anđelâ čišća, moli za nas.
Sancta María, Archangelórum lætítia, ora pro nobis.	Sveta Marijo, veselje arkanđelâ, moli za nas.
Sancta María, ómnium Sanctórum exsultátio, ora pro nobis.	Sveta Marijo, ushite svih svetih,[47] moli za nas.
Sancta María, honor, et laus, et glória, et fidúcia nostra, ora pro nobis.	Sveta Marijo, časti, hvalo, slavo i uzdanje naše, moli za nas.
Sancta María, exténde manum tuam et tange cor nostrum, ut illúmines et líberes nos peccatóres, ora pro nobis.	Sveta Marijo, pruži svoju ruku i takni naše srce, da prosvijetliš i oslobodiš nas grješnike, moli za nas.
Fília Dei, María, nos réspice.	Kćeri Božja, Marijo, pogledaj nas.
Fília Ióachim, María, nos dílige.	Kćeri Joakimova, Marijo, ljubi nas.
Fília Annæ, María, nos súscipe.	Kćeri Anina, Marijo, primi nas.
Agna Dei, tu porta spei, porta nos ad Fílium.	Janjice Božja,[48] Ti vrata nade, uvedi nas k Sinu.
Agna Dei, nos iungas ei, virginále lílium.	Janjice Božja, djevičanski ljiljane, pridruži nas k Njemu.
Agna Dei, da requiéi regnum, post exsílium.	Janjice Božja, nakon progonstva daj nam Kraljevstvo pokoja.
Pater noster… Ave Maria…	Otče naš… Zdravo Marijo…
Ora pro nobis. pro nobis, Sancta Dei Génetrix. Ut digni efficiámur promissiónibus Christi.	Moli za nas, sveta Bogorodice. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Dignáre me laudáre te, Virgo sacráta. Da mihi virtútem contra hostes tuos.	Učini me dostojnim da te hvalim, Djevo sveta.[49] Daj mi krjepost protiv neprijatelja Tvojih.
Dómine, exáudi oratiónem meam. Et clamor meus ad te véniat.	Gospodine, usliši molitvu moju. I vapaj moj k Tebi neka dođe.
Defénde, quǽsumus, Dómine Deus, intercedénte beáta et gloriósa Dei Genetríce María cum ómnibus Sanctis tuis, nostram ab omni adversitáte domum et congregatiónem, et ab hóstium tuére cleménter insídiis. Per Christum Dóminum nostrum. Amen.	Brani, molimo Gospodine Bože, posredovanjem blažene i slavne Marije, Roditeljice Boga, i svih svetih Tvojih, naš dom i zajednicu od svake protivštine i milostivo ih štiti od neprijateljskih zasjeda. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Ove se litanije uglavnom ne sastoje od izvornih zaziva, nego se uvelike oslanjaju na golemu riznicu otačke književnosti, Svetoga Pisma i ikonografije. Mnogi njezini zazivi potvrđeni su u akatistima Istočne Crkve i u spisima crkvenih otaca. Svijest ljudi srednjega vijeka, kojima dugujemo Litanije Blažene Djevice Marije koje je prihvatio Red propovjednika, oblikovana je skupom predodžaba i znanja dostupnih kroz molitvu i proučavanje. Rijetko su se usuđivali stvarati vlastita djela. U većini slučajeva radije su ponavljali, preoblikovali u pjesnički oblik zazive preuzete iz predaje i proširivali ih određenim elementima koji osiguravaju bolju povezanost, nego smišljali nove izraze o Majci Božjoj.

Zbog svetopisamskih i bogoslovnih (uglavnom otačkih) korijena mnogih zaziva litanija je kristocentrične i kristoslovne naravi. Gospi se pripisuju osobine i djela tipična za samoga Boga. No, to ne ide onkraj pravovjerja, jer ovakav način govora o Mariji objašnjava činjenicu da je Kristov dolazak na svijet u ljudskom obličju, i ono što je uz to povezano, te Njegovo poslanje, u velikoj mjeri posljedica o njezina pristanka koji je izrekla anđelu Gabrielu tijekom Navještenja (Luka 1, 38). To izražava njezinu slobodu, poniznost i potpunu poslušnost Bogu. Zahvaljujući tomu Neka mi bude! postalo je moguće djelo spasenja, u kojem je i ona sudjelovala od Navještenja u Nazaretu, Rađanja u Betlehemu, Prikazanja u Jeruzalemu, Progonstva u Egiptu, na Svadbi u Kani do stajanja pod Križem na Golgoti i u Cenakulu na Pedesetnicu.

---

[1] Angelo de Santi, Litany of Loreto, The Catholic Encyclopedia, svezak 9, New York, 1910.

[2] Libellus de corona Virginis, Patrologia Latina, prir. Jacques Paul Migne, 96. svezak, Lutetiae Parisiorum, 1851., stupac 305 CD.

[3] Libellus de corona Virginis, Patrologia Latina, prir. Jacques Paul Migne, 96. svezak, Lutetiae Parisiorum, 1851., stupac 314 A.

[4] Pojam lignum vitae (drvo života) u Svetom se Pismu pojavljuje šest puta:

„Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla“ (Postanak 2, 9);
„Životno je drvo onima koji se nje [mudrosti] drže i sretan je onaj tko je zadrži“ (Mudre izrjeke 3, 18);
„Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše“ (Mudre izrjeke 11, 30);
„Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života“ (Mudre izrjeke 13, 12);
„Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu“ (Mudre izrjeke 15, 4);
„Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod“ (Otkrivenje 22, 2).

[5] Riječ Gospa potvrđena je u hrvatskom jeziku još od XIV. stoljeća (Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svezak 10, U Zagrebu 1888., str. 297). Po obliku i po naglasku Góspa je odmilica (hipokoristik) od gospođa (kao Katarina – Katica, Margarita – Rita, Doroteja – Dora, Magdalena – Magda), ali po značenju to je uvećanica (augmentativ) od gospođa (velika gospođa, glavna gospodarica), nastala sažimanjem od gospođa ili gospoja.

[6] Molitva glasi:

„Ineffabilem nobis Domine misericordiam tuam clementer ostende: ut simul nos et a peccatis omnibus exuas, et a pœnis, quas pro his meremur, eripias. – Neizrecivo nam, Gospodine, milosrđe svoje milostivo iskaži, da nas istodobno i od svih grijeha oslobodiš i od kazni, koje smo za njih zaslužili, izbaviš.“

[7] „Volumus ut qualibet septimana, dicantur in quolibet conventu VII psalmi cum letania, a fratribus prostratis, cum oracione Beata Virgine, et beato Dominico, et Ineffabilem, cum versiculis, pro bono statu Ordinis.“ – Acta capitulorum generalium Ordinis Praedicatorum, I, prir. Benedictus Maria Reichert, Romae, 1898., str. 82–83 (Monumenta Ordinis praaedicatorum historica, 3).

[8] Latinski: Liturgia horarum: Proprium officiorum Ordinis prædicatorum… Vincentii de Cousenongle… iussu editum, editio typica, Romæ ad S. Sabinæ, 1982., str. 778–782. Dosadašnji hrvatski prijevodi: Anđeo Šoljan, Treći red s. o. Dominika, U Ljubljani ²1931., str. 331–338 (Litanije Reda Propovjedalaca); Anđeo Šoljan, Treći red sv. o. Dominika, Zagreb, ³1968., str. 114–121 (Litanije Reda Propovjedalaca); Dominikanski časoslov, [preveo Augustin Pavlović], Zagreb: Hrvatska dominikanska provincija, 2002., str. 761–770 (Litanije bl. Djevice Marije koje je Red prihvatio). Osim svih navedenih zaziva, Šoljan nakon zaziva broj 9 donosi: „Sveta Marijo, ufanje ucviljenih i slatka utjeho nevoljnih, moli za nas.“ Objašnjenje brojnih zaziva ovih litanija dali su Piotr Sobotka i Jakub Zbrzeżny u članku Litania do Najświętszej Maryi Panny przyjęta przez Zakon [kaznodziejów], Prace Filologiczne (Warszawa), LII/2007., str. 314–335.

[9] Izraz Virgo perpetua ukazuje na to da Marija nikada nije prestala biti djevica, ona je to stalno i nepromjenjivo. Prema Predaji Marija je učinila zavjet djevičanstva, začela i rodila kao djevica i djevica ostala. Evanđelisti jednoglasno potvrđuju Marijino djevičanstvo prije Kristova rođenja (ante partum), a Crkva vjeruje u djevičanstvo u rađanju (in partu) i da ga je očuvala nakon Kristova rađanja (post partum). To trajno djevičanstvo najčešće se prevodi latinskim izrazom semper virgo, vazda djevica, koji odgovara grčkomu ἀειπάρθενος / aeipárthenos. Pridjevom perpetua želi se istaknuti da je Marija od muškarca netaknuta i nakon porođaja.

[10] Arkanđeo Gabriel kaže Mariji: „Χαῖρε, κεχαριτωμένη / Khaĩre, kekharitōménē – Ave, gratia plena – Zdravo, Milostipuna“ (Luka 1, 28). Budući da grātĭa na latinskom ima dosta značenja (milina, dražest, naklonost, ljubav, usluga, ugodljivost, sviđanje, ljupkost, oprost, zahvalnost, hvala, prijateljstvo, ugled, utjecaj) sastavljač litanija dodao je posvojni genitiv (Dei), tj. posvojni pridjev (Božje). Marija je stoga ona koja je obdarena Božjom milošću, iako je to ne štiti od boli, kako proriče starac Šimun u trenutku prikazanja (Luka 2, 35).

[11] Temeljeći se na alegoriji Pjesme nad pjesama, u umjetnosti i spisima srednjega vijeka pojavio se prizor Krista Zaručnika i Marije Zaručnice. Prema Tertulijanu (Adversus Martionem, Patrologia Latina, 2. svezak, stupac 289), sv. Ciprijanu (De unitate Ecclesiae, Patrologia Latina, 4. svezak, stupac 502) i sv. Ambroziju (De lapsu virginis consecratae, Patrologia Latina, 16. svezak, stupac 368), naslov Zaručnice usko je vezan uz Marijino djevičanstvo, jer su djevice Kristove zaručnice. Čini se da je zvati Mariju Zaručnicom prikladnije za Zapadnu, nego za Istočnu Crkvu, iako se naziv νύμφη / nýmphē – ‘zaručnica, nevjesta, neve, mlada’, pojavljuje kao oznaka za Mariju u spisima Efeškoga sabora (i 14 puta u Akatistu svetoj Bogorodilji) u kontekstima koji ukazuju na odnos između Marije, Zaručnice, i Crkve, također Kristove Zaručnice. Zbog toga Marija može biti ne samo Majka, nego kao lik Crkve i – Zaručnica.

[12] Nazivanje Marije hramom (misli se na jeruzalemski) povezano je s čašćenjem Majke Božje kao mjestom Kristova utjelovljenja, ugnježđenja, nastanjenja i prebivanja. Sv. Proklo Carigradski (390.–446.) kliče joj: „O Hrame, u kojem je Bog postao svećenik“. Činom utjelovljenja Marija je postala Božji dom, Božji stan. Tomu odgovaraju prošnje koji je nazivaju pohrano blaga nebeskoga (40.), od svih blaženih najblaženija (62.) i domom Kristovim (83.). Osnovnu misao da je kršćanin – hram, prvi je iznio sv. Pavao:

„templum Dei estis, et Spiritus Dei habitat in vobis – Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama“ (Prva Korinćanima 3, 16) i
„membra vestra, templum sunt Spiritus Sancti, qui in vobis est, quem habetis a Deo –Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga“ (Prva Korinćanima 6, 19).

[13] Srednjovjekovne antifone govore o Mariji kao Kraljici – među njima su najpoznatije Salve Regina (Zdravo, Kraljice) i Ave Regina cæolorum (Rajka kruno, rajska slavo).

[14] Jednina u zazivu (scala) ukazuje da je riječ o ljestvama, a ne o stubištu. Knjiga Postanka 28, 11–14 pripovijeda da je Jakov, bježeći od Ezava, zastao spavati pod vedrim nebom. U snu je vidio ljestve po kojima su se anđeli uspinjali i silazili. Taj je znak poprimio marijansko obilježje. Sv. Fulgencije Ruspijski (VI. st.) piše (Sermo XXXVI, Patrologia Latina, 65. svezak, stupac 899):

„facta est Maria scala coelestis, quia per ipsam Deus descendit ad terras, ut per ipsam homines ascendere mereantur ad coelos. – Marija je postala nebeske ljestve, jer je preko njih Bog sišao na zemlju da bi ljudi preko njih zaslužili ulazak u nebo“.

[15] Za mjesto gdje je u snu vidio ljestve s anđelima kako silaze i penju se po njima patrijarh Jakov uzviknu:

„non est hic aliud nisi domus Dei, et porta cæli – ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!“ (Postanak 28, 17).

Vrata raja (θύρα / thýra, ostium) su u Otkrivenju 4, 1: „ostium apertum in cælo – vrata otvorena na nebu“, zahvaljujući čemu sv. Ivan kroz njih može zaviriti u tajne zagrobnoga života. Marija je predvorje neba, vrata u život vječni, kroz koji se ulazi u raj.

Zapadna liturgija u antifoni Ave Regina coelorum opisuje Mariju kao vrata kroz koja je radosno zasjalo svjetlo svijeta: „Ti si korijen, ti si vrata, / S kojih sinu svjetlost zlata“ (prepjev Milana Pavelića). Marija kao vrata ostaje zatvorena i otvara se samo Gospodinu.

[16] Marija je postala majka svih ljudi simboličnom gestom Isusa na križu, kada ju je predao sv. Ivanu (Ivan 19, 26–27). Na taj je način preuzela duhovno majčinstvo prema čovječanstvu.

[17] Molitva Zdravo Kraljice iz XI. stoljeća učvrstila je shvaćanje da je Gospa „spes nostra – ufanje naše“, a ova prošnja da je Marija naša istinska nada, ona koja može ostvariti ufanje. Opisivanje nade pridjevom vera (istinska, istinita, prava, pravedna, pametna) ukazuje na nadu koja bi se mogla ostvariti. Govor o nadi – dobroj, lošoj, istinitoj, lažnoj, trag je njezina izvorna značenja svakoga očekivanja, i željena i neželjena. Slično tomu, prava vjera je ona u kojoj nema oklijevanja. Marija je jedinstvena jer je jedina koja nije izgubila ni vjeru ni nadu nakon događaja Velikoga petka. Zato su crkveni otci govorili da je vjera Crkve na zemlji od Velikoga petka do Uskrsa opstala ili preživjela samo u Blaženoj Djevici Mariji. Ona je nada po očekivanju koje je donijela čovječanstvu, početak boljega svijeta, kako je (mundi melioris origo) ispisano u njezinu prošteništu na Trškom Vrhu u Krapini, i po očekivanju koje vjernicima daje spoznaja kako je njezin zagovor kod Sina tako moćan da je, kada Ga ona što zamoli, odbijanje nezamislivo.

[18] Svjesno i uobičajeno spominjanje Marije kao imperatrix (cesarica, gospodarica, vladarica, vrhovnica) u kršćanskim spisima potječe još iz IX. stoljeća. Taj naslov nosi i sv. Jelena Križarica, majka cesara Konstantina. Za vrijeme Rimskoga Carstva imperator je bio naslov cesara kao vrhovnoga zapovjednika legijâ.

[19] U molitvi Zdravo Kraljice iz XI. stoljeća kliče joj se: „Vita, dulcedo et spes nostra, salve! – Živote, slasti i ufanje naše, zdravo!“ No, prije toga izraz fons dulcedinis (vrelo/izvore/vrutče slasti/slatkosti/slatkoće/ljupkosti/ugodnosti) po prvi se put rabi za Gospu u Libellus de corona Virginis iz VII. stoljeća (Patrologia Latina, 96. svezak, stupac 313), koju je vjerojatno napisao sv. Ildefons Toledski (607.–667.). Još prije, oko 200. godine crkveni otac sv. Irenej Lionski nazvao je Mariju uzrokom našega spasenja (causa salutis).

Voda izvire iz vrela na sve strane, tako i Marija svima daje slast, milinu i životnost. Ona je polazište onoga što možemo znati o Bogu. Nepresušiv vrutak koji šiklja brižnošću. Znakovitost vrela, koji se obično nalazi u središtu, ukazuje na ono što je temelj unutarnjega života i duhovne snage.

[20] Usp. sv. Ildefons, Libellus de corona Virginis (Patrologia Latina, 96. svezak, stupac 301):

„Tibi, mater misericordiae, competit electio solis, quae splendoris aeternos radios exhibes universis. – Ti si, Majko milosrđa, prikladan izbor sunca, jer svekolikima pokazuješ vječne zrake sjaja.“

Izričaj se od XI. stoljeća pojavljuje i na početku molitve Zdravo Kraljice: Máter misericórdiæ – Majko milosrđa. Ivan Pavao II. razmatra ga u točki 9. okružnice Dives in misericordia (30. studenoga 1980.).

[21] Kristovo djelovanje jasno se pripisuje Njegovoj majci, ali i pokazuje na njoj jer nije dopustio da njezino tijelo nakon smrti bude raspadljivo i da trune u grobu, nego ju je ne samo dušom, nego i tijelo, uznio u nebesku slavu.

[22] Kristovo rođenje po Mariji dovodi do obnove, vraćanja u život, na novo, svega stvorenoga. Sv. Maksim Torinski (53. propovijed, Patrologia latina, 57. svezak, stupac 361):

„Svjetlost je Kristova dan bez noći, dan bez kraja. Svuda sìjā, posvuda izbija, nigdje ne gasne. Da je taj dan – Krist, kaže Apostol: ‘Noć poodmače, dan se približi!’ (Rimljanima 13, 12). Kaže: ‘Noć poodmače’, a ne ‘noć slijedi’, da razumiješ kako će dolaskom Kristova svjetla pobjeći đavolske tmine i da ne će slijediti mrkline grijehâ, […] prijašnja se tama odgoni, a neprimjetna zlodjela sprječavaju. […] Sâm je, naime, Sin taj dan […]. On je dan koji govori preko Salomona: ‘Ja učinih na nebesima da isteče svjetlo nepresušno, nepomrčivo, nezalazno’ (Sirah 24, 6, po Vulgati). Kao što, dakle, noć nikako ne slijedi nakon nebeskoga dana, tako ni pomrčine grijehâ ne slijede Kristovu pravednost. Jer nebeski dan uvijek sja, svijetli i bliješti, i nikakva ga tmina ne može utrnuti. Tako i Kristovo svjetlo uvijek sija, zrači i blista, i ne može ga zastrti ni potamniti nikakav mrak prijestupâ. Stoga evanđelist Ivan kaže: ‘i svjetlost u tami svijetli i tama ga ne obuze’ (Ivan 1, 5).“

[23] U kršćanskoj ikonografiji od VI. stoljeća, osobito u Istočnoj Crkvi, vrlo je čest prikaz zvan ὁδηγήτρια / Hodēgḗtria, grčki: vodičica, ona koja pokazuje put. Marija pokazuje rukom na božanskoga Sina koga drži na lijevoj ruci. Isus ima stas djeteta i crte lica odrasle osobe. Marija je nosila tijekom trudnoće Onoga koji nosi sav svijet. I nakon rođenja drži Onoga zahvaljujući kojemu opstoji cijeli svijet, koji drži njegovu sudbinu u svojim rukama. Zato je se ovdje naziva nositeljicom nositelja svega.

[24] Crkveni su otci opetovano isticali Marijinu hrabrost, jer je bez oklijevanja pristala na Božji naum, iako ju se zbog moglo smatrati preljubnicom, a Židovi su takve žene kamenovali. Ta se hrabrost u litanijama izražava imenicom virtūs: hrabrost, postojanost, odvažnost, snaga, krjepost, vrlina, zaslužnost, savršenost. Njezino značenje uključuje ne samo junaštvo, srčanost, nego i smjelost, koja može nadvladati stid potpune ogoljenosti, kao i pristanak na žrtvu vlastita djevičanstva. To je ono na što je Marija pristala kada je izrekla: „Neka mi bude“ (Luka 1, 38), bez ikakvih jamstava ili obećanja za vlastiti život, osim uvjeravanja arkanđela Gabriela (Luka 1, 30–33). To fizičko značenje riječi virtus potvrđuje prvotni oblik ovoga zaziva: divinae incarnationis uterus – maternico Božjega utjelovljenja.

[25] Luka 2, 19 bilježi da Marija u sebi pohranjivaše, držaše blizu, čuvaše, imaše na ume sve one riječi koje je evanđelist od nje čuo i zapisao. Njezino je srce postalo stan za događaje povijesti spasenja, riznica koja čuva zgode Kristova života. U stvarnom i prenesenom smislu ovdje ju se zaziva kao cubīle, što na latinskom znači ložnicu, ležaj, lȏg, postelju, kolijevku, mjesto počinka – blaga nebeskoga. A to što u Mariji počiva Božje blago ne znači da ga treba skrivati ​​od drugih, nego da je ono predmet čovjekova iščekivanja.

[26] Osim sunca i mjeseca, i duga je znak Marije kao ona koja povezuje nebo sa zemljom. U jednoj od srednjovjekovnih slavospjeva naziva se „arcus pulcher aetheri – krasni lûk / krasna dúga nebeskoga svoda“.

[27] Latinska imenica ĭter znači put, hod, putovanje (osobitom kopnom), prolazak, cesta, staza. Gospa je početak putovanja k Bogu i samo putovanje. Naše stanje hoda je, prema sv. Tomi Akvinskom, osnova za iskustvo nade (De spe), čiji je kraj stanje postizanja pune spoznaje: „Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!“ (Prva Korinćanima 13, 12).

[28] Prva Ivanova 2, 9 kaže da je Isus Krist odvjetnik kojega imamo kod Otca. Sv. Patrik, vjerovjesnik Irske, njegovu majku: advocatrix nostra – naša odvjetnica (Patrologia Latina, 53. svezak, stupac 829). Isto čini i sv. Anselmo Canterburyjski (Patrologia Latina, 158. svezak, stupac 4). Oslovljavanje Gospe „odvjetnicom našom“ uvriježilo se zbog raširenosti molitve Salve Regina – Zdravo Kraljice koja potječe iz XI. stoljeća.

[29] Dok je Krist sunce ili svjetlost, Marija, kao Majka milosti i Danica, prethodi izlasku Krista Sunca, donoseći ga na svijet.

[30] Obraćanja Mariji, divnijoj od mjeseca (51. zaziv), koja nadmašuje sunčevu svjetlost (52. zaziv), polaze od svetopisamskoga mjesta gdje Zaručnik govori Zaručnici da je „pulchra ut luna, electa ut sol – lijepa kao mjesec, krasna/sjajna kao sunce“ (Pjesma nad pjesmama 6, 9).

[31] Prema crkvenim otcima Marija najsjajnije svijetli među izabranima, čak jače od sunca.

[32] Marija se suprotstavlja tmini vječne noći. Izraz vječna noć ne odnosi se na smrt kao takvu, nego na vječnu smrt ili pakao kao stanje bez svjetla. U otačkim spisima Krist je Onaj koji razgoni tamu pakla, a ne Marija. Stoga je riječ o još jednom kristoslovnom zazivu, u kojemu je Marija posrednica – rađanjem Spasitelja ona zapravo razgoni paklenu tminu.

[33] Još jedan zaziv kristoslovne naravi. Sv. Pavao piše da je Isus, a ne Marija,

„izbrisao zadužnicu (χειρόγραφον / kheirógraphon, chīrŏgrăphum) koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ“ (Kološanima 2, 14).

Zahvaljujući pristanku na Božje utjelovljenje, Mariji se i ovdje pridaju ili pripisuju djela koja stvarno čini Krist. Chyrógraphum znači rukopis, zapis, (osobno izdana) zadužnica, obveznica, mjenica. Isus poništava obveze koje su bile protiv nas, na našu propast. On briše potpis koji stavljamo pod izjave, iskaze, svjedočanstva i obveze, koje nas sramote i uništavaju. Došavši na svijet po Mariji, snagom križa uklanja sve što činimo protiv sebe.

[34] Gospa je čuvarica istinâ vjere i shvaćanja da se na slavu Božju izriču pravedne, ispravne i besprijekorne prosudbe, što je vezano uz njihovo prihvaćanje, ispovijedanje i prenošenje drugima (slavljenje, štovanje) u svjetlu pravoga znanja, tj. pravovjerno. Pravovjerno učenje, za razliku od krivovjerja, sjaji poput dragocjenih bisera i zrači svjetlom vjere, piše sv. Raban Mauro (Commentaria in Exodum, Patrologia Latina, 108. svezak, stupac 111).

[35] Marija se uspoređuje sa zrcalom gledajući u koje se može motriti i upoznavati Božje stvari. Sv. Pavao, misleći na dosezanje nevidljivoga vjerom, piše:

„Videmus nunc per speculum in ænigmate: tunc autem facie ad faciem – sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! (Prva Korinćanima 13, 12).

Riječ motrenje (contemplātĭo) spaja značenja kao što su gledanje, razmatranje, pozorno promatranje, spoznavanje. Riječ je o ulasku u prostor posebno namijenjen za tu svrhu, gdje se mogu promatrati i doživljavati znakovi transcendencije. Sv. Grgur Nazijanski (De pauperum amore, poglavlje XXIII: Patrologia Graeca, 35. svezak, stupac 888 A) spaja oba smisla – zrcala i motrenja:

„Upoznaj odakle imaš da jesi, da dišeš, da razumiješ i znaš, i da je najvažnije da za Boga znaš, da se nadaš Kraljevstvu nebeskomu, jednakosti časti s anđelima, motrenju slave, sada doduše u zrclima i zagonetkama, ali tada punije i čišće.“

Zamućena slika – kao i odrazu – onoga što će tek doći, onoga što se ne može izravno vidjeti i čemu se može samo nadati, prethodi motrenju i pravoj spoznaji. Gospa je u tom zazivu zapravo predokus budućega promišljanja Boga; gledajući u nju molitelj se može nadati da će, kao i ona, imati prigodu upoznati Boga u budućnosti. U tom smislu Marija je zrcalo – ona nije slika Boga, Njegov odraz, nego ona u kojoj gledanje i motrenje Boga ostavlja dojam i na nas, ona je kao leća. Gledajući u nju, koja već motri, naprežući osjetila i razum, može se vidjeti u zbiljnost samoga Boga.

Budući da su simbolika zrcala i značenje motrenja teško shvatljivi u današnje vrijeme, prevoditelji ovih litanija na poljski odlučili su riječ zrcalo zamijeniti zjenicom. Zjenica je otvor u oku kroz koji ulazi svjetlost ostavljajući trag na mrežnici. Gledajući kroz zjenice tražimo sliku Božju u Marijinu oku, koju ona već vidi i motri. Slika na mrežnici nije stvarna slika, nego obrnuta; svoj pravi oblik dobiva samo zahvaljujući postupcima koji se odvijaju u mozgu. Tako i kada gledamo Marijine oči, ne vidimo izravno koliki je njezin udio u nebu.

[36] Izrazi beatus i sanctus, koji se odnose na osobe za koje je Crkva odobrila njihovo javno čašćenje prevode se kao blaženi i sveti. Blaženici se od svetaca razlikuju stupnjem proglašenja i zemljopisnom dopuštenošću čašćenja, no razlika je samo formalna. Obje riječi ističu različite vidove svetosti. Beatus znači usrećen darom nekoga dobra, bogat (Božjim) darovima, a sanctus posvećen, nepovrjediv, svet, častan, štovan, pobožan, čist, neporočan, nedužan. Izričaj omnium beatorum beatissima može se prevesti kao „od svih blaženih najblaženija“, kao „od svih koji su obdareni vječnom srećom, najsretnija“ i smisleno: „od svih spašenih prva koja si primila radost vječnoga života“.

[37] Od početak ljudske povijesti sacerdos (svećenik) je onaj koji je posvećen svetinji, Bogu; zadužen za redovite i stalne dužnosti prema Bogu u ime određene zajednice te je temeljito upoznat s tradicionalnim načinom obavljanja tih dužnosti, bilo da se one sastoje od molitve, žrtve, pročišćenja i/ili proročanstva. On je u službi bogomolje, sluga Boga čiji je prostor (hram, crkva) nepovrjediv (svet); vješt je u pravilima žrtve, molitve, čišćenja. U kršćanstvu postoji krsno svećeništvo svih krštenika (Druga Petrova 2, 9) i svećenici kao službenici (prezbiteri i biskupi) zaređeni polaganjem ruku.

[38] U Pjesmi nad pjesmama 2, 2 Zaručnik govori o svojoj ljubljenoj: „sicut lilium inter spinas sic amica mea inter filias – Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama“. Akatist Presvetoj Borodilji kaže: „Raduj se, mirisu Kristova miomirisa!“

[39] Izričaj femina super feminas benedicta upotrijebio je sv. Augustin (Sermones suppositii de tempore, CXIX, 3 (Patrologia Latina, 39. svezak, stupac 1983).

[40] Izraz reparatio perditorum potječe iz Libellus de corona Virginis (Patrologia Latina, 96. svezak, stupac 305), koju je vjerojatno napisao sv. Ildefons Toledski (607.–667.).

[41] Marija je bila primljena u Božje naume, pripuštena je Božjim tajnama i bila ih je conscia: suznajuća, suznalica, dionica, susvijesna.

[42] Pălātĭum su dvóri, dvȏr, palača, dvorac, a po osnovnoj namjeni životni prostor, stoga dom.

[43] Ovaj i sljedeći zaziv imaju svetopisamsko podrijetlo. To su riječima kojima su veliki svećenik Joakim i starješine sinova Izraelovih pozdravili Juditu u Betuliji: „Tu gloria Jerusalem; tu lætitia Israël; tu honorificentia populi nostri – Ti si slava Jeruzalema! Ti si veselje Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega!“ (Judita 15, 10). Crkva ih primjenjuje na Mariju. U obnovljenom časoslovu redak je antifona na jutarnjoj slavlja Blažene Djevice Marije (Časoslov Rimskog obreda, Zagreb, 1984., svezak I, str. 938; svezak II, str. 1385; svezak III, str. 1277; svezak IV, Zagreb, 1985., str. 1277).

[44] Prema sv. Jeronimu (De nominibus Hebraicis, Patrologia Latina, 23. svezak, stupac 786), naziv maris stella prijevod je hebrejskoga imena Mirjam. Sv. Bernard više puta razvija Jeronimovo tumačenje pišući (Patrologia Latina, 182. svezak, stupac 1142):

„O fidelis anima, in omni naufragio tuo leva oculos ad radium huius splendidissimi sideris. Inspice stellam, invoca Mariam. – O vjerna dušo, kad god se nasučeš, u svakoj slomljenosti, propasti, potonuću podigni oči prema zraci te najsjajnije zvijezde. Zagledaj se u zvijezdu, zazovi Mariju.“

i u propovijedi za blagdan Navještenja (Patrologia Latina, 183. svezak, stupac 70):

„Si insurgant venti tentationum, si incurras scopulos tribulationum, respice stellam, voca Mariam. – Ako zapušu vjetrovi napastî, ako naletiš na stijenje nevoljâ, pogledaj zvijezdu, zovi Mariju.“

Marija nije samo zvijezda koja svijetli na moru, pa i onom kojim pušu orkani kušnje i vrebaju grebeni nesreće, nego ona općenito razgoni tamu.

[45] Dijadéma (grčki διάδημα / diádēma, latinski dĭădēma) je kraljevsko oglavlje, kruna, vijenac. Pojam dolazi u Otkrivenju 19, 11–13: „I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune (διαδήματα / diadḗmata); nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja.“ U toj je slici prema shvaćanju Crkve Marija jedna od kruna na Kristovoj glavi. Sličnoznačan joj je pojam „neuveli vijenac slave“, namijenjen kršćanima u raju. Sv. Petar poziva starješine da pasu povjereno im stado Božje, nadgledaju ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada s obećanjem da, kada se pojavi Natpastir: „κομιεῖσθε τὸν ἀμαράντινον τῆς δόξης στέφανον / komieĩsthe tòn amarántinon tē̃s dóxēs stéphanon / percipietis immarcescibilem gloriæ coronam – primit ćete neuveli vijenac slave“ (Prva Petrova 5, 4).

Summus Rex je hebrejski elativ; to nije najviši Kralj među mnogima, nego onaj koji je Kralj kraljeva (Otkrivenje 19, 16), jedinstven i neponovljiv Kralj.

[46] Proroštvo kaže:

„Porta hæc clausa erit: non aperietur, et vir non transibit per eam, quoniam Dominus Deus Israël ingressus est per eam: eritque clausa. – Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i ni jedan muškarac neka ne ulazi na njih, jer ja, Gospodin, Bog Izraelov, kroz njih prođoh – zato neka budu zatvorena“ (Ezekiel 44, 2).

Sv. Ambrozije (De institutione virginis, Patrologia Latina, 16. svezak, stupac 319) kaže:

„Quae est haec porta, nisi Maria; ideo clausa, quia virgo? Porta igitur Maria, per quam Christus intravit in hunc mundum […]. Haec porta ad orientem aspiciebat; quoniam verum lumen effudit, quae generavit Orientem, peperitque Solem justitiae. – Tko su ta vrata, nego Marija? Zatvorena su, jer je djevica. Marija je dakle vrata kroz koja je Krist ušao u svijet […]. Ta su vrata okrenuta prema istoku, jer su dala istinsko svjetlo, rodila Ishod, Sunce pravde.“

[47] Riječ exsultātĭo (ushit) treba shvatiti u posredničkom smislu; sveta je Marija ona koja uzdiže sve svete.

[48] Agna je jànjica, žensko janje.

[49] Na hrvatski se kao svet prevode tri različita latinska pridjeva:

• sanctus (sveta osoba, posvećen, uspostavljen kao nepovrjediv, svet, čvrst, nepokolebljiv, nezemljan, posvećen, častan, štovan, pobožan, čist, neporočan, nedužan, nadzemaljski, koji je uzdignut iznad zemlje, ono što je namočeno u krvi),
• sacer (sveta stvar, ono što je posvećeno Bogu, odvojen, namijenjen, određen, častan, poštovanja vrijedan) i
• sacratus (posvećen, Božji, pobožanstenjen).