Je li Isus donio mir ili mač?

Evanđelje po sv. Luki 20. nedjelje kroz godinu C donosi odlomak od pet redaka koji može zbuniti vjernike. Zato je potrebno tumačenje.
Veliko dijeljenje svijeta
Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! (Lk 12,49-50).
Kršćanin se mora opredijeliti za Kristov put: trnovit, strm i uzak. Ne osigurava mu se zemaljska karijera. A njegov je put: krstiti se krstom kojim se On krstio. Zaroniti – to znači baptizein: krstiti se – u patnju, potonuti u smrt, pa iz smrti pobijediti u uskrsnuću. Ljudi takvu patnju ne žele, a željeli bi uskrsnuće. A svima nam je taj put neizbježan.
Mogli bismo se pitati: Kako nam nije donio mir? Je li sv. Misa od pozdravnoga Mir vama do završnoga Idite u miru poziv na mir, da budemo u miru s Bogom i sa svima? Kako se približavamo sv. Pričesti, to se jače ističe da je Isus donositelj mira, a ne mača:
- Gospodine Isuse Kriste, koji si rekao: mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem,
- molimo, ne gledaj naše grijehe, nego vjeru Crkve svoje, podaj joj mir i jedinstvo.
- Mir Gospodnji bio vazda s vama!
- Jaganjče Božji…, daruj nam mir!
Eto više puta svake nedjelje izgovaramo i molimo za mir.
Dijeljenje obitelji
Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice ‑ otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve (Lk 12,51-53).
Rimsko je carstvo mrzilo kršćanstvo, jer je dijelilo ljude na vjernike i nevjernike. Time što bi se jedan vojnik ili bilo koji službenik opredijelio za Krista, nastala bi podjela u obitelji i u društvu. Bog nam je zajamčio da ne ćemo imati raja na zemlji. Moramo ga zaslužiti. Borbom. Kroza suzu i tugu. I svakomu od ljudi izmiče materijalno bogatstvo: upravo se malo prikupi, a ono vjetar, oluja, rat, osvajači… Turski popis u stolačkoj općini iz 1477. navodi da je bilo više od 600 domova.[1] Sve sami kršćani. Ali ne znaš ili su to katolici ili pravoslavci ili bogumili. A onda Turci namet na vilajet: po kućanstvu filuriju, dukat. Na dvije ovce po jednu akču, na svako deseto kućanstvo mladića i konja u rat, pa glavarina ili harač, porez na prihod, na posjed. Mnogi su otišli u svijet. Napustili područje zauvijek. Neki su ostali vjerni Kristu do kraja, drugi prešli na islam. Eto dijeljenja svijeta, koje dolazi do izražaja i dan-danas.
Tumačenje pape Benedikta XVI.
Nakon Anđeoskog pozdrava, 19. kolovoza 2007. Papa kratko govori:
„Ima jedna Isusova izreka u današnjem evanđeoskom odlomku koja svaki put privuče našu pozornost, ali i mora biti ispravno shvaćena. Dok ide prema Jeruzalemu, gdje ga čeka smrt na križu, Krist kaže svojim učenicima: ‘Mislite li, da sam došao mir dati na zemlji?…’ [Lk 12,51-53]. Tkogod i najmanje poznaje evanđelje Kristovo, zna da je ono u prvom redu poruka mira. Sam je Isus, kao što piše sveti Pavao ‘mir naš’ (Ef 2,14), umro i uskrsnuo kako bi srušio zid neprijateljstva i započeo Kraljevstvo Božje koje je ljubav, radost i mir. Kako se onda mogu protumačiti ove riječi? Na što misli Gospodin kada kaže da je došao donijeti – prema Lukinoj redakciji – ‘razdjeljenje’ ili – prema Matejevoj redakciji – “mač” (Mt 10,34)?
Ova Kristova izreka znači da mir što ga je on došao dati nije sinonim za obično odsustvo sukoba. Naprotiv, mir Isusov plod je neprekidne borbe protiv zla. Sukob što ga Isus odlučno podržava nije protiv ljudi ili ljudskih mogućnosti, nego protiv neprijatelja Boga i čovjeka, Sotone. Tko se želi oduprijeti ovomu neprijatelju ostajući vjeran Bogu i dobru, neizbježno se mora suočiti s neshvaćanjem i koji put i pravim progonstvima. Stoga, svi koji žele slijediti Isusa i bez kompromisa se založiti za istinu, moraju znati da će naići na protivštine i postati, bez vlastite želje, znak podjele među osobama, pa čak i u vlastitim obiteljima. Ljubav prema roditeljima doista je sveta zapovijed, no kako bi se nju moglo živjeti na autentičan način, ne može nikada biti nadređena ljubavi prema Bogu i Kristu. Na taj način, slijedeći Gospodina Isusa, kršćani postaju “oruđa mira”, prema poznatoj izreci sv. Franje Asiškoga [Bože moj, dopusti mi, mira Tvog da budem glas]. Ne oruđe nekoga nestabilnog i prividnog mira, nego oruđe stvarnoga mira, postignuta s hrabrošću i odlučnošću u svakodnevnu nastojanju da se pobijedi zlo dobrim (usp. Rim 12,21) i plaćajući vlastitim bićem svaku potrebnu cijenu.
Djevica Marija, Kraljica mira, dijelila je borbu svoga Sina Isusa protiv Zloga, čak do mučeništva svoje duše, i nastavlja je dijeliti do kraja vremena. Zazovimo njezin majčinski zagovor, da nam pomogne da uvijek budemo svjedoci Kristova mira, nikada ne pristajući na kompromise sa zlom“.[2]
[1] Vidi u: Dr. Zdravko Kuzman, ur., Stolac mjesto spora umjesto razgovora, Stolac, 2002., str. 106-107.
[2] https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/hr/angelus/2007/documents/hf_ben-xvi_ang_20070819.html