Djeci za Božić

Propovijed za dječju polnoćku

Djetinjstvo i Božić idu zajedno. Svake se godine čini da je isto a nije. Uvijek ima nešto novo, lijepo, uzbuđujuće.

Nama starijima ovo je uvijek novo vraćanje u prošlost u dane kada smo, poput vas sada, zadivljeni gledali nakićen bor, selo obasjano svjetlom, jaslice. Vama mlađima to je novi početak. Još ste djeca pa Božić u vašim očima prelazi granice mogućega, stvarnoga. U vama živi dijete, zaigrano, začuđeno, dijete koje se znade radovati novom.

Stariji kažu: „Nije Božić lijep kao nekada.“ Njima se čini sve ovo prošlost u koju se godišnje vraćaju, sjećanje na Isusovo rođenje, na svoju mladost. Vama bi ovaj Božić i svaki drugi u nizu trebao biti doživljaj ljepote, zajedništva oko Isusa, Isusova stola u Misi, blagdanskog stola u kući.

Treba se znati radovati. U radosti rastu oči široke, vlažne, začuđene. U očima svjetlo. Isus je za sebe rako da je On „svjetlo svijeta“. Božić je blagdan svjetla. Ozareni svjetlošću vjere iznutra, radošću blagdana izvana ljudi postaju drugačiji, bolji, ljudskiji.

Pjesme su ovih dana drugačije, srčanije, veselije. S nama živima pjevaju svi naši pokojni. U božićnim pjesmama satkanim od majčine pjesme, uspavanke, svilenih niti sna, pjeva sve: svemir i čovjek. Kako i ne bi. Bog je postao čovjekom, da bi mi ljudi postali bogoliki, bolji, njemu slični.

U tome je smisao Božića. Radujte se od srca, jer slavimo rođendan Boga koji je imao srca za sve ljude, za djecu posebno. SRETAN VAM BOŽIĆ MALENI!!!