Kriva slika Boga u Starom zavjetu
Nakon susreta na Pastoralnom tjednu u Zagrebu bio sam nemalo iznenađen govorom o Bogu Starog zavjeta.
Bilo je tu nekih nemuštih opravdanja povijesnim kontekstom u kojem je Riječ Božja došla među ljude, prilikama u kojima se zatekao Izraelski narod, osvajanjima tuđih teritorija i borbe za opstanak.
Bilo je govora da je to Bog naredio preko proroka, dopuštajući kaznu i istrjebljenje bezbožnih, neposlušnih, nepoćudnih. Zločini su se opravdavali njegovom naredbom.
Je li to točno?
Dijelim mišljenje pisca Richarda Dawkinsa, ako je to tako, da je biblijski Bog Starog zavjeta: “najantipatičniji tip u povijesti čovječanstva, ljubomoran, ponosan, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, bezdušni kontrolor nad ljudima, osvetoljubiv, krvoločan, etnički čistač, ženomrzasc, rasist, čedomorac, genocidan, pošiljatelj pošasti, megaloman, sadomazohist, zloban”.
To je na predavanjima potkrijepljeno izvacima iz Pisma: “Gospodi ti je s desna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva, sudit će narodima: bit će trupla po svoj zemlji, raskoljenih glava…”; “On pobi pprvoorođence u Egiptu”. Je li stvarno zbog toga ispjevan poklik: “Vječna je ljubav njegova!“?
Ili:”Poslušaj, dakle, riječ Jahvinu. Ovako govori Jahve nad vojskama: sad idi i udari na Amaleka, izvrši “herem”, kleto uništenje na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce“, kako piše u prvoj knjizi o Samuelu 15,3.
“Tada zagrmje Jahve na moje uši i reče: “Kazne grada! Pođite za njim i gradom ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene, istrijebite ih sve do jednoga!”
Pitam se koja je tu uloga proroka? Nije mu Bog, zasigurno rekao: “Pripremi dikatafon da ti to sve po redu kažem!”
Nije li on, da ohrabri, potakne, svoj narod izmišljao “Božje zapovijedi o uništenju”?
Uostalom Bog Starog zavjeta je Isusov Otac, a Isus je tvrdio da su oni jedno. Ako bi ovo prvo bila zaista Božja zapovijed onda je Bog sličan rimskom bogu Janusu s dva lica. Dvoličan, jer je u Novim zavijetu, u Isusu “milosrdan i blag”.
Da, ima rješenje i žao mi je što su rasprave na Tjednu išle u tom smjeru da “opravdaju” Božju srdžbu, manje da istaknu ljudsko domišljanje u koje je Objava ušla.
Glas Koncila je u broju 50, 2015 objavio moju priču pod naslovom Viktima. Inspiracija i nadahnuće mi je bila časna sestra Rozina Ćavar dok je djelovala u mom selu Vrbanji. Bolovala je od teške bolesti. Za nas je bila sve. Ja sam u priči u njezino ime izgovorio mnogo toga što se može čitati. Ona to nije rekla. Ja sam se uživio u njezin lik.
Biblijski pisac je isto tako u Božja usta ubacivao stravične naredbe s kojima Bog nije imao veze.
Tako je stvorio krivu sliku Boga u Starom zavjetu, Boga u kojega ja (svećenik sam 43 godine) ne mogu povjerovati tim više što se On u svome sinu Isus objavio kao “milosrdan i blag, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.”
Bilo bi dobro ljudima razjasniti što je u Bibliji Božja riječ Objave, a što ljudska želja i potreba da se Bogom manipulira i u njegovo ime čine zlodjela.
