Blago tebi


Toliko smo puta čitali i čuli Isusov „Govor na gori“. Jesmo li ga zaista čuli i razumjeli? Nije lako shvatljiv bez životnog povjerenja i vjere u nebo. Razmišljamo li kao mnogi, većina oko nas, da je Isusov govor besmislen? Koliko toga nabrojimo kad to nekom kažemo? Svega tu ima od mladosti do bogatstva. Blago tebi jer imaš: auto, kuću, posao novac, slavu uspjeh, odjeću, životne uvjete, djecu, ušteđevinu, vikendicu na moru, skupocjen nakit i toliko toga. Blago tebi izgovaramo s dozom gorčine i zavisti što je njemu bolje nego nama.

Kod Luke imamo četiri blaženstva (6,20-26) i četiri „prokletstva” (Jao vama bogataši…, jao vama koji ste sada siti…, jao vama koji se sada smijete…, jao vama kad vas svi budu hvalili…).

„Blago vama“, kaže Isus. Zašto?

Čudna logika Isusova. On kaže: “Blago vama!“ Kome? Onima koji su jednostavni, pravedni, ponizni, krotki, čisti, milosrdni, koji plaču i gladni su, progonjeni zbog njega. Biblija stavlja uvjete blaženstva. Isus naviješta preokret vrednota. Kaže svojim učenicima: Blaženi vi siromašni, vi koji gladujete i plačete. Božje kraljevstvo pripada vama.

Dakako da on nije mislio da je blago  onima koji su na rubu društva, ugroženi i obespravljeni,  siromasima, jadnima, progonjenima, žednima pravednosti, čistima srcem, mirotvorcima, nego da oni imaju veliku ulogu u gradnji boljega svijeta koji se gradi ne novcem, snagom, otimačinom i nasiljem, nego vjerom i srcem.

Njegov govor ima druga mjerila. Kad nekom kažemo blago tebi i nabrojimo zašto je sretan, to ima kratak vijek i završava grobom. Sve prolazi, i bogati plaču. Ma kako da su uspješni, mladi, imaju poneki nemir u duši, strah od gubitka mladosti, imovine, slave i ostaloga na čemu su im mnogi zavidni. Isus to sve gleda pod vidom vječnosti i zato je blago onima koji su s njime i  koji su unatoč svemu, zemaljskim teškoćama, vjerni, dobri, pobožni, poslušni, pošteni, pomirljivi, istinoljubivi. Znaju da će biti nagrađeni jer grade bolji svijet zato što vole: svoju domovinu, Crkvu, ženu, djecu, bližnjega i jer su miroljubivi, imaju  vremena za Boga i one koji su s njima, ne uzvraćaju zlo za zlo, a uzvraćaju ljubavlju za ljubav.

Stari zavjet proglašava blaženima najprije čovjeka koji sluša, razmatra i opslužuje Zakon. Sretni su također muškarci i žene koji imaju brojnu djecu i koje Bog blagoslivlja dajući im materijalna dobra (Pnz 11,2-6). Pavao u ulomku iz Prve poslanice Korinćanima piše: „Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.“