Segregacijsko kršćanstvo
U novije vrijeme može se čuti korištenje termina poput LGBT katolik ili katolik homoseksualac, katolik heteroseksualac, katolik transseksualac. Ovi bi termini trebali označavati različite seksualne orijentacije katolika koje bi sve trebale biti jednake. Kako bi se to utemeljilo, pribjeglo se modelu preuzetom iz društveno-političkog jezika pomoću termina diskriminacija, pa se u novije vrijeme može čuti kako nijedna osoba koja je katolik ne bi smjela biti diskriminirana s obzirom na svoju seksualnu orijentaciju, nego svi trebaju biti jednako vrednovani i prihvaćeni. Kao argument koji se prilaže u slučaju ovakvih zahtjeva, dolazi tvrdnja kako Bog ne pravi razliku među ljudima, pa to ni Crkva ne treba činiti. Kad bi navedeni argument ostao na ovom zahtjevu, onda bi bilo prihvatljivo tvrditi kako je Bog stvorio sve ljude jednakima bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju i kako su svi ljudi njegova djeca. Nepostojanje razlika u odnosu na Stvoritelja međutim zahtjeva i ukidanje još jedne stvarnosti koju Crkva niti može niti ima mogućnost ukinuti. Stvarnost grijeha. Iza zahtjeva kako Crkva ne bi smjela praviti nikakve razlike među ljudima ne stoji tek puki društveno–socijalni zahtjev o priznanju ljudskih prava određenih civilnim zakonodavstvom koje zabranjuje bilo kakav oblik diskriminacije, nego stoji također i tvrdnja ili zamisao kako bi ukidanje diskriminacije u Crkvi trebalo voditi ukidanju postojanja stvarnosti koja se zove grijeh.
LGBT katolik zahtijeva političku jednakost za sebe u Crkvi i zabranu diskriminacije, ali ciljano zaboravlja moralno-teološku pozadinu vlastitog zahtjeva. LGBT katolik će stoga tvrditi kako hijerarhija Crkve, kanonsko pravo koje propisuje tko, kada i kako može primati sakramente, i cijela struktura Crkve, diskriminira njega i njegovog partnera, jer ne mogu sklopiti crkveni brak, za razliku od jednog muškarca i jedne žene. Zahtjevi za jednakošću u Crkvi i zahtjevi protiv diskriminacije, utemeljeni uglavnom na političkim i društvenim shvaćanjima naravi Crkve kao isključivo političko-društvene zajednice jednakih, redovito će zanemariti i odbaciti moralne i teološke posljedice tih istih zahtjeva kao da oni ne postoje ili se ne smiju javno istaknuti. Termini poput LGBT katolik i slična terminologija polazi od nečega što u nedostatku boljeg termina možemo nazvati segregacijsko kršćanstvo.
Segregacijsko kršćanstvo je političko-društveno motivirana ideologija koja u prvi plan i kao temeljnu ideološku postavku ističe političko-društvenu jednakost svih ljudi, isključujući pri tom moralne i teološke posljedice vlastitih zahtjeva koje se najčešće manifestiraju u potpunom nijekanju postojanja grijeha kao moralne implikacije određenih zahtjeva. Segregacijsko kršćanstvo je ideologija nijekanja grijeha koja ističe kako ne samo da Bog ne pravi razliku među ljudima, nego Bog ne pravi razliku ni među grijesima, jer grijeh kao teološka kategorija ne postoji. Postoji grijeh kao političko-društveni oblik diskriminacije, koji Crkva provodi protiv žena, seksualnih manjina, drugim riječima nije grijeh ako dva LGBT katolika žele sklopiti brak, nego je grijeh što to Crkva ne dopušta. Prema segregacijskom kršćanstvu diskriminacija je jedini stvarni grijeh koji postoji, od kojega Crkva treba ozdraviti i izliječiti se, i to tako što će dopustiti da segregacijsko kršćanstvo, kao političko-društvena ideologija i aktivizam, odredi što je stvarno grijeh i samoj Crkvi i njezinom moralno-teološkom nauku.
Termini poput LGBT katolik, heterokatolik, homokatolik i slične jezične igre plod su segregacijskog kršćanstvs koje treba ove termine kako bi ukidajući moralno-teološku dimenziju grijeha, uvelo političko-društveno tumačenje grijeha kao socijalne stvarnosti koje segregacijsko kršćanstvo naziva diskriminacijom. Ono što Crkva u moralno-teološkom smislu naziva i definira grijehom, segregacijsko kršćanstvo u političko-društvenom smislu zove diskriminacijom.
Međutim, grijeh jest segregacijski element u moralno-teološkom smislu, jer diskriminira i pravi razliku između nekoga tko je svet i nekoga tko je grešan, ali diskriminacija ne dolazi zbog političko-društvenog shvaćanja segregacije kao nejednakosti i diskriminacije, nego jer grijeh diskriminira čovjeka u odnosu na Boga. Drugim riječima svi katolici bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju žrtve su diskriminacije koju grijeh provodi kada ga ljudi čine i time sebe odvajaju od Božje milosti i mogućnosti spasenja, i tu nema razlike u moralno-teološkom smislu. Međutim, segregacijsko kršćanstvo potpuno odbacuje milosnu diskriminaciju zbog grijeha, koja katolike dijeli na grešnike, obraćenike, svece, molitelje, tražitelje, i ističe kako stvarnost grijeha u moralno-teološkom smislu ne postoji, ali postoji grijeh koji Crkva čini jer diskriminira katolike različitih seksualnih orijentacija. Jer jedini način da LGBT katolik i heterokatolik budu u političko-društvenom smislu jednaki jest ukinuti grijeh u moralno-teološkom smislu. Drugim riječima, grijesi LGBT katolika, heterokatolika, homokatolika, nisu grijesi, jer ako su grijesi onda se smije javno reći kako je i LGBT katolik sposoban za kriminal, krađu, ubojstvo, bludničenje, klevetanje kao i heterokatolik ili homokatolik. Da bi se zaštitilo manjine u Crkvi, a protiv diskriminacije, segregacijsko kršćanstvo pribjegava sljedećem argumentu. Svi katolici su jednaki bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, i tu jednakost treba promovirati tako što se neće govoriti kako recimo LGBT katolik nije ništa manje podložan grijehu od heterokatolika. Međutim, jer stvarnost grijeha postoji, onda se ne može izbjeći i tvrditi kako heterokatolik griješi tako što ogovara i kleveće, ni LGBT katolik nije ništa manje grešan po istom pitanju. Kada je riječ o grijehu u moralno-teološkom smislu, ne postoje LGBT katolici, heterokatolici, homokatolici i slične varijacije. Postoje katolici koji su grešni i padaju u grijeh protiv Boga, kidajući milosni vez s Bogom ukoliko se deklariraju i smatraju katolicima.
Međutim, segregacijsko kršćanstvo nastoji ići drugom rutom, prije svega istiskujući moralnu teologiju, koja je usko povezana sa shvaćanjem grijeha i grešnih čina, pa stvara umjetne i nepostojeće kategorije vjernika koje, kada je o grijehu riječ, ne postoje. Za moralnu teologiju neki čin je grešan u određenim okolnostima i ne može se grešnost čina umanjiti tvrdnjom kako je riječ o LGBT katoliku. Segregacijsko kršćanstvo ide upravo u tom smjeru da oslabi, otupi i ukloni oštricu moralne teologije kada ova određene čine definira grešnima, jer izjednačiti LGBT katolika i heterokatolika je moguće u moralnom smislu, s obzirom da su obojica grešni u odnosu na Boga kada griješe, osim ako se potpuno ne ukinu moralne implikacije grešnih čina i učinjenih grijeha, pa se grijeh svede na političko-društveno pitanje o diskriminaciji koju Crkva provodi protiv LGBT katolika, gdje segregacijsko kršćanstvo smišljeno zanemaruje moralno-teološku grešnost onih koje brani. Ono što bi segregacijsko kršćanstvo htjelo postići jest da se prestane govoriti kako su LGBT katolici grešnici sposobni za grijehe i zlo kao i svi drugi vjernici. Segregacijsko kršćanstvo kroz političko-društveni aktivizam jednakosti i borbe protiv diskriminacije teži bezgrešnosti svih katolika bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, a tu bezgrešnost moguće je postići pomoću političkog modela jednakosti svih katolika tako što će se od Crkve zahtijevati da prestane diskriminirati katolike drugačije seksualne orijentacije od većine katolika, iako to Crkva ne čini, ali Crkva ističe grešnost i moralno-teološku problematiku grijeha, koji čine katolici bez obzira na njihovu orijentaciju.
Zahtjev segregacijskog kršćanstva za jednakošću i ukidanjem diskriminacije je zahtjev za ukidanjem grijeha i stalnim isticanjem od strane Crkve kako su u moralno-teološkom smislu i LGBT katolici grešnici i sposobni činiti i čine moralno zlo kao i heterokatolici. Razlog zbog čega segregacijsko kršćanstvo uvodi nepoznatu i neispravnu terminologiju u teološki riječnik kao što je termin LGBT katolik i njemu slični jest ideja ukidanja moralno-teološke kategorije grijeha pomoću političko-društvenih alata koji se nazivaju jednakost i diskriminacija. Odatle i naziv segregacijsko kršćanstvo, jer je riječ o političko-društvenoj segregaciji katolika prema njihovoj seksualnoj orijentaciji kako bi se prije svega izbjeglo govoriti o moralno-teološkom problemu grijeha povezanog sa seksualnom orijentacijom, i kako bi se stvorio umjetni osjećaj da Crkva diskriminira katolike prema njihovoj seksualnoj orijentaciji izbjegavajući ih učiniti jednakima.
Međutim, Crkva tvrdi da su svi katolici jednaki pred Bogom, ali su svi i grešni pred Bogom, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju i njihova seksualna orijentacija ne može biti izuzeta od mogućnosti zloupotrebe i pada u grijeh. Segregacijsko kršćanstvo ovaj moralno-teološki stav Crkve u političko-društvenom smislu naziva diskriminacijom i ističe da su svi katolici jednaki pred Bogom i moraju biti politički i društveno jednaki u Crkvi, jer nema grijeha u moralno-teološkom smislu. Za segregacijsko kršćanstvo nitko ne griješi, ni LGBT katolik, ni homokatolik ni heterokatolik. Za Crkvu svi griješe, jer su slobodni i mogu pasti u grijeh i LGBT katolik, i homokatolik i heterokatolik. Za Crkvu su svi jednaki, ali grešni i zato diskriminirani u odnosu na Božju milost i moralne posljedice svojih grešnih čina. Za segregacijsko kršćanstvo svi su jednaki i bezgrešni, ali Crkva redovito diskriminira LGBT katolike u odnosu na heterokatolike, jer homoseksualne čine smatra grešnima kao što smatra i bračnu nevjeru, jer grijeh ostaje grijeh, bez obzira na seksualnu orijentaciju grešnika.
I dok je Crkvi postojanje grijeha u moralno-teološkom smislu oznaka negativne jednakosti svih u odnosu na Boga i borbu protiv vlastitih grijeha, dotle je segregacijskom kršćanstvu grijeh oznaka političko-društvene diskriminacije i nejednakosti u Crkvi u odnosu na neke seksualne manjine, pa stoga treba ukinuti grijeh kao moralno-teološku kategoriju kako bi svi bili jednaki, odnosno bezgrešni. Crkva hoće jednakost ali sa sviješću o grijehu i grešnosti u kojoj nas grijeh sve diskriminira u odnosu na Boga, a segregacijsko kršćanstvo hoće jednakost ali bez svijesti o grijehu i postojanja grijeha, gdje je jedini grijeh diskriminacija koju Crkva ističe kada kaže da LGBT katolik griješi i čini zlo kao i drugi katolici. Zato je jedino rješenje za segregacijsko kršćanstvo ukinuti moralno-teološko shvaćanje grijeha pomoću političko-društvene ideje jednakosti i diskriminacije, dok Crkva inzistira na moralno-teološkom shvaćanju grijeha koji nas diskriminira u odnosu na Boga i Njegovu milost.
Za Crkvu ne postoje LGBT katolici, homokatolici, heterokatolici, nego postoje katolici koji griješe i trebaju i kajanje i obraćenje. Za segregacijsko kršćanstvo postoje LGBT katolici, homokatolici, heterokatolici, koji su nejednaki i diskriminirani. U onom trenutku kada segregacijsko kršćanstvo političko-društvenim aktivizmom postigne da su svi apsolutno jednaki, u tom trenutku će prestati i egzistirati i grijeh kao moralno-teološka stvarnost na koju Crkva upozorava i o kojoj Crkva naučava. Tad će segregacijsko kršćanstvo prestati biti segregacijsko, jer će svi biti jednaki, i prestat će biti kršćanstvo, jer ono neće više govoriti ni o Bogu. Ono što stoji između segregacijskog kršćanstva i njegovog potpunog ostvarenja jest moralno-teološka stvarnost grijeha čije postojanje segregacijsko kršćanstvo smatra političko-društvenom diskriminacijom koju Crkva provodi protiv vjernika, napose LGBT katolika i njima sličnih, koji, kada je riječ o Crkvi, ne postoje, jer u moralno-teološkom smislu Crkva nikoga ne diskriminira i ono što je u tome sprječava jest upravo njezino inzistiranje i naučavanje o postojanju grijeha kao moralno-teološke stvarnosti koja zahvaća jednako sve katolike.
