Žena, muškarac, savršenstvo

Ne mora se biti vjernik da bi se prepoznalo savršenstvo. I kad ne vjeruje, čovjeka savršenstvo privlači. Kao kada na koncertu slušamo virtuoza na klaviru, violini ili kada slušamo orkestar koji reći ćemo svira savršeno. Kao kada vojnici slijede zapovjednika koji je dosegao određeno savršenstvo u hrabrosti, zapovijedanju i strateškom planiranju napada ili obrane. Savršenstvo se može prepoznati. Možemo mu se diviti. Možemo ga slijediti. Mrziti. Obezvrijediti.

Odnos između muškarca i žene posebno je težak i opterećujući kada se savršenstvo odbacuje, obezvrjeđuje i mrzi. Kad se savršenstvo ne podnosi i ne tolerira. Nije riječ o apsolutnom savršenstvu kao da nijedno od njih nema nedostatke. Riječ je o određenoj osobini čija izgradnja i podrška učvršćuje i gradi njihov međusobni odnos. Ako je žena savršenija od muškarca recimo u izražavanju ljubavi, nježnosti i emocija, zašto se to savršenstvo ne bi slijedilo i zajedno sa ženom ugrađivalo u odnos muškarca i žene? Zašto se ponekad taj ženin dio obezvrjeđuje kao slabost, manjak hrabrosti ili ne daj Bože iracionalnost i histeričnost? Ako ga se obezvrjeđuje, odnos muškarca i žene postat će nepodnošljiv za oboje. Na trenutke otrovan i pun gorčine. Bog je dodijelio ženi određene osobine koje se usavršuju i vode prema savršenijem odnosu muškarca i žene. Ako je muškarac savršeniji od žene u hrabrosti, jakosti zašto se to savršenstvo ne bi ugrađivalo u odnos muškarca i žene? Zašto se ponekad taj muškarčev dio obezvrjeđuje kao hladnoća, udaljenost  i nezainteresiranost? Ako ga se obezvrijedi, odnos muškarca i žene opet je u napasti da bude odnos gorčine  i međusobnog psihološkog i emotivnog trovanja.

Muškarac i žena, svatko u sebi, nose elemente određenog savršenstva koje se u njihovom odnosu međusobno nadopunjuju i razumiju. Ili bi barem trebali. U odnosu muškarca i žene savršenstvo se razvija kroz divljenje. Kao kada se muškarac divi ženi i njezinoj sposobnosti za nježnost, žrtvu i predanje. Ili kao kada se žena divi muškarcu i njegovoj sposobnosti da bude hrabar i pruži sigurnost i zaštitu. Kada divljenje preraste u otvoreno obezvrjeđivanje ili mržnju onda se te osobine koje bi trebale voditi savršenijem odnosu pretvaraju o kamen spoticanja ili se koriste kao oružje za napad i kritiku. Tako žena prestaje biti nježna i emotivna i postaje histerična, a muškarac prestaje biti hrabar i siguran i postaje hladan, udaljen i pun nerazumijevanja. 

Svako savršenstvo kojemu se želimo diviti od nas će zahtijevati poniznost i priznanje da je netko od nas ipak u nečemu savršeniji. Tek s poniznošću otvoren je čist i nepatvoren put prema divljenju nečemu što je savršeno. Kao kada se divimo nekome tko je virtuoz na klaviru. Možemo obezvrijediti njegovo postignuto savršenstvo pronalazeći različite kritike i opravdanja. Kada tako radimo nikada nećemo moći istinski uživati u ljepoti njegovog izvođenja jer će naša kritika i obezvrjeđivanje umanjiti ljepotu njegovog savršenstva u izvođenju glazbe. Morali bismo priznati da je dostigao savršenstvo u glazbi i ponizno se predati ljepoti njegovog sviranja.

U odnosu muškarca i žene zahtjeva se najteže moguće od oboje. Poniznost pred savršenstvom onoga drugoga. Od muškarca se traži poniznost i prihvaćanje savršenstava koja su dana ženi i od žene se traži poniznost u prihvaćanju savršenstava koja su dana muškarcu. U istovremenom prihvaćanju te obostrane poniznosti rađa se divljenje prema savršenostima onoga drugoga. Muškarac se divi i uživa u ženinoj nježnosti i toplini, žena se divi i u živa u muškarčevoj hrabrosti i sigurnosti. Teško će bez poniznosti ikada prihvatiti međusobne savršenosti koje se ne isključuju nego jedna drugu nadopunjuju i jedna drugoj daju smisao.

Kao što iskren i oduševljen pljesak publike bez zavisti i zlobe potvrđuje savršenstvo virtuoza na klaviru i on ga prepoznaje u obliku zahvalnosti onima koji ga slušaju, tako iskreno divljenje savršenstvima žene ili muškarca bez zavisti i zlobe rađa zahvalnošću. Muškarac je zahvalan ženi što njegova hrabrost i jakost u njezinoj nježnosti pronalaze ispunjenje i žena je zahvalna muškarcu što njezina nježnost u njegovoj hrabrosti pronalazi ispunjenje i smisao. Kada se divimo savršenstvu bez zavisti i zlobe naše divljenje savršenstvu u nama rađa osjećajem zahvalnosti za savršenstvo. Kada se divimo Bogu kao savršenom bez zavisti i zlobe, bez i najmanje želje da budemo Bog, u nama se rađa zahvalnost Bogu jer je od svoje savršenosti dao i nama. Kao što smo zahvalni virtuozu na klaviru što je od svog savršenog znanja izvođenja neke klavirske skladbe darovao nama kao publici. Kada se divi ženi bez zlobe i zavisti bez želje da je obezvrijedi u onomu u čemu se ona treba usavršiti muškarac postaje zahvalan ženi što je takva kakva jest nježna, topla, intimna, emotivno bliska. Kada se divi muškarcu bez zlobe i zavisti, bez želje da ga obezvrijedi u čemu se on treba usavršiti, žena postaje zahvalna muškarcu što je takav kakav jest – čvrst, hrabar, jak, ulijeva sigurnost i zaštitu.

Nije riječ o tome da se žena ili muškarac ne mogu usavršiti u onome u čemu je onaj drugi savršeniji. Dapače, kada se dive savršenstvima onoga drugoga i kada je to bez zavisti i zlobe, rađa se potreba da se bude isti kao i onaj. Diveći se ženinoj sposobnosti za nježnost i njezinom usavršavanju u tome muškarac s vremenom i sam želi biti poput nje, nježan i topao. I žena diveći se sposobnosti muškarca da nastoji biti hrabar i jak i sama želi biti poput njega, hrabra i jaka. To nije nikakva zamjena uloga, spolova ili nešto slično. Riječ je o tome da ono što je nesavršeno teži biti poput savršenog kojemu se divi, u konačnici da mu bude identično i jedno sa savršenim. Tako muškarac i žena diveći se savršenosti onoga drugoga, potičući tu savršenost da raste i da se izgrađuje, teže biti jedno s tim savršenstvom. Teže biti identični.

Kako bi sveto Pismo poetski reklo, teže biti jedno tijelo i jedna duša. Jedan savršeni odnos dvoga koji postaje jedno bračno i obiteljsko tijelo čija međusobna podrška i izgradnja i rast u savršenstvu služi kao ogledalo savršenog Boga. Boga koji je i muškarcu i ženi dao ponešto od svog savršenstva. Kako bi se nježnost  i hrabrost, toplina i jakost, intimnost i čvrstoća pronašli kao nepotpuna savršenstva koja se usavršuju u međusobnom divljenju i zahvalnosti koje bi muškarac i žena trebali razvijati jedno prema drugom. Kako bi bili savršeniji kroz prihvaćanje vlastite poniznosti pred različitim savršenstvima koja su im darovana da u njima rastu i da ih zajednički izgrađuju i ugrađuju u svoj međusobni bračni i obiteljski odnos.