Srijeda, 16 lipnja

Sveti Toma Akvinski – aktualni učitelj dijaloga

Prije molitve Gospina pozdravljenja u nedjelju 28. siječnja 2007., vjernicima okupljenima ispred Apostolske palače na Trgu sv. Petra u Vatikanu Sveti Otac Benedikt XVI. prikazao je lik svetoga Tome Akvinskoga (1225.–1274.) kao čudesnoga suglasitelja razuma i vjere i pouzdanoga vodiča u dijalogu s drugim kulturama i religijama.


Botticelli, Sv. Toma

Sandro Botticelli (1445.–1510.), Sv. Toma Akvinski (detalj), ulje na platnu, Muzej Zaklade Abegg, Riggisberg, Švicarska. Svetčevim licem slikar ističe duhovnu snagu i jasnoću riječi velikoga bogoslovca.


Draga braćo i sestre!

Liturgijski kalendar danas bilježi svetoga Tomu Akvinskoga, velikoga crkvenoga naučitelja. Svojom karizmom filozofa i teologa on nudi valjan uzorak sklada između razuma i vjere, protega ljudskoga duha koje se u potpunosti ostvaruju u međusobnom susretu i dijalogu. Prema misli svetoga Tome, ljudski razum tako reći „diše”, to jest kreće se u širokom i otvorenom obzorju gdje se najbolje može izraziti. Kad se, pak, čovjek svede samo na razmišljanje o opipljivim i iskustvenim predmetima te se zatvori velikim pitanjima o životu, o samomu sebi i o Bogu, on osiromašuje. Odnos između vjere i razuma tvori niz izazova za kulturu koja prevladava današnjim zapadnim svijetom. Upravo je stoga ljubljeni Ivan Pavao II. htio tom problemu posvetiti okružnicu pod naslovom Fides et ratio – Vjera i razum. I sâm sam nedavno preuzeo tu temu, u govoru na Sveučilištu u Regensburgu.

Zapravo, suvremeni razvoj znanosti donosi bezbrojne pozitivne učinke, kao što svi vidimo; njih uvijek valja priznati. Ipak, istodobno treba prepoznati i da sklonost da se istinitim prihvati samo ono što je iskustveno, ograničava ljudski razum i proizvodi strašnu shizofreniju, koja je već otvorena, i u kojoj zajedno žive nacionalizam i materijalizam, hipertehnologija i razuzdano slijeđenje nagona. Stoga je žurno potrebno ponovno otkriti novi način ljudske razumnosti, otvorene svjetlosti božanskoga Logosa i njegovoj savršenoj objavi koja je Isus Krist, Božji Sin postao čovjekom. Kad je vjerodostojna, kršćanska vjera ne umrtvljuje slobodu i ljudski razum. Zašto bi se onda vjera i razum morali bojati jedno drugoga, ako se, susrećući se i razgovarajući, mogu bolje izraziti? Vjera pretpostavlja razum i usavršuje ga, a razum, prosvijetljen vjerom, nalazi snagu da se uzdigne do spoznaje Boga i duhovne zbilje. Ljudski razum ništa ne gubi otvarajući se sadržajima vjere. Naprotiv, sadržaji vjere traže njegovo slobodno i svjesno prianjanje.

Dalekovidnom mudrošću sveti Toma Akvinski uspio je uspostaviti plodonosno sučeljavanje s arapskom i židovskom mišlju svojega doba tako da ga se može držati uvijek aktualnim učiteljem dijaloga s drugim kulturama i religijama. Znao je predočiti čudesno kršćansko suglasje između razuma i vjere koje zapadnoj uljudbi predstavlja dragocjenu baštinu od koje i danas valja zahvaćati da bi se mogao voditi učinkovit dijalog s velikim kulturnim i religijskim tradicijama svjetskoga istoka i juga. Molimo kako bi kršćani, posebice oni koji djeluju na akademskom i kulturnom području, znali izreći razumnost svoje vjere te je svjedočiti u dijalogu nadahnutom ljubavlju. Molim taj dar od Gospodina po zagovoru svetoga Tome Akvinskoga, a osobito po zagovoru Marije, Prijestolja Mudrosti.