»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

Oznaka: sv. Toma Akvinski

Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić
Liturgika

Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić

U III. dijelu Sume teologije, 83. pitanju, 2. članku, sv. Toma Akvinski godine 1273. razmatra pitanje je li točno određeno vrijeme za slavljenje euharistijskoga otajstva? Drugi od pet prigovora glasi: Kristova muka obilježava se u Crkvi u petak prije Uskrsa, a ne na božićni blagdan. Budući da ovo svetootajstvo stoga treba spominjati o Gospodinovoj muci, čini se neprikladnim da se na Božićni dan ono slavi tri puta, a da se na Veliki petak posve propušta. Akvinac na taj i druge iznesene prigovore odgovara: Ali nasuprot tomu je običaj koji Crkva obdržava prema kanonskim propisima. Odgovaram da treba reći kako se u slavljenju ovoga otajstva pazi i na prikazivanje/zastupanje/predstavljanje Gospodinove muke i na sudjelovanje u njezinu plodu, pa prema oboma treba odrediti vrijeme prikladn...
Povijest katoličkoga učenja o pobačaju
Moralka

Povijest katoličkoga učenja o pobačaju

Hamurabijev zakonik (1793.–1750. prije Krista, tj. prije gotovo četiri tisućljeća) u drevnoj Mezopotamiji kažnjavao je pobačaj, makar nesvojevoljan i slučajan. Plod u majčinoj utrobi štiti se od udarca izvana koji bi mogao prouzročiti pobačaj. Pod zakonskom je zaštitom plod ne samo slobodne žene nego i ropkinje. Počinitelj se kažnjava novčanom kaznom od dva do deset šekela srebra.[1] Tako prema člancima 209.–210.: „Ako tko udari kćer plemića i učini da pobaci, platit će deset šekela za njezin izgubljeni plod. Ako ona umre, bit će ubijena kći onoga koji je počinio zločin“.[2] Asirski zakoni (1600. prije Krista) kažnjavali su pobačaj izazvan udarcima u predjelu majčina trbuha: novčano, tjelesno (50 batina) i prisilnim radom (mjesec dana služenja kralju). Za izazvani pobačaj, do kojega j...
Razgovor katolički s pobudnicom Amoris laetitia
Dogmatika

Razgovor katolički s pobudnicom Amoris laetitia

Razgovor čine sljedeća poglavlja: 1. Uskomešana Crkva, 2. Koji je tekst mjerodavan?, 3. Ustrojstvo pobudnice, 4. Vrijednost raščlambe stanja, 5. Pabirci o ostalim dijelovima, 6. Rakovi koraci, 7. Izvori i navodi, 8. Načelno shvaćanje promicatelja pravovjerja, 9. Konkretno shvaćanje promicatelja pravovjerja, 10. Primjer izvrtanja svetoga Tome, 11. Sinovska molba – apel 45 suradnika istine, 12. Pet upita četvorice stožernika, 13. Shvaćanja diljem Crkve, 14. Osam zabluda, 15. Unatoč zamršenosti postoje smjerokazi i 16. Zaključci. Kardinal Jorge Mario Bergoglio i Víctor Manuel Tucho Fernández na Papinskom argentinskom katoličkom sveučilištu u Buenos Airesu 22. listopada 2012. u prigodi pedesete obljetnice početka Drugoga vatikanskoga sabora. 1. Uskomešana Crkva Godine 56...
Zašto častimo kosti svetaca?
Dogmatika

Zašto častimo kosti svetaca?

Neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića, Hrvata iz Herceg-Novoga, čuva se u Padovi, a u Godini milosrđa preneseno je najprije u Rim (u staklenom lijesu), a zatim u travnju 2016. stiže i u Zagreb. Moći Moći (na hrvatskom isključivo u množini) ili relikvija (na latinskom se sad koristi i u jednini, a izvorno je bilo u množini, grčki se kaže leipsana) jesu opipljiv predmet koji je predmet religiozna štovanja radi veze sa svetom osobom, svetinja koja vjernicima predstavlja poveznicu s nebesnikom, uzorom koji ih zagovara svojim molitvama. U pravilu je riječ o ostatku tijela Božjega ugodnika, najčešće kosti, no u moći se ubrajaju i predmeti povezani s njima kao oruđe mučenja, odjeća, sve što predaja povezuje s Gospom ili s Kristovim životom, mukom, smrću i uskrsnućem. ...
Put križa i put svjetla
Povijest Crkve

Put križa i put svjetla

„Križni put“, ovisno o pristupu i kutu gledanja, može biti ili jest proživljavanje Izbaviteljeve muke, djelo biblijske duhovnosti, promišljanje koje učvršćuje u istini, nadi, ljubavi i vjeri; pobožnost tradicionalnih postaja, skazanje, radiodrama; hodočasnički, molitveni i vjeronaučni priručnik, a u svakodnevnom govoru i zbilja puna muke; težak, trnovit život. Osim toga, pisan velikim početnim slovom pojam se odnosi na detalje povijesnoga pogubljenja Isusa Krista u Jeruzalemu, na naslove djela književno-teološkoga žanra posvećena toj patnji i na put stradanja pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civila, izbjeglica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Vojvodine i Crne Gore, koji su bježali pred partizanima, pa su ih Englezi zarobili u Bleiburgu i izručili Titovoj Jugoslavenskoj ar...
Toma Akvinski o žudnji za tuđim supružnikom
Sveto Pismo

Toma Akvinski o žudnji za tuđim supružnikom

O bludnosti se može razmatrati egzegetski, u raspravi o dvjema zapovijedima sa Sinaja, no katolička moralka ima na raspolaganju i sustavan pristup, preko pojma umjerenosti, jer ta krjepost u sebi uključuje uređenje ili upravljanje, odnosno gospodstvo nad svim tjelesnim požudama ili uživanjima koja se okupljaju oko djelovanja nagona za samoodržanjem i za održanjem vrste. Umjerenost, naime, ravna požudama ili težnjama za nasladama dodira, da budu u skladu s razumom i vjerom. Svladavanje spolnoga nagona i umjerenost na spolnom području ne iscrpljuju se u govoru o zapovijedima sa Sinaja da se odgojni fenomen toga pitanja ne pretvori u legalistički problem, paragrafski moral, kazuistiku, jer kršćanstvo nije poglavito skup zabrana, nego prostor slobode, odgovornosti, krjeposti i Božje mi...
Rastavljeni-pa-ponovovjenčani i svetootajstva Euharistije i pokore
Katehetika

Rastavljeni-pa-ponovovjenčani i svetootajstva Euharistije i pokore

Uvodna napomena Govorimo o rastavljenima-pa-ponovovjenčanima, ali rasprava u bitnom vrijedi za sve koji žive u neurednim obiteljskim stanjima. Određenje „pa-ponovovjenčani“ znači da rastavljeni kao takvi nisu isključeni iz sakramenata navedenih u naslovu; to je slučaj samo ako su pokušali novi vez, ušli u novu vezu i žive u neurednim bračnim prilikama. Upravo je to trajno, neuredno stanje razlog za isključenje od svetootajstava. U tim okolnostima oni koji žive zajedno s osobom koja im nije supružnik doista otvoreno krše zakon[1] Božji[2] kako ga Crkva naučava. Crkveno pravo[3] s jedne strane točno propisuje uvjete za pristup svetootajstvima i povjerava samomu vjerniku da provjeri ispunjava li te uvjete. S druge pak strane naznačava djelitelju sakramenta u kojim slučajevima mora uskrat...
Sakramentna ontologija i ženidbena nerazrješivost
Moralka

Sakramentna ontologija i ženidbena nerazrješivost

1. Ponovo otkriti metodu Ustanova ženidbe izložena je „oluji” kakvu povijest još nije vidjela. Služeći se jezikom genetike Pierpaolo Donati pokazuje da u tom preokretu nije riječ samo o morfogenetičkim mutacijama (promjenama u stvaranju oblika), nego da se mijenja i genom[1] same ženidbe.[2] Biskupska sinoda ne će moći, sučelice toj dvojbi, izbjeći zauzeti stajalište: je li način na koji se razvija ustanova ženidbe i obitelji dobitnički za ljude, međuljudske odnose i društvo? Ili je, naprotiv, propadanje osobā, njihovih odnosa i društva? Crkva ne može misliti da je to što se događa (mladi koji se ne vjenčavaju, a žive zajedno; uvođenje takozvanoga homoseksualnoga braka u pravni poredak; rastave braka koje se dosuđuju lakše nego ikada) povijesni slijed koji treba jednostavn...
Učiti od svetoga Tome – Benedikt XVI. o sv. Tomi Akvinskom (III.)
Crkveno Učiteljstvo

Učiti od svetoga Tome – Benedikt XVI. o sv. Tomi Akvinskom (III.)

Nakon prve i druge, u trećoj katehezi o sv. Tomi Akvinskom (1225.–1274.) papa Benedikt XVI. govorio je o njegovoj Sumi teologije i propovijedima. Blaženi Ivan iz Fiesola (Beato Angelico), Sveti razgovor: Gospa s Isusom i sveti Toma Akvinski sa Sumom teologije i zlatnom zvijezdom, detalj freske 196 x 184 cm iz 1435. godine, za spavaonicu samostana Sv. Dominika u Fiesolu, sada u Ermitažu u Sankt-Peterburgu. S ovom freskom slikar-teolog počeo je razvijati trijezan i mistični stil; ispušta dekorativne elemente da bi povećao promatračevo religiozno sudjelovanje. Minimalna zastupljenost događaja i detalja stimulira i obogaćuje jer poziva gledateljev um da se uključi. Ujedinjujuća je uloga svjetlosti koja jasno osvjetljuje likove i draperije stvarajući osjećaj božanskoga prosvjetljenja....
Uskladivost vjere i razuma – Benedikt XVI. o sv. Tomi Akvinskom (II.)
Crkveno Učiteljstvo

Uskladivost vjere i razuma – Benedikt XVI. o sv. Tomi Akvinskom (II.)

U drugoj od tri kateheze o sv. Tomi Akvinskom (1225.–1274.) papa Benedikt XVI. prikazao je njegovo učenje o uskladivosti vjere i razuma. Tomu se često prikazuje sa suncem na prsima kao znakom svetosti učenja. On je istinitim učenjem raspršio tmine zabluda, a svetačkim životom i djelom poput sjajnoga sunca čudesno rasvijetlio Crkvu. Zato mu je Carlo Crivelli (1435.–1495.) na ovoj slici u lijevu ruku stavio knjigu, a u desnu crkvu (Sveti Toma Akvinski, detalj, tempera na drvu, 1476., dio poliptiha za crkvu u Ascoliju; sada u Nacionalnoj galeriji u Londonu). Draga braćo i sestre, u katehezama o kršćanskoj kulturi srednjega vijeka danas želim nastaviti s predočavanjem svetoga Tome Akvinskoga, teologa koji ima toliku vrijednost da je proučavanje njegove misli izričito prepo...