O-govor

Pripovijeda se kako je sveti pustinjak Pahomije preko pedeset godina proboravio u pustinji sav Bogu posvećen u samoći, postu i molitvi. Jednom mu je prilikom bilo objavljeno kako u jednom udaljenom selu žive dvije žene koje su s njime izjednačene u svetosti. Pahomije se dade na put i nađe spomenute žene koje su bile jedna drugoj susjede. I što je vidio sveti monah? Žene se nisu razlikovale od drugih žena u selu. Vodile su brigu o muževima i o svojoj djeci, vodile kućanstvo, radile u polju, timarile svoje domaće životinje, molile se Bogu. Kao i sve druge žene u selu. Što li je u njima bilo posebno, da bi se isticale u svetosti? Otkrile su mu da su se one još od djetinjstva bile zavjetovale da nikada ništa loše neće reći o nekom čovjeku. I Pahomije je shvatio.
Što bi bio ogovor? Iznošenje ružnih stvari koje je netko počinio. Pa će se netko braniti da je samo rekao istinu. Moguće. Međutim, zašto istom revnošću ne bismo iznosili i dobre stvari koje je taj čovjek također učinio? Jer, svaki, baš svaki čovjek ima i dobrih i loših strana. Zato, kao što ludosti koje smo mi sami počinili nećemo pričati naokolo, kao što nećemo razglašavati ludosti koje je moje dijete počinilo, jednako tako ne bismo trebali ozloglašavati svoga susjeda zbog njegovih slabosti. Kad bismo svakoga čovjeka gledali onako kako gledamo vlastito dijete, gdje bi nam bio kraj!
Evo još jedne priče iz drevnih vremena. Filozofu Sokratu došao je poznanik da mu ispriča nešto o nekom čovjeku. Sokrat ga je upitao, je li on tu vijest prethodno prosijao kroz tri sita. Kad je ovaj upitao kakva bi to bila sita, Sokrat mu reče da je prvo sito pitanje, je li on siguran da je istinito to što mu je kanio ispripovjediti. Čovjek odgovori da baš nije siguran, jer je to tek čuo. Drugo sito bilo je pitanje, je li dobro to, što je htio kazati. Čovjek odgovori da nije dobro. Treće sito je bilo Sokratovo pitanje, je li nužno da ovaj to njemu ispriča. Čovjek potišteno kaže kako to stvarno nije nužno. „Onda“, reče Sokrat, „nema nikakve potrebe da mi to ispričaš.“ Tako mudri Sokrat. A Isus k tome kaže: „Što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.“ Sva je mudrost u tome.