Cvjetna nedjelja i blagoslov grančica
Spomendan Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem posebno se obilježavao. Djeca i djevojke bi se ujutro umivale vodom u koju bi se stavile latice cvijeća, naročito ljubičica, pa se taj čin po tome nazivao ‘cvjetanje’ ili ‘ljubičanje’.
U crkvu na misu bi se ponijele jelove grančice na posvetu i za procesiju oko crkve. Ako iz neke kuće, zbog udaljenosti, nitko nije išao na misu i posvetu grančica, dao je svome susjedu da ih odnese i posvećene vrati. Posvećene grančice bi se zadijevale na prikladnom mjestu, najčešće za rog kuće, i držale bi se preko cijele godine.
Kada bi zaprijetilo kakvo nevrijeme, domaćica bi te grančice uzimala i stavljala na žar na maši i iznosila na kućni prag, te okrenuvši se na onu stranu na kojoj su munje sijevale i odakle je dolazila grmljavina i prijetilo nevrijeme, molila da nevremena ne bude, ili da ono prestane.
Molilo se Vjerovanje i ‘preporuke’ da Bog očuva selo od tuče, poplave, općenito od zla vremena.
Također su se posvećene grančice stavljale u rascijepljeni štap koji se zabadao na njivama u zasijano žito, za obranu od vremenskih nepogoda i svih mogućih šteta.