Drugi dio došašća: 20. prosinca – nacrt za homiliju
Čitanja: Iz 7,10-14; Ps 24,1-4b.5-6; Lk 1,26-38
Kada molimo molitvu “Anđeo Gospodnji” kazujemo redak: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” To nam zvuči tako poznato i tako obično. Pa ipak, u tu se rečenicu na neki način može sažeti sav Marijin život i sva njezina veličina.
Što je posebno u toj rečenici?
Luka izvješćuje kako je anđeo Gabrijel došao Mariji i navijestio da ona ima roditi Isusa, koji će biti i njezin sin, ali i pravi Sin Božji. Naviješta joj nadalje, da će ona začeti po Duhu Svetome.
Slobodno možemo reći da je to previše stvari u tako malo vremena. S pravom možemo pretpostaviti da je Marija imala neka svoja razmišljanja o vlastitoj budućnosti. I onda dolazi anđeo koji joj naviješta nešto o čemu nije mogla niti sanjati. Marija je tada bila veoma mlada, vjerojatno tek nešto starija od 12 godina. I ne ostavlja joj anđeo nekoliko dana vremena da o tome razmisli, da se s nekim posavjetuje. On očekuje odgovor odmah. I gle, Marija veli: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” Ljudski govoreći ovo se može smatrati postupkom zvanim “grlom u jagode”, vlastito mladim i nepromišljenim ljudima.
Uvelike bi se varao onaj tko bi ustvrdio da je ova Marijina odluka tek izraz mladenačke nepromišljenosti i brzopletosti. Jer, ovdje se ne radi o tome što je Marija odlučila i što je povjerovala. Ovdje se prvenstveno gleda na to kome je Marija povjerovala i kome se posvema stavila na raspolaganje. Marija je povjerovala Bogu. Nije Marija u tome trenutku mogla sve znati i sve spoznati što će biti s njezinim životom i kakvim će putovima morati proći njezin Sin. Zato je rekla: “Neka mi bude po riječi tvojoj!” Dovoljno joj je bilo što Bog zna, i što Bog provodi svoj naum.
Evo što znači povjerovati Bogu i posvema se otvoriti njegovim planovima! Marija je postala Majkom Božjom. Ona je najveća od svih žena. Ona je uzorom svakog vjernika, svakog pobožnika, svakog Božjeg služitelja.
I za nas je to put mudrosti. Povjerovati Bogu, otvoriti se njegovim naumima, tražiti njegovu volju. Jer, unatoč svim životnim nedaćama, bolje rečeno, upravo po njima, Bog nas vodi putem koji je najbolji za svakog pojedinog od nas. Naš život i jest Božji poziv. Bit će to i put križa i put boli, put kušnje i nevolje, ali u isto vrijeme znat ćemo da s Bogom hodimo i da je Bog s nama, on koji jedini može ispuniti naše srce mirom i spokojem. Blago onom čovjeku koji se na Božji poziv odazove poput Marije. Baštinit će istu nebesku slavu.
