Kamo ideš?

Odakle dolaziš i kamo ideš? Taj upit je čest u Svetom Pismu. Danas je nama upravljen. Svake godine također na svetoj Misi, kada se okupe školska djeca s mnogim roditeljima, nastavnicima i vjeroučiteljima. Jedni su u pripremi za krizmu, drugi za župne susrete, treći za pričest… Dobro je postaviti to pitanje mladima.

Pred njima je tisuće putova. Kojim treba poći? O tome kojim ćeš danas putem krenuti ovisi tvoje sutra. Treba im pročitati, na ploču napisati, biblijsku izreku kojom nas Bog tjera da odlučimo: Gledaj, danas preda te stavljam život i sreću, smrt i nesreću. Biraj!

Ovo „danas“ je presudno. Odluka mora biti sada  izrečena.

Kažu stari da nema takva puta, ma koliko je prohodan i utrt, da ne bi bila nekakva zapreka na njemu.

Priprava za krizmu, kao i za župni vjeronauk, prilika je da analiziramo sve moguće zapreke i da si postavimo pitanje koje život znače: Kojim putem ideš? Ima li tvoj život smjer, smisao, svrhu?

Pred kršćanima je samo jedan put. Naći taj put nije teško, ali ostati na njemu je teže.

Isus je rekao: Ja sam put, istina i život.

Ima ih koji to pitanje ne postavljaju. Idu, a nemaju pojma o cilju, ili su ga zanemarili zbog površnog kućnog odgoja u vjeri.

Kako to povezati sa zdravim razumom? Postavite si pitanje smjera i onoga tko njime upravlja.

Neki sebe uzimaju za glavne kormilare svoje životne lađe. Kako takvima završavaju mladost, brak, život…? Nažalost – brodolomom.

Pogledajmo ovu sliku: Isus na lađi spava, oko nje valovi. Strah u onima koji ga gledaju, a ne bude. On kao da spava. Pogibosmo! – Malovjerni, zašto ste posumnjali? Kršćani znaju da je Isus vođa, znaju kome su povjerili svoju životnu lađu.

Za pravog kršćanina samo je jedan put. On njime ide, drugima je vidljiv u njegovim djelima.

Za  zla čovjeka je bezbroj putova, a oni su nevidljivi, skriveni dok se ne otkriju u kršenju  Božjih i ljudskih zakona.