Marginalizirani i evanđeoski Isus


Teolog Jan Sobrino svojevremeno je zapisao kako je Katolička Crkva Crkva siromašnih ili nije Crkva. Takav stav je razumljiv u onom smislu kada teolog piše iz iskustva svog naroda i svoje sredine. Na taj način Katolička Crkva, Crkva je svih bez obzira kojem podneblju pripadaju. Ona je i Crkva i siromašnih, ali i bogatih, ona je Crkva i moćnih i nemoćnih. Pripada svima koji joj pripadaju.

U novije vrijeme u teološki jezik ušao je i pojam marginalizacija. Drugim riječima, Katolička Crkva Crkva je marginaliziranih ili nije Crkva. Pojam marginaliziran brzo je od pojma s konkretnim značenjem koji se odnosio na konkretne ljude i zajednice, postao čisti ideološki pojam.

I dok papa Franjo pokušava zadržati konkretno i ljudsko lice marginaliziranog, u teološkim i crkvenim krugovima, pojam je postao više nego ideološki. Tko je marginaliziran sve je teže shvatiti u mnoštvu teoloških mudrovanja o tom pojmu. Sve je teže razumjeti tko su marginalizirani jer sve manje imaju lice i pretvaraju se u ideološko oružje i topovsko meso za teološke zloupotrebe.

U neobičnom teološkom jeziku, odnosno teološkom novogovoru, marginalizirani prestaju biti konkretni i stvarni i pretvaraju se u neku vrstu duhova koje se ne može nikakvim pojmovima zahvatiti. Iz teološke zloupotrebe pojma marginaliziran, koji teološki novogovor pretvara u ideološki pojam bez lika i oblik, a došlo se u situaciju kako je marginaliziran novi bezgrešni kojega se ne smije podvrgnuti teološkoj i vjerničkoj kritici.

Prema novom teološkom razumijevanju među marginaliziranima nema onih kojima je potrebno obraćenje i promjena života, nema loših i zlih ljudi. Marginalizirani su prema novom teološkom novogovoru već ostvareno kraljevstvo Božje na zemlji, zajednica spašenih kojoj je sve dopušteno i sve smije činiti protivno etici, moralu, savjesti i prirodnim zakonima.

Marginalizirani su već za sve nas ostale ušli u eshaton i kod njih je Isus već došao drugi put i oni će suditi sve narode, ljude, plemena i jezike.

Teološki novogovor, nasuprot bezgrešnim marginaliziranima, izmislio je moćnu, bogatu i mrsku katoličku većinu. Tu većinu prema teološkom novogovoru predstavljaju zaostali, neprosvijećeni ili u, kako to teološki novogovor opisuje nekakvi tradicionalisti, dok su zastupnici marginaliziranog nekakvi naprednjaci.

Teološki novogovor izričito tvrdi kako je Isus išao i prilazio isključivo marginaliziranom i kako je Isus mrzio bogatu i mrsku vjerničku većinu.

Međutim, sam Isus će reći učenicima neka idu propovijedati Evanđelje svemu stvorenju. Ne postoji tekst u kojem Isus izričito govori kako treba ići samo marginaliziranima, a unaprijed isključiti bogate, moćne i one koji su u središtu daleko od bilo kakve margine. Isus je išao bogatima i siromašnima, moćnima i nemoćnima, posjećivao i jedne i druge. To je radio Isus.

Što bi trebao raditi evanđeoski Isus i što bi učinio evanđeoski Isus, o tome ne treba pisati. Evanđeoski Isus je također ideologiziran pojam poput pojma marginaliziranog.

Prema teološkom novogovoru evanđeoski Isus je isključivo išao na periferiju društva, nikad nije boravio u Hramu, nikad nije jeo kod bogatog uglednika, nikad nije bio kod Zakeja, nikad nije raspravljao s uglednicima poput farizeja i drugih učitelja.

Prema teološkom novogovoru evanđeoski Isus je preskočio sve ljude svoga vremena i odmah potražio LGBT+ manjinu i migrante i isključivo njima navijestio radosnu vijest.

Sve druge je odbacio, zanemario, dapače kad mu je mrska vjernička većina došla tražiti da i njima navijesti radosnu vijest, Isus ih je odbacio kao prokletnike koji nisu dovoljno inkluzivni i otvoreni za novo i drugačije.

Međutim, sva ta ideologizacija Evanđelja kroz zloupotrebu pojma evanđeoskog Isusa zamagljuje što je radio Isus kao povijesna osoba onako kako o tome pišu ta ista Evanđelja.

Taj Isus išao je svima i nikome nije uskratio navještaj i mogućnost da ga čuje i poruku koju je želio navijestiti. Nije postojala nikakva privilegirana grupa marginaliziranih niti unaprijed osuđena mrska većina bogatih i moćnih.

Za razliku od Isusa, teološki novogovor govori o opresiji mrske i šutljive katoličke većine protiv navodno nemoćne i nezaštićene manjine koju se jednom riječju zove marginalizirani. Odjednom je povijest Katoličke Crkve kao i kršćanstva postala povijest opresije, a ne povijest spasenja.

U tom duhu kako bi se ispravile nepravde koje je mrska katolička većina nanijela bezgrešnoj marginaliziranoj manjini potrebno je stalno kajanje i posipanje pepelom od strane te mrske većine.

Neka vrsta vječne i trajne isprike bezgrešnim marginalcima koji zapravo i ne mogu učiniti grijeh jer su samom pripadnošću margini sveti i bezgrešni, čak i onda kada u ime svoje marginaliziranosti čine nasilje i teror nad mrskom katoličkom većinom.

Sve što marginalizirani čine već samim njihovim činom sveto je i Bogu ugodno, čak i onda kada griješe i čine zlo protiv svih moralnih, etičkih i prirodnih zakona i zakona savjesti. Augustinu se pripisuje misao: Ljubi i čini što hoćeš, prevedena u teološki novogovor: ako pripadaš margini smiješ činiti što želiš i živjeti kako želiš.

Daleko od toga da se Katolička Crkva ne bori za marginalne. Bolnice, vrtići, škole i tolike ustanove u različitim krajevima svijeta itekako pokazuju brigu Crkve za marginalne. I, naravno, uvijek može i bolje. I više. I treba. Ali, taj marginalni o kojem Katolička Crkva brine u bolnici, školi, vrtiću, domu za starije i umiruće je marginalni s ljudskim licem. On je konkretan. I stvaran.

Marginalizirani teološkog novogovora je ideološki, on ne postoji kao stvaran i konkretan. On postoji kao puko ideološko oružje. Instrument teološke zloupotrebe kako bi se diskreditiralo svakog onoga koji tvrdi da i marginaliziranog treba itekako podvrgnuti kritici, pa i optužbi kad čini zlo, kad ne poštuje zakone, kad ubija i čini nasilje.

Teološki novogovor zabranjuje tvrdnju kako je i marginalizirani jednako sposoban za grijeh, za kriminal, za ubojstvo, za silovanje, za zlostavljanje, i takve optužuje kao one koji pripadaju mrskoj katoličkoj većini koja mrzi marginaliziranog.

Zato je u teološkom novogovoru marginalizirani izgubio lice, oblik, obris i stvarnost jer je pretvoren u utvaru. Kad bi bio konkretan, odmah bi se moglo vidjeti kako je i marginalizirani samo čovjek, nikakav svetac, a isto tako daleko od bezgrešnosti kao i član mrske katoličke većine.

Jer i među marginaliziranima, od LGBT+ manjina pa do siromašnih i migranata, ima također ljudi čije zlo ne potječe od teških životnih uvjeta, nego od činjenice da su i sami skloni činiti zlo kao i svi drugi ljudi.

Najveći grijeh nekoga bit će ako s marginaliziranog pokuša strgnuti veo njegove nedodirljivosti i bezgrešnosti. Teološki novogovor nešto takvo strogo zabranjuje i ne dopušta. I to čini tako što samog Isusa smatra identičnim marginaliziranom. Isus i marginalizirani jedno su te isto.

Ili makar onaj čudan i neobičan pojam evanđeoskog Isusa koji sve manje ima veze s Isusom iz Evanđelja. Evanđeoski Isus i marginalizirani jedno su te isto.

Evanđeoski Isus mrzi šutljivu i mrsku katoličku većinu, evanđeoski Isus je ne podnosi jer je ta mrska katolička većina opresivna, ona se sastoji od bogatih i moćnih, a u novije vrijeme popularno je govoriti kako mrsku katoličku većinu čine ljudi bijele kože i naravno heteroseksualci.

Uskoro ćemo svi biti u situaciji da ćemo biti prisiljeni sjediti u prvim redovima ili hodati ulicama i nositi transparente poput Katolička Crkva je Crkva marginaliziranih ili uopće nije Crkva, ili nešto poput Dolje mrska katolička većina!, ili nešto poput Treba uništiti bijelu i heteroseksualnu Crkvu!

U svakom slučaju uskoro će marginalizirani, ako to već nisu, postati sam Isus Krist, a mrska katolička većina koju i sam evanđeoski Isus mrzi, ne podnosi i odbacuje, bit će paradoksalno pretvorena u manjinu, bez mogućnosti da nešto kaže ili napiše.

Dapače, tko se usudi bilo što reći protiv bezgrešnog marginaliziranog, mogao bi lako biti optužen za herezu i blasfemiju: Katolička Crkva nije Kristova Crkva, ona je Crkva marginaliziranih koja pripada evanđeoskom Isusu.

Stvarni Isus je rekao, ili barem tako piše: Idite svima. Evanđeoski Isus kaže: Idite marginaliziranom, idite novom bezgrešnom čovjeku, mrsku katoličku većinu odbacite i mrzite je.

To je zapovijed evanđeoskog Isusa, Isusa koji je navodno zaobišao cijeli svijet i narod kojemu je poslan i odmah se uputio prema LGBT+ manjini, migrantima i svim onima koji su se na vrijeme odmaknuli od mrske katoličke većine i sebe proglasili marginaliziranima.

To je danas najvažnije. Što prije se nekritički, površno i radi pomodarstva svrstati na stranu marginaliziranog. Marginalizirani je spasitelj. I otkupitelj. Isus to nije. Isus je došao navijestiti marginaliziranog. Našeg novog spasitelja.

Naše novo zlatno tele koje će nas izvesti ropstva Katoličke Crkve i njezine šutljive i mrske katoličke većine, koja je prema novom teološkom novogovoru također bijela i heteroseksualna.