Utorak, 11 svibnja

Plaća na nebesima – razmišljanje uz svetkovinu Svih svetih


Čitanja: Otk 7, 2-4.9-14; Ps 24, 1-6; 1Iv 3, 1-3; Mt 5, 1-12a

Činjenica je da mi ljudi ne znamo baš tako dobro upravljati pogled prema nebu dok se bavimo zemaljskim stvarima, jer često prihvaćamo njihovu unutarnju logiku prema kojoj se ponašamo isključivo ljudski. Služimo se zemaljskim dobrima i plavimo zemaljske planove prema kojima izračunavamo vlastitu dobit, život u radosti, obilnu baštinu, te smo poradi toga spremni zažmiriti i progledati kroz  prste samima sebi s obzirom na posvemašnju pravednost, na milosrđe prema drugima ili pak na čistoću srca. Nekad nam se čini rizično i besmisleno trpjeti poradi nekih vrijednosti, kad se može živjeti opuštenije ako ih zaboravimo, te se posvetimo zemaljskoj dobrobiti. Možda je i besmisleno biti do kraja dosljedan, pa izazvati na se bijes onih koji će nas progoniti, kad se može eventualno biti mlak i polovičan, te živjeti kao i svi drugi bez rizika i napetosti.

No unatoč svim našim ljudskim umovanjima i promišljanjima, Isus ima drugačiju logiku od naše ljudske, te nas stoga poučava na jasan i nedvosmislen način ispravnom načinu života usmjeravajući naš pogled prema nebeskim vrijednostima koje trebaju voditi naše izbore i naše konkretno djelovanje. Jer biti siromašan duhom, gladan i žedan pravednosti, žalostan, progonjen, ne mogu biti vrijednosti same po sebi, već samo u vidu nebeskih dobara prema kojima smo usmjereni. Trpjeti različita poniženja u ovome svijetu nema smisla samo po sebi, već samo ako znamo to prihvatiti poradi nebeskog ostvarenja gdje će nam Gospodin udijeliti naknadu i nagradu za svet i neporočan život u kojem smo više bili žrtve, nego samostalni donositelji odluka. A oni koji shvaćaju kako u ovome životu treba biti dosljedan i sveto živjeti, pa i pod cijenu patnje i progona, to su oni Gospodinovi sveci kojima je pripravi nagradu na nebesima. Zato je i rekao na kraju današnjeg odlomka: Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!

No sveci ne bi mogli doći do ovakve plaće na nebesima da nisu za zemaljskoga života podizali svoj pogled prema nebu, te se nadahnjivali za ispravan život. Bili su spremni podnijeti patnje i progone, ali ne odustati od sveta života kojemu je nebo istinska mjera. Oni su se trudili u svim svojim životnim okolnostima biti vjerni vječnom Božjem zakonu, te su ga revno svjedočili, pa i kroz žalosti i suze, bez ljudske utjehe i razumijevanja. Doista, svecu nisu nikakvi nadljudi, inače bi potom poziv na svetost bio upravljen samo nekima, već su obični ljudi, ali do kraja vjerni Kristovu nauk, svjesni da je to nauk života, te da bi svako odustajanje od njega bilo ravno propasti. Radije su spremni izložiti se porugama i progonima ljudi nego se lišiti Kristova nagrade u vječnosti, po kojoj će njihov život dosegnuti istinsku puninu života. Sveci su ljudi koji ne žele odustati od svojeg ljudskog poziva na vječnost i poziva da u potpunosti zadovolje sve domete svoga života.

Na ovakvo svjedočenje je pozvan svatko od nas. Trebamo posvjedočiti ljudima da najbolje biramo i najviše doprinosimo čovječanstvu kada se vodimo Isusovom riječju koja nas potiče da uvijek imamo u vidu nagradu nebeskoga života. Jer oni koji gledaju samo zemlju i zemaljske probitke ne mogu niti kvalitetno izgrađivati zemlju i zemaljske odnose, a još manje da zasluže nagradu nebesku. Oni pak koji svjedoče da ih u njihovu životu na zemlji motivira nagrada vječnoga života, pokazat će veliki samoprijegor i izuzetnu spremnost živjeti za potrebne kao nositelj mira i milosrđa. A jer nam je svima to dostupno, Isus nas poziva da trajno upravljamo svoj pogled prema nebeskim nagradama, te da životom pokažemo kako je život ispunjen onda kad se vodi nadahnućem vječnosti. Zato budimo sveti već sada na zemlji izborom nebeskog načina života, pa će nas jednom Gospodin u vječnosti nagraditi nagradom slave nebeske.