Ponedjeljak 21. tjedna kroz godinu: Zaključavate kraljevstvo nebesko
Meditacija uz Evanđelje: Mt 23,13-22
Jednom prigodom Isus strogo opominje svoje učenike – ondašnje i današnje: „Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas“ (Mt 7,6). Teška riječ. Koga bismo to mogli usporediti sa pisma ili sa svinjama? Kome ne bismo trebali izlagati svoje svetinje? A evo, danas, kao da Isus govori posve suprotno, koreći pismoznance i farizeje: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.“ Kako pomiriti ove Isusove dvije riječi?
Ovdje vrijedi ono staro pravilo da se Sveto pismo najbolje Svetim pismom tumači. Vezano uz Isusovu prvu riječ, da ne treba davati svoje svetinje psima, prisjetimo se kako su Isusa vezana bili doveli do Heroda, koji se poradovao da će vidjeti kakvo Isusovo čudo. Je li Isus njemu propovijedao? Ne. Taj puta Isus nije ni usta otvorio. Bilo je jasno da je Herod imao posve zaključano srce za Isusovo naviještanje. Evo, tu se ostvaruje Isusova riječ da ne treba svoje svetinje davati psima niti svoje biserje bacati pred svinje. Nema nikakve svrhe naviještati Isusa Krista nekome, koji ni na koji način niti u najmanjoj mjeri ne želi ništa o tome čuti.
A ova druga riječ, da ne smijemo zaključavati vrata kraljevstva nebeskoga? To ćemo najbolje razumjeti, ako se prisjetimo nadcarinika Zakeja. On je bio grešnik i otpadnik. On se nije usudio prići Isusu, nego se uspeo na divlju smokvu, samo da ga vidi. Samo to. Popeo se na divlju smokvu. Isusu je to bilo dovoljno. Zastao je, rekao Zakeju neka žurno siđe, jer on želi toga istoga dana biti gost u njegovoj, Zakejevoj kući. Isus je ušao u kuću grešnikovu! Prema tome, ako je netko grešnik i otpadnik, ako je, kako se to kaže, posve „rubni“ vjernik, a u isto vrijeme pokazuje berem malo dobre volje, ne treba mu zatvarati vrata nebeskog kraljevstva. Ono malo dobre volje i ono malo vjere može biti poput zrna gorušice, koje će izrasti u pravo stablo. Tako nas apostol Petar potiče da budemo „uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem“ (1 Pt 3,15-16). Dakle, onome koji zatraži, koji pokaže i najmanju spremnost, a to u isto vrijeme treba biti blago i s poštovanjem.
S druge strane, ako nam se čini da je netko posve zatvorio svoje srce za Boga, ne osuđujmo ga. Radije, u ljubavi, molimo za njega. Tako nas poučava i apostol Jakov: „Molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.“ (Jak 6,16) To je naš put. To je Isusov put. Neka tako bude i u našem životu.
