Posljednica u čast sv. Franji Asiškomu
Papa Grgur IX. proglasio je Franju Asiškoga svetim godine 1228., samo dvije godine nakon njegove smrti 3. listopada 1226. Posljednica u njegovu čast spjevana je u XIII. stoljeću, autor nije utvrđen, a ona je vlastitost bogoslužja u franjevačkim crkvama na njegov blagdan 4. listopada. Do 1985. bila je i sastavni dio dominikanskoga obreda.
Posljednicu čini dvadeset četverostiha jampskoga tetrametra. Međusobno se sriču prvi, drugi i treći stih svake kitice, kao i četvrti stih neparne i sljedeće parne kitice.
Pjesma veliča krjeposti svetoga Franje i čudesne znakove koji ističu njegovu svetost, osobito Kristove rane. Prvih šest kitica prepričava osnivanje i narav novoga reda; sljedeće četiri govore o svetčevu molitvenom boravku na gori La Verni; daljnjih šest pripovijeda o čudu stigmi, a posljednje četiri izriču molitvu.
Pjevanje grgurovskoga korala na latinskom može se slušati ovdje, ovdje, ovdje, a neume za pjevanje dostupne su na latinskom ovdje, ovdje i ovdje.
Postoje najmanje dva hrvatska preričaja posljednice; po uzoru na izvornik oba su u osmercu i oba u sroku. Prvi je godine 1957. napravio fra Stanko Banić (njegov notni zapis dostupan je ovdje). Drugi je tiskan u Franjevačkom misalu 1980.; nisam uspio utvrditi tko ga je preveo.
Posljednica sv. Franji Asiškomu
Latinski izvornik[1] |
Hrvatski prepjev fra Stanka Banića iz 1957.[2] | Hrvatski prijevod, tiskan 1980.[3] |
---|---|---|
1. Sanctitátis nova signa 2. Regulátis novi gregis 3. Novus ordo, nova vita 4. Legi Christi paris formae 5. Chorda rudis, vestis dura 6. Paupertátem tantum quaerit, 7. Quaerit loca lacrimárum, 8. Montis antro sequestrátus, 9. Ibi vacat rupe tectus, 10. Carnem frenat sub censúra, 11. Tunc ab alto vir hierárcha 12. Defert ille signa Christi, 13. Sacrum corpus consignátur, 14. Verba miscent, arcanórum 15. Patent statim miri clavi 16. Cessat artis armatúra 17. Signis crucis, quae portásti, 18. Nos, Francísce, tueámur, 19. Pater pie, Pater sancte, 20. Fac consórtes supernorum, |
Svetosti se novi[4] znaci, Redovnici novog stada, Nasta novi život i red, Pravilo je sastavljeno, Odjeću i pojas grubi, Ništa ne zemlji ne želi, Osamljena traži mjesta, U samoći na tlo kleca, U špilji se on sakriva, Tijelo kroti, zatajiva, Tada s nebeskih visina, Raspetoga lik zablista, Ranjeno je tijelo sveto, Tajne riječi Franjo sluša, Čavli odmah pojave se, Udovi su otvoreni, Znakom križa posta svetog, Franjo, i nas štiti, brani, O, naš Oče, blagi, sveti, Slavu, radost nebesnika, |
Svetosti gle novi znaci, Stade Franjo žarom novim Taj Red novi, žiće novo: Gledeć uzor samog Krista: Grubu halju, uže paše, Tek uboštvo Franjo pazi, Za samoćom srce teži Špiljom se od svijeta dijeli, Tako skriven od pećina, Tijelo svoje postom pati, Iz visina Kerub tada Dok promatra muku Krista, Franjo dobi svete rane Vidi stvari neviđene, Pokažu se čavli pravi Ljudski razum ovdje staje, Križ ti resi biće cijelo, Neka, Franjo, znak taj sveti Oče sveti, Oče mili, O izmoli svojoj braći |
Posljednica je prevedena na engleski (New signs of highest sanctity), talijanski (Prodigi nuovi di santità), kastilski (Un nuevo signo de santidad) i ukrajinski (Постали ознаки нової святості / Postali oznaki novoj svjatostі).
[1] Graduale Romano-Seraphicum continens Missas Proprias Ordinis Fratrum Minorum, Parisiis, Tornaci, Romae, 1924., str. 124–127; Supplementum ad Missale Romanum pro sodalibus Ordinis fratrum minorum…, editio typica, 1973., str. 111–112.
[2] Posljednicu je na hrvatski godine 1957. prepjevao fra Stanko Banić (1917.–2004.).
[3] Franjevački misal: Dodatak Rimskom misalu, [prir. Nikola Vukoja], Zagreb, 1980., str. 116–118.
[4] Latinski nova, novi u smislu neobični, upadljivi. Svaki svetac, posebno kada je izabran za neko veliko djelo u Crkvi, nosi prepoznatljive znakove svetosti, „za svjedočanstvo svim narodima“ (Matej 24, 14) da je „poslan od Boga“ (Ivan 1, 6).
[5] Ti su znaci svetosti u Franji povjereni (latinski credita) za dobro drugih kao i samoga primatelja.
[6] Latinski legis, franjevačko pravilo, kako ga je uobličio sv. Franjo.
[7] Hrvatski tiskani prijevod ne prenosi latinski sadržaj kitice koji glasi: „Redovnicima (regulatis, onima koji su se zavjetovali živjeti po pravilu) novoga stada (gregis, novoosnovana reda) dana su prava novoga zakona (i time) se obnavljaju Kraljeve (Regis, Kristove) zapovijedi (iussa, tj. savjeti) predane po Franji.“ Veliki cilj sv. Franje bio je obnoviti svijet u velikoj jednostavnosti izvornoga kršćanskoga života, osobito siromaštvom (usp. Djela apostolska 2, 44–47).
[8] Latinski inaudita (nečuveno), u smislu da se u Franjino vrijeme život temeljen na dobrovoljnom siromaštvu smatrao gotovo ludošću, nemogućim. „Jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista“ (Filipljanima 2,21).
[9] Hrvatski prijevod ne prenosi latinski sadržaj kitice koji glasi: „U svijetu se diže novi red, novi i nečuveni život; odobreno (sancita, misli se na Pravilo koje je papa odobrio) pravilo obnovilo je evanđeosko stanje.“
[10] Hrvatski prijevod ne prenosi latinski sadržaj kitice koji glasi: „U skladu s Kristovim zakonom, oblikuje se pravo slična oblika (formae), a način danih odredaba ophodi se prema apostolskoj visini (culmen, savršenstvu).“
[11] Hrvatski prijevod ne prenosi latinski sadržaj kitice koja ne pjeva o franjevcima, nego o sv. Franji i glasi: „Grubi konop (corda, pojas, pasac), tvrda odjeća (vestis) /odijelo od grube tkanine/ pokrivaju (ga); ne brine se kako će se zaodjenuti; kruh mu je mjeren; cipele se odbacuju.“ Sveti Franjo temeljio je svoj način života na tri Kristove izjave: (1.) „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom“ (Matej 19, 21); (2.) „Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!“ (Luka 9, 3) i (3.) „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Matej 16, 24). Nakon što je čuo kako mu se čitaju te tri izjave, Svetac je s radošću rekao: „Braćo, ovo je naš život i pravilo za nas same i za sve koji će se pridružiti našemu društvu.“
[12] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Traži samo siromaštvo; ne uzima ništa od zemaljskoga; Franjo ovdje gazi (para, gnječi) sve; torbica (džep, novčanik) se prezire.“
[13] „Traži mjesta za suze (loca lacrimarum, mjesta gdje bi mogao plakati u samoći); njegovo srce gorko (amarum, pokajnički, tužno) uzdiše; u tuzi jadikuje za dragocjenim vremenom izgubljenim u svijetu.“ U tim postupcima vide se starozavjetni uzori: „Ostavite me, zaplakat ću gorko“ (Izaija 22, 4); „Slavit ću te sva ljeta svoja, premda s gorčinom u duši“ (Izaija 38, 15).
[14] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Zatvoren u špilji na gori (montis, La Verna, 1.283 metara nadmorske visine, mjesto primanja ranā, gdje je Svetac neko vrijeme ostao u molitvenom zajedništvu s Bogom), plače; ničice na tlu, moli; spokojan (serenatus, smiren) u pameti, konačno se skriva u svom zatvoru.“ Njegovu tugu zbog ranih godina života zamijenila je spokojnost.
[15] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Tamo prebiva, skriven stijenom; uzdiže se do božanskih stvari; kao dobar sudac, prezire niske stvari i bira nebeske.“
[16] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Pod prijekorom (censura) obuzdava svoje tijelo koje je preobraženo (transformatam, produhovljeno) u liku (forma, izgledu); hranu (cibus) uzima iz Svetoga Pisma, a odbija zemaljske stvari.“ Censura je kazna pokore (usp. Prva Korinćanima 9, 27: „krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao“).
[17] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Gle, dolazi s visine seraf, kraljevski knez; patrijarh (Franjo) je prestrašen, uplašen viđenjem.“ Franjo se ovdje naziva patrijarhom jer je duhovna glava ili rodonačelnik franjevačke obitelji. Prije se u teologiji uobičajeno patrijarhom nazivalo i sv. Ivana Krstitelja (zadnji starozavjetni patrijarh) i osnivače velikih redova (sv. Benedikt, sv. Dominik, sv. Franjo).
[18] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „On (seraf) nosi znakove Kristove; njemu (Franji) ih udjeljuje, dok se divi Muci, šuti tužna srca.“
[19] Glagol nijètiti znači grijati, podjarivati, žariti, podgrijavati, poticati.