Posljednica u čast sv. Franji Asiškomu

Papa Grgur IX. proglasio je Franju Asiškoga svetim godine 1228., samo dvije godine nakon njegove smrti 3. listopada 1226. Posljednica u njegovu čast spjevana je u XIII. stoljeću, autor nije utvrđen, a ona je vlastitost bogoslužja u franjevačkim crkvama na njegov blagdan 4. listopada. Do 1985. bila je i sastavni dio dominikanskoga obreda.

Posljednicu čini dvadeset četverostiha jampskoga tetrametra. Međusobno se sriču prvi, drugi i treći stih svake kitice, kao i četvrti stih neparne i sljedeće parne kitice.

Pjesma veliča krjeposti svetoga Franje i čudesne znakove koji ističu njegovu svetost, osobito Kristove rane. Prvih šest kitica prepričava osnivanje i narav novoga reda; sljedeće četiri govore o svetčevu molitvenom boravku na gori La Verni; daljnjih šest pripovijeda o čudu stigmi, a posljednje četiri izriču molitvu.

Pjevanje grgurovskoga korala na latinskom može se slušati ovdje, ovdje, ovdje, a neume za pjevanje dostupne su na latinskom ovdje, ovdje i ovdje.

Postoje najmanje dva hrvatska preričaja posljednice; po uzoru na izvornik oba su u osmercu i oba u sroku. Prvi je godine 1957. napravio fra Stanko Banić (njegov notni zapis dostupan je ovdje). Drugi je tiskan u Franjevačkom misalu 1980.; nisam uspio utvrditi tko ga je preveo.

Posljednica sv. Franji Asiškomu

Latinski
izvornik
[1]
Hrvatski prepjev fra Stanka Banića iz 1957.[2] Hrvatski prijevod,
tiskan 1980.
[3]

1. Sanctitátis nova signa
prodiérunt laude digna,
mira valde et benígna
in Francísco crédita.

2. Regulátis novi gregis
iura dantur novae legis,
renovántur iussa Regis
per Francíscum trádita.

3. Novus ordo, nova vita
mundo surgit inaudíta;
restaurávit lex sancíta
statum evangélicum.

4. Legi Christi paris formae
reformátur ius confórme;
tenet ritus datae normae
culmen apostólicum.

5. Chorda rudis, vestis dura
cingit, tegit sine cura,
panis datur in mensúra,
cálces abiícitur.

6. Paupertátem tantum quaerit,
de terrénis nihil gerit,
hic Francíscus cuncta terit,
lóculus despícitur.

7. Quaerit loca lacrimárum,
promit voces cor amárum,
gemit maestus tempus carum
pérditum in saéculo.

8. Montis antro sequestrátus,
plorat, orat humi stratus,
tandem mente serenátus
látitat ergástulo.

9. Ibi vacat rupe tectus,
ad divína sursum vectus,
spernit ima iudex rectus,
éligit caeléstia.

10. Carnem frenat sub censúra,
transformátam in figúra,
cibum capit de Scriptúra,
ábigit terréstria.

11. Tunc ab alto vir hierárcha
venit, ecce Rex monárcha,
pavet iste Patriárcha,
visióne térritus.

12. Defert ille signa Christi,
cicatríces confert isti,
dum mirátur corde tristi
Passiónem tácitus.

13. Sacrum corpus consignátur,
manu, pede vulnerátur;
dextrum latus perforátur,
cruentátur sánguine.

14. Verba miscent, arcanórum
multa clarent futurórum,
videt Sanctus vim dictórum
mýstico spirámine.

15. Patent statim miri clavi
foris nigri, intus flavi,
pungit dolor, poena gravi
crúciant acúlei.

16. Cessat artis armatúra
in membrórum apertúra:
non impréssit hos natúra,
non tortúra mállei.

17. Signis crucis, quae portásti,
per quae mundum triumphásti,
carnem, hostem superásti:
ínclyta victória.

18. Nos, Francísce, tueámur,
in advérsis protegámur,
ut mercéde perfruámur
in caelésti glória.

19. Pater pie, Pater sancte,
plebs devóta, te iuvánte,
turba Fratrum comitánte,
mereátur praémia.

20. Fac consórtes supernorum,
quos infórmas vita morum:
consequátur grex Minórum
sempitérna gáudia.
Amen. Allelúia.

Svetosti se novi[4] znaci,
pojaviše kao traci,
na blaženom ocu Franji,
predivni i presjajni.

Redovnici novog stada,
postadoše četa mlada,
preko Franje zakon Krista,
opet Crkvi zablista.

Nasta novi život i red,
što do tada ne ču svijet,
a na zemlji zavladalo,
evanđelje Kristovo.

Pravilo je sastavljeno,
s Evanđeljem usklađeno,
apostolski život sveti,
paklu opet zaprijeti.

Odjeću i pojas grubi,
iznad svega Franjo ljubi,
obuće ne nose više,
jedu što isprosiše.

Ništa ne zemlji ne želi,
siromaštvu se veseli,
niti stana nema nigdje,
zemaljsko on gazi sve.

Osamljena traži mjesta,
suze su mu hrana česta.
Žali vrijeme dragocjeno,
u svijetu izgubljeno.

U samoći na tlo kleca,
moli, uzdiše i jeca.
Sav u duši blažen, smiren,
želi biti sakriven.

U špilji se on sakriva,
dušom u raju prebiva,
od zemaljskog on zazire,
nebesko odabire.

Tijelo kroti, zatajiva,
samo u Bogu uživa,
Sveto Pismo mu je hrana,
božanska izabrana.

Tada s nebeskih visina,
javi lik se Božjeg Sina.
Patrijarhu viđenje,
gle, uplaši i potrese.

Raspetoga lik zablista,
Franjo prima rane Krista,
dok mu duša sva u boli:
šuti, jeca i moli.

Ranjeno je tijelo sveto,
kao da je razapeto:
probijene noge, ruke,
Kristove su to muke.

Tajne riječi Franjo sluša,
buduće on stvari kuša.
Nadahnuće tajnim znade
što mu Gospod predade.

Čavli odmah pojave se,
svetac sav se zanese,
zadaju mu bol i muku,
utjehu preveliku.

Udovi su otvoreni,
tajnim čudom probodeni,
narav nije to izvela,
čekić nema udjela.

Znakom križa posta svetog,
pobjednikom svijeta kletog,
morio je svoje tijelo,
kroz zemaljsko žiće cijelo.

Franjo, i nas štiti, brani,
da nam dušu grijeh ne rani,
daj da blaženstvo u raju
srca nam uživaju!

O, naš Oče, blagi, sveti,
pobožnog se puka sjeti,
te mu s braćom svojom podaj,
da zasluži vječni raj.

Slavu, radost nebesnika,
četi svojih redovnika,
izmoli kod Božjeg Sina,
kralja rajskih visina!
Amen. Aleluja.

Svetosti gle novi znaci,
kao divni svijetli traci
što ih Franjo zemljom baci
i za uzor podaje.[5]

Stade Franjo žarom novim
zakonom[6] se Isusovim
veže; te pred nikakovim
naporom ne sustaje.[7]

Taj Red novi, žiće novo:
svijet ne vidje jošte ovo,[8]
Evanđelje Isusovo
životom propovijeda.[9]

Gledeć uzor samog Krista:
apostola četa ista
i njihova svuda čista
obnova se provađa.[10]

Grubu halju, uže paše,
noge bose. Živjet staše
poput ptica. Brige naše
za jelo ne poznaju.[11]

Tek uboštvo Franjo pazi,
tijelo ni u čem ne mazi,
prost po žića hoda stazi,
bez novca o pojasu.[12]

Za samoćom srce teži
licem prostrt na tlu leži,
žali vrijeme, štono bježi,
čas u svijetu izgubljen.[13]

Špiljom se od svijeta dijeli,
oplakavši život cijeli,
razvedri se i usmjeli
ostav dalje zaklonjen.[14]

Tako skriven od pećina,
uzdigne se do visina,
nadzemaljskih, sva nizina
osta zavijek prezrena.[15]

Tijelo svoje postom pati,
već u zemlji ne će znati,
Riječ tek Božju uživati
duša želi presretna.[16]

Iz visina Kerub tada
svetom Patrijarhu pada,
propeti sam Krist se sada
bliži do prestravljenog.[17]

Dok promatra muku Krista,
zraka svijetlih pet zablista.
Uresi mu tijelo ista
slika Krista propetog.[18]

Franjo dobi svete rane
rukū, nogū, desne strane.
Krv mu topla teći stane:
Propetoga prima lik.

Vidi stvari neviđene,
čuje riječi nečuvene,
tajne svete otkrivene
gleda, evo, samrtnik.

Pokažu se čavli pravi
što Bog sâm ih ovdje stavi.
Teška s njima bol se javi
kao da je razapet.

Ljudski razum ovdje staje,
odgovora tu ne daje:
moć to Božja izvela je,
ne priroda ili svijet.

Križ ti resi biće cijelo,
slavno po njem svrši djelo,
pobjedivši svijet i tijelo
pobjedom preodličnom.

Neka, Franjo, znak taj sveti
i nam hrabrost čuva, njeti[19]
te dovede pravoj meti
i slavi nas konačnoj.

Oče sveti, Oče mili,
sav kršćanski put zakrili,
neka svi bi zadobili
stan u nebu predivnom.

O izmoli svojoj braći
vjerni svojoj da zadaći
svi se jednom mogu naći
u tvom društvu blaženom. Amen. Aleluja.

Posljednica je prevedena na engleski (New signs of highest sanctity), talijanski (Prodigi nuovi di santità), kastilski (Un nuevo signo de santidad) i ukrajinski (Постали ознаки нової святості / Postali oznaki novoj svjatostі).


[1] Graduale Romano-Seraphicum continens Missas Proprias Ordinis Fratrum Minorum, Parisiis, Tornaci, Romae, 1924., str. 124–127; Supplementum ad Missale Romanum pro sodalibus Ordinis fratrum minorum…, editio typica, 1973., str. 111–112.

[2] Posljednicu je na hrvatski godine 1957. prepjevao fra Stanko Banić (1917.–2004.).

[3] Franjevački misal: Dodatak Rimskom misalu, [prir. Nikola Vukoja], Zagreb, 1980., str. 116–118.

[4] Latinski nova, novi u smislu neobični, upadljivi. Svaki svetac, posebno kada je izabran za neko veliko djelo u Crkvi, nosi prepoznatljive znakove svetosti, „za svjedočanstvo svim narodima“ (Matej 24, 14) da je „poslan od Boga“ (Ivan 1, 6).

[5] Ti su znaci svetosti u Franji povjereni (latinski credita) za dobro drugih kao i samoga primatelja.

[6] Latinski legis, franjevačko pravilo, kako ga je uobličio sv. Franjo.

[7] Hrvatski tiskani prijevod ne prenosi latinski sadržaj kitice koji glasi: „Redovnicima (regulatis, onima koji su se zavjetovali živjeti po pravilu) novoga stada (gregis, novoosnovana reda) dana su prava novoga zakona (i time) se obnavljaju Kraljeve (Regis, Kristove) zapovijedi (iussa, tj. savjeti) predane po Franji.“ Veliki cilj sv. Franje bio je obnoviti svijet u velikoj jednostavnosti izvornoga kršćanskoga života, osobito siromaštvom (usp. Djela apostolska 2, 44–47).

[8] Latinski inaudita (nečuveno), u smislu da se u Franjino vrijeme život temeljen na dobrovoljnom siromaštvu smatrao gotovo ludošću, nemogućim. „Jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista“ (Filipljanima 2,21).

[9] Hrvatski prijevod ne prenosi latinski sadržaj kitice koji glasi: „U svijetu se diže novi red, novi i nečuveni život; odobreno (sancita, misli se na Pravilo koje je papa odobrio) pravilo obnovilo je evanđeosko stanje.“

[10] Hrvatski prijevod ne prenosi latinski sadržaj kitice koji glasi: „U skladu s Kristovim zakonom, oblikuje se pravo slična oblika (formae), a način danih odredaba ophodi se prema apostolskoj visini (culmen, savršenstvu).“

[11] Hrvatski prijevod ne prenosi latinski sadržaj kitice koja ne pjeva o franjevcima, nego o sv. Franji i glasi: „Grubi konop (corda, pojas, pasac), tvrda odjeća (vestis) /odijelo od grube tkanine/ pokrivaju (ga); ne brine se kako će se zaodjenuti; kruh mu je mjeren; cipele se odbacuju.“ Sveti Franjo temeljio je svoj način života na tri Kristove izjave: (1.) „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom“ (Matej 19, 21); (2.) „Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!“ (Luka 9, 3) i (3.) „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Matej 16, 24). Nakon što je čuo kako mu se čitaju te tri izjave, Svetac je s radošću rekao: „Braćo, ovo je naš život i pravilo za nas same i za sve koji će se pridružiti našemu društvu.“

[12] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Traži samo siromaštvo; ne uzima ništa od zemaljskoga; Franjo ovdje gazi (para, gnječi) sve; torbica (džep, novčanik) se prezire.“

[13] „Traži mjesta za suze (loca lacrimarum, mjesta gdje bi mogao plakati u samoći); njegovo srce gorko (amarum, pokajnički, tužno) uzdiše; u tuzi jadikuje za dragocjenim vremenom izgubljenim u svijetu.“ U tim postupcima vide se starozavjetni uzori: „Ostavite me, zaplakat ću gorko“ (Izaija 22, 4); „Slavit ću te sva ljeta svoja, premda s gorčinom u duši“ (Izaija 38, 15).

[14] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Zatvoren u špilji na gori (montis, La Verna, 1.283 metara nadmorske visine, mjesto primanja ranā, gdje je Svetac neko vrijeme ostao u molitvenom zajedništvu s Bogom), plače; ničice na tlu, moli; spokojan (serenatus, smiren) u pameti, konačno se skriva u svom zatvoru.“ Njegovu tugu zbog ranih godina života zamijenila je spokojnost.

[15] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Tamo prebiva, skriven stijenom; uzdiže se do božanskih stvari; kao dobar sudac, prezire niske stvari i bira nebeske.“

[16] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Pod prijekorom (censura) obuzdava svoje tijelo koje je preobraženo (transformatam, produhovljeno) u liku (forma, izgledu); hranu (cibus) uzima iz Svetoga Pisma, a odbija zemaljske stvari.“ Censura je kazna pokore (usp. Prva Korinćanima 9, 27: „krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao“).

[17] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „Gle, dolazi s visine seraf, kraljevski knez; patrijarh (Franjo) je prestrašen, uplašen viđenjem.“ Franjo se ovdje naziva patrijarhom jer je duhovna glava ili rodonačelnik franjevačke obitelji. Prije se u teologiji uobičajeno patrijarhom nazivalo i sv. Ivana Krstitelja (zadnji starozavjetni patrijarh) i osnivače velikih redova (sv. Benedikt, sv. Dominik, sv. Franjo).

[18] Doslovan prijevod latinske kitice bio bi: „On (seraf) nosi znakove Kristove; njemu (Franji) ih udjeljuje, dok se divi Muci, šuti tužna srca.“

[19] Glagol nijètiti znači grijati, podjarivati, žariti, podgrijavati, poticati.