Povijesno-teološke prosudbe o Josipu Stadleru
Svima nam poznati, ali i osobito poštovani mostarsko-duvanjski biskup u miru mons. dr. sc. Ratko Perić, uz mnoga druga duhovna blaga, među kojima su i brojna književna djela, podario nam je na spomen Svete jubilarne godine 2025., u kojoj se još uvijek nalazimo, još jednu znamenitu knjigu pod naslovom: Stadlerov trnovit put do oltara. Misli se zacijelo i na očekivanu beatifikaciju za koju svi molimo.
Riječ je o jedinstvenoj monografskoj cjelini, kojoj je autor dr. Perić dao već spomenuti naslov, koji u svome sažetom izričaju podsjeća na Isusov trnoviti put, koji je i sluga Božji nadbiskup Stadler dragovoljno prihvatio i uz pomoć Božje milosti hodio ustrajno do kraja života. Vjeran takovu polazištu dr. Perić u svim tematskim cjelinama ili poglavljima u ovoj knjizi prepoznaje i tumači Stadlerov život i djela, ne samo u okolnostima povijesnoga vremena u kojima je živio i radio, nego mnogo više u otajstvima Svetoga Pisma, posebno Evanđeljima i Pavlovim poslanicama, koja se ostvaraju i danas, i što smatram i izuzetnom vrijednošću ove knjige.
Na temeljima povijesne građe i stručne literature dr. Perić ponajprije ističe da Stadler od najranijega djetinjstva ostaje bez oba roditelja i prema planu Božje Providnosti, koja će ga pratiti i dalje, tijekom života, zajedno i s porugama i nepravdama, koje su i dio puta svakoga kršćanina na ovaj ili onaj način. Pri tome Stadler uspijeva u suradnji s Milošću Božjom i snagom svetih sakramenata izgrađivati se u čovjeka po uzoru na Krista i stoga donositi obilne plodove trajne vrijednosti, koji stoje i danas i svima nam služe.
Slijedeća poglavlja, među kojima je na prvome mjestu naslov „Zaljubljenik u Bosnu“, koju je Stadler također prema planu Božje Providnosti upoznao već i prije imenovanja prvim vrhbosanskim nadbiskupom, potvrđuju navedene polazne činjenice. Promatrao je njezine prirodne ljepote, i još divnije, jednostavne i skromne i susretljive njezine žitelje i ne samo katolike. Kako navodi dr. Perić, prepoznao je Stadler već tada da su svi oni, u žarištu burnih povijesnih okolnosti, koje su i ratne, žeđali za istinom i pravdom, i slobodom, i ne znajući tada, da će baš on, dr. Josip Stadler, tada mladi i sposoban sveučilišni profesor u Zagrebu, biti uskoro poslan od Svete Stolice, velikoga pape Lava XIII. da stoljećima teško iskušavanoj Bosni bude pastir po Srcu Božjem.
Stigavši po drugi put u Bosnu u Sarajevo 15.siječnja 1882., Stadler je svečano ustoličen za prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa, te se „na svršetku obreda oglasi posvetnom molitvom: I, evo, ja, najmanji od braće svoje, nevrijedan stanovati u Srcu Gospodina mojega, ipak pozvan od Njega, stavljam sebe i svu braću svoju i sav puk svoj cijele Vrhbosanske nadbiskupije u Srce Njegovo (…)“. I stoga javno proglašava, da je „glavni naš Čuvar i Patron ove nadbiskupije SRCE ISUSOVO. Zatim posveti nadbiskup Stadler sebe i svoju Nadbiskupiju i Bezgrješnom Začeću Marijinu i sv. Josipu“. Ističem, svi ostali sadržaji, i sva ostala poglavlja koja još slijede u ovoj knjizi i svjedoče o životu i djelu i plodovima života i rada sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, stoje i danas, i učinila s u ga preporoditeljem Bosne i Hercegovine.
Na temeljima relevantne povijesne građe mons. dr. Perić pomno iznosi bitne činjenice Stadlerova služenja u zajedništvu ljubavi i oslona sa Srce Isusovo, ali i suradnje s Njim. Ovo zajedništvo ljubavi prepoznaje se u gradnji sjemeništa i gimnazije u Travniku, osnivanja biskupijskoga glasila Srce Isusovo (1882.), koji će uskoro preimenovati u Vrhbosnu (1885.), koja izlazi i danas, i još mnogo toga.
U ovoj knjizi biskup Perić pomno navodi da Stadler bez vlastitih financijskih sredstava, ali i brojnih i glasnih osporavanja, pa i vrijeđanja, hrabro započinje i uspješno završava gradnju i likovno ukrašavanje znamenite katedrale u čast Srca Isusova, koja je posvećena na blagdan Uzvišenja sv. Križa 14. rujna 1889. godine. Razumije se uz pomoć dobročinitelja „koje mu je slalo Srce Isusovo“, kako je nadbiskup Stadler često puta i javno govorio.
Među središnje plodove Stadlerova života i rada biskup Perić navodi njegovu plodnu suradnju sa Sestrama Milosrdnicama koje je našao u Sarajevu, ali i pozvao u grad i školske sestre Kćeri Božje ljubavi (1882.). Također pomno navodi i osnivanje „Samaritanske zajednice“ kojoj je nadbiskup Stadler dao naslov Družba sestara Služavki Maloga Isusa, koju utemeljuje u Sarajevu 1890. godine. Pri tome dr. Perić također navodi da je sluga Božji nadbiskup Stadler novoj Družbi napisao i Pravila, kojih je bit: „U siromašnim, bolesnim i slabim ljudima služiti samomu Isusu, jer je siromaštvo sa zimom prvo bilo, što je Utjelovljeni Sin Božji trpio, kad se je od Bl. Djevice Marije rodio“ u Betlehemu. Prvo odobrenje Konstitucija Družbe primljeno je 1906. godine, a konačno 1912. U Pravilima se i zrcale i bitnosti posebne svrhe ove Družbe: odgajati i školovati povjerenu im djecu i siročad, brinuti se za žene sirote i zapuštene siromahe, u kojima će služiti samomu Isusu, slično kao i Blažena Djevica Marija i sveti Josip. Zato je i prvim odgojnim zavodima u kojima su služile Sestre, a koji i danas stoje, Stadler dao sveti naziv Betlehem i Nazaret. Kako pomno navodi biskup dr. Perić, i ova je Družba, i unatoč vjernosti svojoj karizmi, „trpjela udarac za udarcem“. Jedan od gorih bijaše onaj 1949. od komunističkih vlasti, kada sestre bijahu protjerane iz Bosne. Nakon 25 godina izgnanstva, sestre se vraćaju, i godine 1974. ponovo posvetiše svoju Družbu Srcu Isusovu u Stadlerovoj katedrali. Ističem, Sestre su prošle godine 2024. svečano proslavile i obnovile ovu posvetu.
Slijedeći znameniti sadržaji odnosno poglavlja u ovoj knjizi teološke su naravi, i njima nam je mons. dr. Perić darovao slijedeće naslove: Stadler o Duhu Svetom, Marijina uloga u spasenju, te Stožerne krjeposti u Stadlerovom životu, koja su osobito vrijedni doprinosi poznavanju duhovnosti dr. Stadlera, odnosno hodanju po trnju i nošenja križa Gospodinova, zajedno s porugama i nepravdama, ali i duhovnim plodovima, koje nam je ostavio u baštinu. Od jednake stručne vrijednosti jest i znamenito poglavlje crkveno-pravnoga značenja pod naslovom: Stadlerova uloga u razgraničenju biskupija, u kojem je Stadler pokazao da je uvijek spreman trpjeti za ljubav Kristovu. Riječ je o dugim i teškim procesima, koji su stigli i do same Svete Stolice. Ali Stadler je, kako pomno navodi biskup dr. Perić, odolijevao svim napadima i neistinama, ustvari lažima zavedenih ljudi ovozemaljskim interesima, „mirno i razborito, argumentirano, pravedno i ponizno, i intelektualno, umjereno, mučenički i svetački“.
Osobito znamenito, ali i vrsno crkveno-povijesno poglavlje mons. dr. Perića u ovoj knjizi ima naslov: Nadbiskup Stadler i Hrvatski zavod u Rimu, i u kojem je biskup Perić, kao vrsni poznavalac povijesne građe, ali i političkih i crkvenih okolnosti onoga vremena, pomno analizirao svu i veoma zamršenu problematiku, iz godine u godinu. I to već od polazne godine 1890. pa sve do konačna i neugodna završetka 1902. godine. Autor dr. Perić na temelju izvorne povijesne građe pomno navodi sve ove burne i teške događaje, ali i nezadovoljstva u hrvatskoj javnosti, koja je dobrim dijelom prenesena i na političko polje. Pri pomnoj analizi ovih doista burnih događaja, u kojima je neopravdano napadan i nadbiskup Stadler, koji je i ova vrijeđanja upravo herojski, što znači svetački podnio, ali ove vrijedne činjenice zbog ograničenosti izlaganje ne možemo ovdje opširnije iznositi. Ističem, od prvorazrednog je značenja i zaključna rečenica dr. Perića, koje je bit. Ta patnja nije tada urodila punim plodom. Danas znamo, godine 1971. papa Pavao VI. dao je Ilirskomu zavodu sv. Jeronima u Rimu ne samo hrvatski, nego i papinski naslov. Njegovim pismom od 22. srpnja 1971. godine, taj Zavod nosi naslov, koji u hrvatskom prijevodu glasi: Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima.
Umjesto zaključka ističem. Mons. dr. Perić, biskup mostarsko-duvanjski u miru, u svim sadržajima ove knjige zadivljuje svojom erudicijom i izvrsnim poznavanjem višestrukosti cjelokupne povijesne problematike, koja je i teološke naravi, ali duboke političke naravi. Također ističem da je nadbiskup dr. Stadler, također i bitno pridonio da se uz hrvatski narod godine 1900. i hrvatska mladež posvetila Srcu Isusovu te za hodočašća u Rimu bila primljena u audijenciju pape Lava XIII. kojemu je uz Album s više od 70.000 potpisa predala kao simbol ljubavi zlatno Srce urešeno Križem, ali i ispunjeno molitvama i žrtvama za Papu, a time i cijelu Crkvu. Tu smo posvetu po želji naših biskupa svi obnovili ove svete jubilarne godine 2025. u svim našim crkvama na svetkovinu Srca Isusova 27. lipnja.
Stoga sam slobodna, uz čestitke i zahvalnost biskupu mons. dr. Ratku Periću na svakom slovu ove knjige, također svima predložiti da nađu vremena i pomno čitaju svaki njezin redak. Uz čitanje, a još više i meditiranje, zasigurno će svaki čitatelj radosno prihvatiti svoj put od hodanja po trnja do zvijezda, do susreta sa Srcem Isusovim, te zajedno s njim biti hodočasnici nade, što je i moto ove svete godine 2025., kojim je motom ukrašena i prva unutarnja stranica ove knjiga.
U dvorani Vijenac u Zagrebu 3. prosinca 2025.
dr. sc. Agneza Szabo
