Srijeda 21. tjedna kroz godinu: Jao vama!

Meditacija uz Evanđelje: Mt 23,27-32

Isus naviješta evanđelje – radosnu, blagu vijest. A evo, u određenom trenutku kao da ostavlja evanđelje po strani i počinje svoj govor s „Jao!“ On strogo govori pismoznancima i farizejima: „Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.“ Pogledajmo: Isus nikad nije bio strog prema grešnicima, prema strancima, prema siromasima. On je jako strog prema licemjerju, odnosno prema onima koji naizvan izvršavaju Zakon, ali su u srcu ispunjeni samodopadnošću, ohološću i prezirom prema „običnoj svjetini“.

I u ovome Isusovu prijekoru trebamo i sebe gledati. Međutim, tu treba biti oprezan. Pogledajmo, sva naša pobožna djela u sebi su dobra: sve naše molitve, nedjeljna misa, hodočašća, pobožne vježbe, duhovni seminari, djelovanje u nekim čestitim udrugama. Nevolja i nesreća počinje onda, kada mislimo da smo time Boga zadužili i Boga „kupili“. To se ne može. Božje je spasenje besplatno. Nadalje, nevolja može biti u tome da vjernik zbog svojih duhovnih aktivnosti bitno zanemari svoje obiteljske i profesionalne obveze. A najveća nevolja u tome može biti, ako bi čovjek gledajući svoja dobra djela počeo suditi druge ljude, oholiti se i izdizati iznad drugih.

Zamolimo Isusa da nas ispuni poniznošću, baš kako veli Pavao: „Složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe“ (Fil 2,2-3). To je riječ Pavlova, to je Božja mudrost. Takvi su bili svi istinski sveci. Blaga i ponizna srca, puni ljubavi prema svakome čovjeku. To je Isusov put. Njime treba ići.