7. Zašto ljudi vjeruju? Zašto neki ne vjeruju?
Učenik prepoznaje vjeru kao osobni stav, analizira i vrednuje razloge vjerovanja i nevjerovanja, propituje i predstavlja credo Crkve kao ponudu ispunjenja smisla vlastitoga života te analizira povezanost objave, vjere i razuma u procesu traženja smisla života i osobne vjere. (Bilješke u e-Dnevniku)
Gospodine, hvala Ti što si nas pozvao da Te tražimo i upoznajemo. Ti u svojoj ljubavi ulijevaš vjeru u naša srca i potičeš nas da odgovorimo slobodno i rado. Otvori nam danas um i srce da razumijemo dar vjere, da osjetimo tvoju prisutnost i prepoznamo tragove Tvoje ljubavi u našem životu. Pomozi nam da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi, te da svaki susret s Tobom bude osoban i živ. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Zašto ljudi vjeruju? Zašto neki ne vjeruju?
1. Vjera – osobni i slobodni odgovor
Vjera nije naslijeđen običaj, društvena tradicija ni prisila. Ona je osobni i svjesno izabran stav čovjeka koji odgovara na Božji poziv. No, kršćanska vjera je više od ljudske odluke – ona je dar Božje milosti. Crkva uči da su vjera, nada i ljubav poseban dar Duha Svetoga i zato se nazivaju teološke (ulivene) kreposti.
Što znači da je vjera ulivena krepost?
To znači da čovjek ne stvara vjeru sam od sebe, nego Bog u njegovu dušu ulijeva sposobnost da spozna istinu, odgovori na poziv ljubavi i otvori se smislu koji nadilazi samo ljudsko razmišljanje. Bog daje početak vjere, ali ona raste samo ako je čovjek slobodno prihvati, njeguje i živi.
Milost potiče – sloboda odgovara.
Bog nikoga ne prisiljava, nego poziva; čovjek ostaje slobodan izreći svoj „vjerujem“.
Vjera zato nije rezultat vanjskog pritiska, nego susret ljudske slobode i Božjeg dara. Vjerovati znači dopustiti Bogu da u čovjekovu nutrinu unese svjetlo, pouzdanje i novi pogled na život.
„Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće; on je od Boga i za Boga.“
(KKC 44)
2. Zašto ljudi vjeruju?
Egzistencijalna pitanja života
Mnogi ljudi počinju vjerovati kada se suoče s temeljnim životnim pitanjima: Tko sam? Zašto postojim? Ima li moj život dublji smisao od onoga što vidim? Vjera pruža okvir u kojem čovjek otkriva da nije slučajno biće, nego netko tko je pozvan i ljubljen.
Iskustvo susreta s Bogom
Neki u vjeri prepoznaju Božji dodir u vlastitom životu – u uslišenoj molitvi, u trenutku oproštenja, u nutarnjem miru nakon patnje ili u osjećaju da nisu sami. Takvo iskustvo čini vjeru nečim živim i osobnim.
Primjer i svjedočanstvo drugih
Ne dolazi svatko do vjere razmišljanjem. Ponekad dovoljna riječ, gesta ili način života neke osobe – roditelja, prijatelja, svećenika ili sveca – probudi pitanje: Što to oni imaju što ja nemam? Autentično svjedočanstvo života često je jače od bilo kojeg dokaza.
Čežnja za smislom i ljubavlju
U srcu svakog čovjeka postoji želja da bude voljen i prihvaćen bez uvjetovanja. Vjera govori da postoji Bog koji čovjeka ljubi ne zbog onoga što postiže, nego zbog onoga što jest. U tom svjetlu život dobiva novu puninu i toplinu.
Razumsko traženje istine
Pojedinci dolaze do vjere i putem razuma. Promatrajući red u svemiru, ljepotu prirode, savjest koja čovjeka potiče na dobro, logično dolaze do pitanja: Postoji li Stvoritelj? Kršćanska vjera ne traži od razuma da prestane misliti, nego ga poziva da ide do kraja – do izvora svega što postoji.
Središte kršćanske vjere nije ideologija, nego Osoba – Isus Krist, Bog koji je postao čovjek i ušao u ljudsku povijest.
3. Zašto neki ljudi ne vjeruju?
Rane i životna iskustva patnje
Kada čovjek doživi bol, nepravdu ili gubitak, može se u njemu pojaviti otpor: Ako Bog postoji, zašto to dopušta? To nije puka sumnja, nego vapaj povrijeđenog srca. Takvi ljudi ne odbacuju nužno Boga iz zlobe, nego iz boli koju ne mogu pomiriti s vjerom.
Loše svjedočanstvo vjernika ili Crkve
Ako netko tko bi trebao živjeti vjeru to ne čini, ili čak čini suprotno, to može u drugima probuditi razočaranje i nepovjerenje. Licemjerje vjernika često je snažniji razlog za udaljavanje od vjere nego filozofska pitanja.
Zanemarivanje duhovnog života
Vjera je poput plamena – ako se ne hrani molitvom, razmišljanjem, pitanjima i traženjem, postupno se ugasi. Neki ljudi ne vjeruju ne zato što su odlučili protiv vjere, nego zato što se jednostavno nikada nisu ozbiljno susreli s Bogom.
Utjecaj kulture i društvenih stavova
U mnogim suvremenim društvima prevladava stav da je vjera privatna ili nepotrebna stvar. Vjernici se nerijetko prikazuju kao nerazumni ili zaostali. Mladi, izloženi takvoj slici, lako razviju otpor ili ravnodušnost prema vjeri prije nego što su je uopće upoznali.
Ponos ili ravnodušnost srca
Postoje i oni koji jednostavno ne žele da iznad njih postoji Netko tko određuje smisao života ili moralne vrijednosti. Neki ne vjeruju ne zato što ne mogu, nego zato što ne žele postavljati duboka pitanja o životu i Bogu – dovoljno im je živjeti površno i bez većih zahtjeva.
4. Bog ostaje blizu svakome
Crkva uči da Bog nikoga ne napušta, ni vjernika koji traži, ni onoga koji sumnja ili se udaljio. Bog poštuje ljudsku slobodu, ali nikada ne prestaje kucati na vrata srca. Poziv na vjeru nikada nije prisila, nego ponuda susreta s Istinom i Ljubavlju.
„Tko iskreno traži istinu, traži Boga, premda toga nije svjestan.“
(sv. Edith Stein)
Bog progovara u tišini savjesti, u čežnji za dobrotom, u ljepoti stvorenoga, u nemiru koji traži smisao. Zato Crkva svojim credom (sažetak temeljnih istina vjere koje Crkva ispovijeda i prenosi kroz stoljeća) ne nudi tek skup tvrdnji, nego poziva na smislen život u svjetlu Objave.
Objava otkriva Božju ljubav, razum pomaže čovjeku prepoznati tragove Boga u svijetu, a vjera omogućuje osobni susret s Njim. U tom susretu čovjek ne gubi slobodu, nego je otkriva u punini.
Za one koji žele znati više
Izazov nevjere i put k Bogu
- Tekst, poveznice, online prilozi
- PPT
- Izvadak iz e-udžbenika
- Sažetak i radni zadaci – RB
- Izazov nevjere – radni list
- Izazov nevjere – online križaljka
- Evangelii nuntiandi
Suvremena religioznost i njezina pitanja
Gospodine, zahvaljujemo Ti što smo imali priliku razmišljati o vjeri i o tome kako je ona dar Tvoje milosti. Pomozi nam da u svakodnevnom životu njegujemo vjeru, da budemo svjetlo drugima i da se ne bojimo tražiti Tebe u svim pitanjima života. Blagoslovi nas, naše obitelji i prijatelje, i vodi nas da u slobodi srca uvijek biramo Tvoju ljubav. Amen.