Svetoj Katarini Sijenskoj (1347.-1380.)

Časna sestro Katarino!

Sretan Ti rođendan! Rođena si 25. ožujka 1347.[1] Primi naše bratske čestitke! Rođena kao 24. dijete, predzadnje i blizanče – opet naše čestitke! Otac Ti Jacopo Benincasa, a mati Lapa, koji su živjeli u Sijeni u Italiji. Kako Ti je obitelji bilo premalo djece, još su posvojili malo siroče Tommasa koji je kasnije otišao u dominikance i bio Ti neko vrijeme ispovjednikom. U 6. godini imala si privatno viđenje, u 12. godini uobičajen sukob s roditeljima, osobito s majkom, koja Ti nije dala ne samo u samostan, nego ni da se previše Bogu moliš.

Sretan ulazak u samostan! Ipak si u svojoj 16. godini, 1363. ušla u samostan sv. Dominika. Život Ti se u samostanu kretao od sobe do gubavišta, od kapelice do bolnice. Malo hrane, još manje sna, puno pokore, još više bičeva i križeva, a najviše Božjih utjeha, ekstaza i vizija. Liječeći gubave i sama si se ogubala. Ali više od fizičke gube, optužena si, oklevetana, nakritizirana sa svih strana, i od sestara i od pratara, te 1374. godine podvrgnuta inkvizicijskom ispitu pravovjernosti. I odličnim položila. Godine 1375. u Pisi si dobila, prema izvješću duhovnog Ti vođe Rajmunda, Isusove rane, koje su bile nevidljive do smrti.

Sretan Ti odlazak u Avignon! Kako se Firentinci zbog svjetovnih stvari digoše na ustanak protiv svjetovne vlasti Svetog Oca Pape koji tada bijaše u Avignonu u Francuskoj u sužanjstvu, papa Grgur XI. udari ih izopćenjem. I bȋ koristi. Da bi se pomirili s Papom, u lipnju 1376. zamole Firentinci Tebe, Katarinu koludricu, da posreduješ u pomirbi između Pape i firentinskih velmoža. Ti ode ravno k Papi na oči, u Francusku. I ostade tri mjeseca, od lipnja do rujna 1376. U tom pothvatu ne poluči Bog zna kakva velika uspjeha, ali pođe Ti za rukom udobrovoljiti Svetog Oca Grgura XI. nagovorivši ga da se vrati u papinski Rim, na Petrovu katedru. I Papa Te posluša.

Sretna Ti obnova Reda! Potom se dade na reformu svoga dominikanskog Reda. I tu  uvelike uspje. Mnogi Te poslušaše. U Grgurevu nasljedniku Urbanu VI. Ti se ponada naći zagovornika poduzete reforme. Po njegovoj želji Ti napusti Sijenu i nastani se u samostanu u Rimu, gdje se u molitvi, trpljenju i pokori zalagaše za zapadno crkveno jedinstvo.

Sretan Ti rođendan za nebo! Preminu u Rimu 29. travnja 1380. u 33. godini života, poput svoga Učitelja Isusa koji Ti se više puta ukazivaše u životu. Pokopana u crkvi sv. Marije nad Minervom kod poganskog Panteona. Dne 29. lipnja 1461. Crkva Te proglasi sveticom, a 1939. glavnom zaštitnicom Italije (zajedno sa sv. Franjom Asiškim). Dne 4. listopada 1970. apostolskim pismom Divan je Bog u Crkvi (Mirabilis in Ecclesia), papa Pavao VI., sveti, uvrsti Te u Popis crkvenih naučitelja, i to zato što si na zemlji „istinom svijetlila a ljubavlju prednjačila“. Ostavila si nam tri djela: 381 Pismo, zatim Dialogo ili Knjigu Božanske Providnosti u kojoj raspravljaš o spoznaji Boga, molitve, providnosti i poslušnosti, i Molitve. Ako si se za života napisala pisama (a kažu da nisi imala više od četiri osnovne), i drugi, evo, Tebi pišu. Počašćena si posebnim apostolskim pismom Ivana Pavla II. Preljubazna providnost (Amantissima providentia), 29. travnja 1980. na svoj 600. rođendan za nebo, a isti Te Papa 1. listopada 1999. motupropriom Spes aedificandi (Nada izgradnje) proglasi suzaštitnicom Europe zajedno sa sv. Brigitom Švedskom i sv. Terezijom Benediktom od Križa (Edith Stein) dodavši tri Svetice drugoj trojici zaštitnika Europe: sv. Benediktu i sv. Ćirilu i Metodiju.

* Završimo riječima pape Benedikta XVI. koje je izgovorio u generalnoj audijenciji 24. studenoga 2010. o sv. Katarini:

Naučimo od svete Katarine ljubiti Krista i Crkvu hrabro, snažno i iskreno. Ponovimo zato sa svetom Katarinom riječi koje čitamo u Dijalogu Božje providnosti, na završetku poglavlja koje govori i Kristu-mostu: „Zbog ljubavi si nas oprao u krvi, zbog ljubavi si htio razgovarati sa stvorenjima. O koliko si samo bio lud od ljubavi! Nije ti bilo dosta to što si se utjelovio, već si htio i umrijeti!… O ljubavi! Srce mi se guši dok razmišljam o tebi: jer gdjegod mi se misao pruža, ne nalazim ništa drugo do ljubav.“

[1] „Caterina Benincasa, da Siena, Santa“, u: Bibliotheca Sanctorum, Rim, pretisak, 1990., str. 996-1044.