Slučaj Becciu jučer, danas, sutra
U vatikanskoj financijskoj zavrzlami staroj više od deset godina, a u kojoj se ne zna ni gdje je glava, ni gdje je rep, talijanski kardinal Giovanni Angelo Becciu našao se na optuženičkoj klupi za pronevjeru i prijevaru pa ga je vatikanski kazneni sud osudio 2023. na zatvorsku kaznu od pet i pol godina, ali je Becciu tvrdio da je nevin i uložio je žalbu na presudu, tako da je njegov kardinalski položaj trenutačno nedefiniran. Iz medijskih napisa ne može se sa sigurnošću razaznati je li kardinal stvarno kriv, je li sukrivac uz niz drugih prelata čija upletenost u nečasne poslove seže, prema tvrdnji kardinala Becciua, do samog sada već pokojnog pape Franje i državnog tajnika kardinala Pietra Parolina, ili je nevin žrtvovan da bi se prikrila krivnja nekih drugih visokopozicioniranih osoba. Kako god bilo, kardinal Becciu se pod pritiskom pape Franje još 2020. morao odreći prava povezanih s kardinalskom službom, ali je pritom i dalje ostao stožernik. Prema vlastitim riječima, u kolovozu 2022. papa Franjo mu je telefonskim putem obećao vraćanje svih prava koja proizlaze iz kardinalske službe, što uključuje i mogućnost sudjelovanja u konklavama za izbor budućega pape, no ne može se pronaći javna potvrda da se to stvarno zbilo.
Iako je u popisu kardinala koji će sudjelovati u nadolazećim konklavama naveden kao neizbornik, zajedno s kardinalima koji su navršili 80 godina, taj je 76-godišnjak tvrdio da ima pravo sudjelovati u izboru novog pape, ali to su mu pravo osporavali oni koji se u vremenu sedisvakancije nalaze na vrhu Crkve, a posebno kardinal komornik Kevin Joseph Farrell i državni tajnik Pietro Parolin. Potonjega mediji predstavljaju kao vjerojatnog narednoga papu. Kako kardinal Becciu nije odustajao i prijetila je opasnost izbijanja pravno opterećene situacije koja bi mogla zakočiti konklave, o njegovu se slučaju raspravljalo na kongregaciji Kardinalskog zbora 28. travnja, a kardinalima su, prema pisanju medija, predstavljena dva navodna pisma pape Franje iz kojih bi se moglo zaključiti da je bila volja Svetoga Oca isključiti kardinala Becciua iz konklava. Jedno pismo potječe iz 2023., a drugo iz vremena dok je papa Franjo prije nekoliko tjedana bio u bolnici Gemelli. Riječ je o natipkanim pismima potpisanim samo s „F“, a koja se kao takva ne čine osobito uvjerljiva. To se posebno odnosi na novije, koje je navodno Papa potpisao dok se borio za vlastiti život.
Mediji izvješćuju da je jedan od kardinala na kongregaciji pokušao osporiti način na koji su pisma predstavljena javnosti dok je zaobiđen kardinal Becciu, no osuđeni kardinal konačno je odlučio prekinuti čudnu situaciju i „zbog jedinstva Crkve“ povući se iz konklava. Iako se time spriječila pravna zakočenost pri izboru narednoga pape, čini nam se da problem nije nestao i pretpostavljamo da će se naknadno aktualizirati. Naime, kardinal Becciu je tvrdio da su papa Franjo i državni tajnik Pietro Parolin, Becciuov nadređeni u vrijeme odvijanja financijskih malverzacija, odgovorni za ono za što je on osuđen i ne čini nam se vjerojatnim da to pitanje neće ponovo pokrenuti bude li kardinal Parolin izabran za papu ili u nekom drugom njemu zgodnom trenutku. Je li činom odustajanja od sudjelovanja u konklavama kardinal Becciu zapravo poslao upozoravajuću poruku kardinalu Parolinu i svima onima koji bi državnoga tajnika voljeli vidjeti na mjestu Svetoga Oca možda ćemo nekada saznati, ali čini nam se da bi njegov potez mogao imati za cilj takvu eliminaciju i lobiranje za nekog drugog kandidata za papu. On, naime, i dalje sudjeluje u kongregacijama sve do početka konklava 7. svibnja, a možemo pretpostaviti da se neće suzdržavati govoriti i u tom smislu na svjetlo dana iznijeti mnoge neugodne činjenice koje bi mogle pokopati iluzije nekih od kardinala koji su se nadali uzdići na mjesto Svetoga Oca, kao i otvoriti oči onim kardinalima koji dolaze s periferija i ne poznaju mnoge važne okolnosti.
Štoviše, slučaj kardinala Becciua nije samo vremenski vezan za jučer ili danas, nego se proteže i na sutra, odnosno ostaje trajno visjeti kao Damoklov mač nad Kardinalskim zborom, kao upozorenje da se u bilo kojem trenutku, s pribavljanjem novih dokaza ili zbog proceduralnih propusta, može pokušati kanonski rušiti vjerodostojnost konklava i izbor narednoga i svih eventualnih sljedećih papa. Prije ili poslije zakonodavni ustroj Katoličke Crkve vratit će svoju vjerodostojnost, a tada to neće biti pitanje koje se s podsmijehom odbacuje, kako se to činilo s mnogim drugim pitanjima u pontifikatu pape Franje, što znači da se time otvara prilična vjerojatnost da će se neki dokumenti i zakonodavni akti iz toga vremena proglasiti ništavnim.
