Svetomu Tomi Akvinskomu (1225.–1274.)

Justus van Gent, *Portret sv. Tome Akvinskoga* (detalj)

Dragi Sveče dominikovče!

O Tebi sam još kao gimnazijalac na Šalati nešto pročitao na hrvatskom od engleskoga obraćenika Gilberta K. Chestertona (1874.–1936.)[1] i od francuskoga dominikanca Antonina Sertillangesa (1863.–1948.).[2] Davno si se rodio u mjestu Roccasecca kod Akvina, 120 km južno od Rima. Malo si živio – od 1225. do 1274. – svega 49 godina. Sutra – 28. siječnja – slavimo Tvoj 800. rođendan i liturgijski spomendan. A djelo Ti živi na crkvenim učilištima i u filozofiji i u teologiji već više od 750 godina.

Bio si devet godina kod benediktinaca u Monte Cassinu, četiri godine u Napulju. Učio si “sedam slobodnih umijeća”, i to u četverogodištu: aritmetiku, geometriju, astronomiju i glazbu, a u trogodištu: dijalektiku, gramatiku i retoriku. Ušao si u Dominikanski red 1244. protiv volje svoje obitelji. Kada si pošao na daljnje studije, rođena Te braća s vojskom Fridriha II. presrela i zatvorila. Godinu dana. Čak Ti spremila neku djevoj-curu da Te tenta, budi Bog s nama, ali si odlučno odbio napasti. To Ti je bio novicijat. Svoju sestru Marottu, koja Te sestrinski umiljato odvraćala od zvanja, nagovorio si da pođe u časne. I otišla. I postala opatica u samostanu Svete Marije delle Dame Monache Benedettine – Benediktinske gospođe monahinje!

U Kölnu si bio učenik Alberta Velikoga (1248. – 1252.), koji reče glasovitu o Tebi: “Mukli vol – kako su Te zvali zbog Tvoje šutljivosti – kada zamuče svojom naukom, odjeknut će cijelim svijetom.” I bȋ tako.

Zaređen si za svećenika oko 1250. Profesorska Ti je karijera od 1252. do 1274. raznolika: od Pariza do Napulja prešao si dva puta, i k tomu Orvietto, Viterbo, Rim. Sudjelovao si u borbama između redovnika i svjetovnih svećenika u Parizu, na strani auktoriteta istine. Predavanja su Ti bila nova i s obzirom na metodu i pitanja i mišljenja. Kada si u sobi studirao, nisi se dao od stola. Ni na ručak. Dođe Ti subrat da Te malo odmakne od papira i kaže Ti: “Brate Toma, digni se malo da vidiš vola kako leti!” A Ti mu filozofski i redovnički uzvrati: “Brate Pavle, prije bih vjerovao da vol može letjeti nego da redovnik može lagati!” Potkraj života imao si mističan doživljaj koji Te toliko zanio da si rekao da je sve što si napisao prazna “slama” u jaslama prema tom iskustvu. A velik si i po tome što si u starijim godinama opovrgavao ponešto što si pisao u mlađim, ugledavši se u sv. Augustina koji je napisao knjigu svojih Opovrgnuća: Retractationes. Umro si na putovanju na Drugi lionski koncil u cistercita u Fossanovi, 7. ožujka 1274.

Nakon Tvoje blažene smrti počinju izlaziti pamfleti protiv Tvoje nauke: franjevci pišu Correctorium (Ispravljenik) Tvojih 117 teza. Dominikanci uzvraćaju sa Corrumptorium (Pokvarenik). Prepucavanja završavaju s Correctorium corrumptorii jednoga dominikanca.

Crkva Te proglasila svetim 1323. godine. A papa Pio V., sveti, dominikanac, crkvenim naučiteljem 15. travnja 1567. Slava Ti raste: najprije Te zovu doctor venerabilis – časni, pa angelicus – anđeoski, pa communis – sveopći, konačno humanitatis – čovječnosti (Ivan Pavao II., 1979.).[3] Tridentski Ti koncil Summu theologiae stavio gotovo uz Evanđelje. Isusovci Ti djelo postavili kao službene filozofsko-teološke udžbenike. Čak Te i Crkveni zakonik iz 1917. (kan. 589) odredio kao obvezatna u katoličkim školama da studenti prianjaju “uz nauku sv. Tome prema kan. 1366.” A tu opet stoji da se sve radi “prema metodi, nauci i načelima Anđeoskoga Naučitelja”. Kodeks iz 1983. to ispustio. Ali je taj Kodeks nešto i zadržao: u kan. 252,3 određuje: “Neka se predaje dogmatsko bogoslovlje oslonjeno uvijek na pisanu Božju riječ zajedno sa Svetom predajom, s pomoću kojih neka pitomci nauče prodirati dublje u otajstva spasenja, osobito imajući sv. Tomu kao učitelja…”. Drugi vatikanski koncil na dva mjesta, i to samo Tebe, preporučuje onima koji teže za znanjem, ponajprije Tvoju metodu, a zatim i nauku. Prvo, studentima teologije kao učitelja da se dublje prodre u otajstva spasenja i shvati njihovu povezanost (dekret o svećeničkim kandidatima Optatam totius, 16) i drugo, svim katoličkim školama i njihovim nastavnicima, učenicima i studentima, da slijede Tvoje stope – S. Thomae Aquinatis vestigia premendo (izjava o kršćanskom odgoju Gravissimum educationis, 10).

Sa svojih 30-ak tisuća stranica htio si na jedno mjesto skupiti misao svijeta o Bogu i čovjeku. Na hrvatskom imamo Tvoje bogoslužne pjesme koje je prepjevao o. Milan Pavelić (1878.‒1939.);[4] Izabrano djelo[5] i Državu,[6] koje je preveo Tvoj subrat i imenjak Tomo Vereš (1930.-2002.), i napisao Iskonski mislilac.[7] On je skupio o Tebi hrvatsku bibliografiju od 500 knjiga, članaka i osvrta. Pa Stožere kršćanske vjere,[8] Razgovor s pravoslavnima i muslimanima,[9] Opuscula philosophica 1–2,[10] Pariške rasprave,[11] i veličanstvenu dvosveščanu Sumu protiv pogana koju si pisao pet godina (1259.–1264.), prevedenu od subrata Ti Augustina Pavlovića (1916.–2004.), s izvrsnim Uvodom od 40 stranica.[12] Nadajmo se da će Ti subraća cjelovito prevesti i Tvoje najpoznatije djelo: Summa theologiae (1266.–1273.), u kojoj sustavno izlažeš kršćansku nauku. Napisao si komentare Lombardovih Sentencija (zbirku tekstova sv. Augustina i njegovih sljedbenika) i Aristotelovih 12 filozofskih djela. Od 1253. do 1273. napisao si stotinjak djela filozofskoga, teološkoga i drugoga religioznog sadržaja. Da si imao kompjutor, tko bi Te slijedio, brate mili.

Tvoja je misao da se zdrava kršćanska nauka slaže sa zdravim ljudskim razumom. Filozofija je “službenica” Objave (ne teologije i teologijâ teologâ). Nema nikakve protivnosti između Objave i razuma. Ako dođe do nesporazuma, neispravno je tumačenje jedne od njih. Na temelju vjere doznajemo za Boga, ali k tomu nas zaključku vode i razumski razlozi. Ti si ih nabrojio pet (quinque viae). Milost pretpostavlja narav. Sakramenti su temeljna pomoć ljudskoj naravi. Postoje ljudska prava na život, na odgoj, na vjeru, na rađanje. Pravedni ljudski zakoni ne protive se božanskomu zakonu.

Papa Pavao VI. u povodu 700. obljetnice Tvoje smrti, 1974. napisao je pismo Lumen Ecclesiae – Svjetlo Crkve – generalu Tvoga Reda, a zapravo cijeloj Crkvi, vraćajući Ti auktoritet koji Ti je Crkva stoljećima davala kao “nezamjenjivu i auktoritativnu vodiču filozofsko-teoloških studija” (br. 1).[13]

O Tebi je papa Benedikt XVI. održao kratak nagovor 28. siječnja 2007.[14] te tri veleučene prezentacije: 2. lipnja [15], 16. lipnja [16] i 23. lipnja 2010.[17] godine.

Novija literatura na hrvatskom o sv. Tomi i od njega.[18]

* Veliki naučitelju, u ovoj Jubilarnoj godini moli Duha Svetoga da nas prosvjetljuje kao što je Tebe prosvjetljivao, te da nam ukorak idu pamet i srce, narav i milost, Crkva i država, hijerarhija i redovnici!

[1] G. K. Chesterton, Otac zapadne kulture Sv. Toma Akvinski, Zagreb, 1939. Novo izdanje Split 1999.

[2] A-D. Sertillanges, Intelektualac, Zagreb, 1942.

[3] Ivan Pavao II., Naučitelj čovječnosti Doctor humanitatis i drugi spisi o suvremenosti sv. Tome Akvinskoga, Zagreb, 1998. (Dokumenti KS, 111).

[4] Milan Pavelić, Crkveni himni, Zagreb, 1945., str. 94–102 i 305–307.

[5] Toma Akvinski, Izabrano djelo /filozofski i teološki spisi/ (preveo: T. Vereš), Zagreb, 1981.; drugo prošireno izdanje, Zagreb, 2005.

[6] Toma Akvinski, Država (preveo: T. Vereš), Zagreb, 1990.

[7] T. Vereš, Iskonski mislilac, Zagreb, 1978.

[8] Sv. Toma Akvinski, Stožeri kršćanske vjere, preveo. A. Pavlović, Split, 1981.

[9] Toma Akvinski, Razgovor s pravoslavnima i muslimanima: Protiv zabluda Grkâ; O razlozima vjere protiv Saracena, preveo A. Pavlović, Zagreb, 1992.

[10] Toma Akvinski, Opuscula phisophica, 1–2, preveo A. Pavlović, Zagreb, 1995.–1996.

[11] Augustin Pavlović, Pariške rasprave Tome Akvinskoga, Zagreb, 2001.

[12] Toma Akvinski, Suma protiv pogana, preveo A. Pavlović, Zagreb, I. sv. 1993. , II. sv. 1994.

[13] Papa Pavao VI., Svjetlo Crkve, Zagreb, 1975. (Dokumenti KS, 75); https://www.vatican.va/content/paul-vi/la/apost_letters/documents/hf_p-vi_apl_19741205_lumen-ecclesiae.html

[14] https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/it/angelus/2007/documents/hf_ben-xvi_ang_20070128.html

[15] https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/it/audiences/2010/documents/hf_ben-xvi_aud_20100602.html

[16] https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/it/audiences/2010/documents/hf_ben-xvi_aud_20100616.html

[17] https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/it/audiences/2010/documents/hf_ben-xvi_aud_20100623.html

[18] – Jacques Maritain, Anđeoski naučitelj: životno djelo sv. Tome Akvinskog, Zagreb, 1936., 2011.

– Zbornik u povodu 700. obljetnice smrti sv. Tome Akvinskoga (1274–1974), Zagreb, 1974.

– Stanko Lasić, Pravo na rođenje u učenju Crkve, Zagreb, 2009.

– Hijacint Bošković, Suvremenost tomističke baštine, Zagreb, 2011.