Svjetionici nade
Videoporuka Svetoga Otca Lava XIV. mladima Chicaga i cijeloga svijeta
14. lipnja 2025.
Dragi moji prijatelji,
drago mi je da mogu pozdraviti sve vas okupljene u parku White Sox na ovom velikom slavlju kao zajednicu vjere u Chicaškoj nadbiskupiji. Osobito pozdravljam kardinala Cupicha, pomoćne biskupe i sve moje prijatelje koji su se danas sabrali na ovaj blagdan Presvetoga Trojstva.
A počinjem s tim jer je Trojstvo uzorak Božje ljubavi prema nama. Bog: Otac, Sin i Duh. Tri osobe u jednom Bogu žive ujedinjene u dubini ljubavi, u zajednici, dijeleći to zajedništvo sa svima nama.
Tako, dok se danas okupljate na ovoj velikoj proslavi, želim vam izraziti zahvalnost i ohrabrenje da nastavite graditi zajedništvo, prijateljstvo, kao braća i sestre u svakodnevnom životu, u obiteljima, župama, Nadbiskupiji i diljem našega svijeta.
Želio bih uputiti osobit pozdrav svim mladima – onima koji su danas okupljeni i mnogima od vas koji možda gledate ovaj pozdrav uz pomoć tehničkih sredstava na internetu. Kako zajedno odrastate, možete shvatiti, posebno nakon što ste proživjeli vrijeme pandemije – vremena izolacije, velikih teškoća, ponekad čak i poteškoća u svojim obiteljima ili u našem današnjem svijetu. Ponekad vam cjelina života nije pružila priliku da živite vjeru, da živite kao sudionici zajednice vjere, pa bih želio iskoristiti ovu prigodu i pozvati svakoga od vas da se zagledate u svoja srca, da prepoznate kako je Bog tu i da možda na puno različitih načina Bog dopire do vas, zove vas, poziva vas da upoznate njegova Sina Isusa Krista, kroz Pisma, možda preko prijatelja ili rođaka… djeda ili bake, koji bi mogao biti osoba vjere. Da otkrijete koliko je za svakoga od nas važno obraćati pozornost na Božju nazočnost u vlastitu srcu, na onu čežnju za ljubavlju u našim životima, za traženjem, istinskim traženjem i pronalaženjem načina na koje bismo mogli učiniti nešto sa svojim životima kako bismo služili drugima.
A u tom služenju drugima možemo otkriti kako, okupljajući se u prijateljstvu, gradeći zajednicu, i mi možemo pronaći pravi smisao u svojim životima. Trenutci tjeskobe, usamljenosti; toliko ljudi koji pate od različitih iskustava potištenosti ili tuge – mogu otkriti kako je Božja ljubav uistinu iscjeljujuća, da donosi nadu i da zapravo, sabirući se kao prijatelji, kao braća i sestre, u zajednici, u župi, u iskustvu zajedničkoga življenja svoje vjere, možemo otkriti da nas Gospodinova milost, da nas Božja ljubav uistinu može izliječiti, može nam dati snagu koju trebamo, može biti izvor one nade koja nam je svima potrebna u životima.
Dijeliti tu poruku nade jedni s drugima – u dopiranju, u služenju, u traženju načina da naš svijet učinimo boljim mjestom – daje pravi život svima nama i znak je nade za cijeli svijet.
Mladima koji su ovdje skupljeni još jednom želim reći da ste vi obećanje nade za mnoge od nas. Svijet vas gleda dok se osvrćete oko sebe i kažete: trebate nam, želimo da se ujedinite kako biste s nama podijelili ovo zajedničko poslanje, kao Crkva i u društvu, naviještanja poruke istinske nade i promicanja mira, promicanja sklada među svim narodima.
Moramo gledati dalje od vlastitih – ako hoćete – sebičnih načina. Moramo tražiti načine okupljanja i širenja poruke nade. Sveti Augustin kaže da ako želimo da svijet bude bolje mjesto, moramo početi od sebe, moramo početi od vlastita života, od vlastita srca (usp. 311. govor; Komentar Ivanova evanđelja, 77. homilija).
I tako, u tom smislu, dok se skupljate kao zajednica vjere, dok slavite u Chicaškoj nadbiskupiji, dok nudite vlastito iskustvo radosti i nade, možete saznati, možete otkriti da ste i vi doista svjetionici nade. To svjetlo, koje možda na obzoru nije baš lako ugledati, a ipak, kako rastemo u jedinstvu, kako nadolazimo skupa u zajedništvo, možemo otkriti kako će to svjetlo postajati sve sjajnije i sjajnije. To svjetlo u zbilji je naša vjera u Isusa Krista. I mi možemo postati ta poruka nade kako bismo promicali mir i jedinstvo diljem našega svijeta.
Svi živimo s mnogim pitanjima u svojim srcima. Sveti Augustin tako često govori o našim „nemirnim“ srcima i kaže: „nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, Bože“ (Ispovijesti 1, 1, 1). Taj nemir nije loša stvar i ne bismo trebali tražiti načine da ugasimo žar, da uklonimo ili čak otupimo napetosti koje osjećamo, poteškoće koje proživljavamo. Radije bismo se trebali povezati sa svojim srcem i prepoznati kako Bog može djelovati u našim životima, po našim životima i preko nas doprijeti do drugih ljudi.
Stoga bih želio završiti ovu kratku poruku svima vama pozivom da budete, doista, to svjetlo nade. „Nada ne postiđuje“, kaže nam sveti Pavao u Poslanici Rimljanima (5, 5). Dok gledam svakoga od vas, kada vidim kako se ljudi okupljaju slaviti svoju vjeru, i sâm otkrivam koliko nade ima u svijetu.
U ovoj jubilejskoj godini nade, Krist, koji je naša nada, doista sve nas poziva da se ujedinimo, kako bismo mogli biti taj pravi živući primjer: svjetlo nade u današnjem svijetu.
Zato bih vas sve želio pozvati: odvojite trenutak, otvorite svoja srca Bogu, Božjoj ljubavi, onomu miru koji nam samo Gospodin može dati. Osjetite koliko je duboko lijepa, koliko snažna, koliko je smislena Božja ljubav u našim životima. Prepoznajte da iako ne činimo ništa da bismo zavrijedili Božju ljubav, Bog u svojoj velikodušnosti nastavlja izlijevati svoju ljubav na nas. I dok nam daje svoju ljubav, traži samo da budemo velikodušni i da dijelimo s drugima ono što nam je dao.
Neka ste zaista blagoslovljeni dok se okupljate na ovom slavlju. Neka Gospodinova ljubav i mir sađu na svakoga od vas, na vaše obitelji, i neka vas Bog blagoslovi sve, kako biste uvijek bili svjetionici nade, znak nade i mira diljem našega svijeta.
I neka se blagoslov Boga svemogućega, Otca, Sina i Duha Svetoga spusti na vas i ostane s vama vazda. Amen.
engleski videoizvornik
engleski prijepis
kastilski prijevod
talijanski prijevod
