Oznaka: 15. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 Donedavno su ljudi vjerovali da je na Zemlji i u svemiru sve savršeno skladno i nepromjenjivo. Sunce izlazi u točno određeno vrijeme, svaka je zvijezda na svome mjestu, planeti se kreću po svojim utabanim stazama… A onda je otkriveno da Zemljina os vrtnje ne miruje, tako da zvijezda Sjevernjača nije uvije bila točno na sjeveru, da Zemlja usporava svoju vrtnju, da se Mjesec u svojoj stazi pomalo udaljava od Zemlje, da zvijezde u našoj galaksiji uopće ne miruju, da se galaksije kreću, a cijeli svemir vrlo vjerojatno širi. Zvijezde imaju svoj životni vijek. Ništa u svemiru nije vječno. „Panta rhei – Sve teče“, rekao bi drevni grčki filozof. To je očito bilo jasno i apostolu Pavlu. On prvo govori o preobrazbi i vječnom živo...

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 Isus je vrlo aktivno promatrao ljudski život na zemlji, jer je, uostalom, radi toga i uzeo ljudsku narav i postao utjelovljeni Božji Sin. Bilo mu je stalo do čovjeka, ali je toliko puta morao otkriti da se sam čovjek ne ponaša na način dostojan svoga imena, niti svojim življenjem odražava onaj bitni smisao svoga postojanja. Štoviše čudio se neobičnoj pojavi koja je za mnoge ljude bila svakodnevnica, a to je da nijedno biće ne može tako živjeti i djelovati na svoju štetu kao čovjek. Nerazumna bića živeći po prirodnoj sili vlastite naravi i instinkta skrbe oko vlastite cjelovitosti i dobra, a čovjek kao razumsko biće koristi svoj razum za nerazumno življenje. I to je golemo proturječje ljudskoga života, pa čak neka vrsta s...

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 Tko je dobar nogometni trener? Onaj čija ekipa postane prvak svijeta. Tko je dobar radnik, poduzetnik, službenik? Onaj koji je uspješan. Čovjeka mjerimo po uspjehu. Je li to stvarno tako? Isus pripovijeda poznatu priču o sijaču koji sije sjeme. Plod je donijelo samo ono zrno koje je palo da dobru zemlju. Bez ploda su ostala ona zrnja koja su pala na put, na kamen ili u trnje. Isus sam tumači da je on sijač, sjeme riječ, a tlo ljudi. I onda ispadne da Isus baš i nije bio uspješan. Istina jest da je za njim išlo silno mnoštvo, da su „visjeli o njegovoj riječi“, da su ga slavili svaki put kada bi učinio koje čudo. Međutim, u Isusovim najtežim trenucima mnoštvo mu je okrenulo leđa vičući: „Raspni ga, raspni!“, a i većina nje...

U svome duhovnom životu smo statični, spori i besplodni, premda nitko od nas o sebi to pak ne misli. Svi mi, naime, o sebi imamo najbolje mišljenje kao o izuzetnoj osobi i izuzetnom vjerniku. I tu nastaje najveći problem, to jest pojavljuje se najveća kočnica za vlastiti duhovni razvoj i pomak. Držimo se dobrima, pa i boljima od drugih ljudi, te ne mislimo da se našem odnosu s Bogom može nešto dodati ili oduzeti. O sebi imamo mišljenje da smo vjernošću na visini Boga, te da smo ga svojim ponašanjem dostojni. A u biti živimo najčešće na duhovnom minimumu čije geslo glasi: Zadovoljiti se da ne činim nikakvo zlo! Teško ili rijetko se ispitujemo o tome koliko stvarnih poticaja i nadahnuća propustimo i koliko milosnih prigoda ne iskoristimo. Uglavnom se smatramo raspoloživima i Bogu na ...

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 Mudar čovjek uči puno toga iz iskustva drugih, a nerazborit i brzoplet čovjek želi sve iskusiti na vlastitoj koži. Koji put smo nalik maloj djeci koja, unatoč našim opomenama: „Pec-pec!“, idu prstićem do vrelog predmeta dok se ne opeku… I kućni odgoj i školski sustav i vjekovno iskustvo i crkveni nauk opominju nas – radi našega dobra! – što je dobro, a što loše. A evo, često se događa da mlad čovjek – i ne samo mlad čovjek! – govori kako su to neka konzervativna, zastarjela stajališta na koja se u ovom modernom vremenu uopće ne treba obazirati… I onda se čovjek opameti tek kada udari glavom o zid. Svako neodgovorno ponašanje u koje ulazimo unatoč opomenama, dolazi na naplatu. To je ono otrježnjenje, nakon čega ipak valja...

Uvod i pokajnički čin Vjera u uskrsnuće, temelj je našega vjerovanja. Današnja nam Božja riječ govori o uskrsnuću tijela i o preobrazbi svega stvorenoga. Bog neće dopustiti da ono što je on stvorio ostane nesavršeno i podložno propadanju. Ne možemo svojim ljudskim razumom pojmiti kako će se to dogoditi, ali vjerujemo da Kristovo spasenje obuhvaća svakoga čovjeka, ali i sve stvoreno. To je izvor naše nade i naše radosti. Da bismo u toj nadi i radosti mogli dostojno proslaviti ova sveta otajstva, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, sve što si stvorio dobro jer si sve iz ljubavi sazdao. Gospodine, smiluj se! Kriste, svojim uskrsnućem ti sve ljude i sve stvoreno prožimaš svojim spasenjem. Kriste smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da živimo ...

Uvod i pokajnički čin Što god je zapisano, za naše je spasenje napisano i sve što Bog govori, za naše dobro govori. Bog nas poziva na život bez mržnje i zavisti. Bog nas poziva na praštanje, dobrotu, mir. Bog nas poziva da svoj život usmjerimo prema njemu, svome Stvoritelju, a ne prema prolaznim stvarima i nestalnim radostima. Sve mi to znamo, a ipak griješimo… Pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste da budemo dostojni ovih svetih otajstava. Gospodine, stvorio si nas da živimo u miru s tobom i sa svojim bližnjima. Gospodine, smiluj se Kriste, došao si da nas od naših opačina izbaviš. Kriste, smiluj se! Gospodine, pozivaš nas da se vratimo prvoj ljubavi vršeći tvoje zapovijedi. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Ljudi koji neki posao...

RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 55,10-11 Anonimni prorok, nazvan Deuteroizaija (Dt-Iz), živio je u vrijeme izgnanstva Izraelaca u Babilonu (555-539 g. pr. Kr). To je vrijeme uspona perzijskog kralja Kira koji će osvojiti Mediju i napokon i samu Babiloniju 539. Reci prvog čitanja pripadaju Deuteroizaijinoj „tzv. Knjizi utjehe“ u kojoj – nakon veličanstvenih obećanja o oslobođenju Izraelaca preko kralja Kira, o njihovu povratku i budućoj ulozi u povijesti spasenja na svjetskom planu – slijede riječi prvog čitanja: jamstvo za sve to jest učinkovitost riječi Božje! Povratak egzilanata iz Babilona bit će jasan vanjski simbol njezine snage. Za razliku od ljudske riječi koja treba potvrde i jamstva, Božja ne samo da prenosi istinu nego je i djelatna; ona je u sebi ener...

IZIĐE SIJAČ SIJATI Nije lako biti poljodjelac. Ostavimo li po strani našu nes(p)retnu gospodarsku politiku glede poljodjelstva i stočarstva, ostaje uvijek ona iskonska muka: a što ako usjev propadne? Dovoljna je desetak minuta tuče ili nalet bujice i jednogodišnji trud i muka idu u propast. I mi koji ponešto u vrtu sadimo znademo se razočarati kad nam biljne usahnu zbog nametnika, zbog suše, zbog nespretnog obrađivanja. I u stara vremena kad je ono sijač rukom sijao pšenicu u sebi je mislio što li će biti sa svakim od tih posijanih zrna. Sijač je dao sve od sebe, pa ipak ne ovisi sve o njemu. Vezane su mu ruke. Upravo je takvu gorčinu i žalost osjećao Gospodin Isus. Znamo da je u njegovoj prispodobi sijač Bog, sjeme riječ, a tlo ljudi. I evo, Isus naviješta, tumači, uvjerav...