»Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti.« (Iz 55,3)

15. nedjelja kroz godinu (A): Iziđe sijač sijati


Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23


Tko je dobar nogometni trener? Onaj čija ekipa postane prvak svijeta. Tko je dobar radnik, poduzetnik, službenik? Onaj koji je uspješan. Čovjeka mjerimo po uspjehu. Je li to stvarno tako? Isus pripovijeda poznatu priču o sijaču koji sije sjeme. Plod je donijelo samo ono zrno koje je palo da dobru zemlju. Bez ploda su ostala ona zrnja koja su pala na put, na kamen ili u trnje. Isus sam tumači da je on sijač, sjeme riječ, a tlo ljudi. I onda ispadne da Isus baš i nije bio uspješan. Istina jest da je za njim išlo silno mnoštvo, da su „visjeli o njegovoj riječi“, da su ga slavili svaki put kada bi učinio koje čudo. Međutim, u Isusovim najtežim trenucima mnoštvo mu je okrenulo leđa vičući: „Raspni ga, raspni!“, a i većina njegovih učenika se razbježala, pri čemu ga je jedan izdao, a drugi zatajio. Isus u ljudskim očima uopće nije bio uspješan. Tako je Isus jednom s boli u duši rekao za stanovnike Jeruzalema: „Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.“

Tako je to s ljudskim djelovanjem u susretu s ljudskom slobodom. To je ona muka i gorčina koja koji put pogađa roditelje, učitelje, odgajatelje, vjerske službenike. Događa se u takvim trenucima neuspjeha da se čovjek upita ima li uopće smisla govoriti, poticati, činiti dobro, praštati, biti strpljiv, kada s druge strane nema pozitivnog odgovora. Slika iz Isusove priče je jasna. Sjeme jest riječ, sve ono dobro što činimo i oko kojega se trudimo. Sjeme je dobro. Srce je otvoreno. Međutim, ostaje pitanja tla na koje sjeme pada. I tako trud koji put ostane bez ploda. Čovjek može tom prigodom i sebe staviti u pitanje, jer sigurno je da naše djelovanje nije ni savršeno ni besprijekorno. Međutim, odlučujuće je, želi li netko prihvatiti poticaj i činiti dobro. To ne ovisi o nama. Pa ipak, naše je da ustrajavamo u dobru. Tako je i Isus činio, bez obzira na prihvaćanje i neprihvaćanje. Zato vrijedi poticaj apostola Pavla: „Neka vam ne dodija činiti dobro.“ Samo to je budućnost ovoga svijeta. I naše domovine.