Oznaka: 2. nedjelja došašća (C)

Božja riječ koju danas slušamo na vrlo neobičan način  poziva nas na promjenu života, to jest na obraćenje, što je jedna od bitnih sastavnica duhovne priprave kojom je obilježeno došašće. Stoga iz ovog evanđeoskog odlomka (Lk 3, 1-6), u kojemu sveti Luka zapisa početak djelovanja svetoga Ivana Krstitelja, jasno uočavamo da je Ivan ‘propovijedao obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha’. Dakle, pozivao je svoj naraštaj na obraćenje i da se potrude oko otpuštenja grijeha. Ivan se kao prorok služio proročkim jezikom, te je tako koristio viziju proroka Izaije kako bi opisao svoje služenje i protumačio narodu što mu je činiti. Za sebe je rekao da je glas koji viče u pustinji, glas koji vapi za blizinom Gospodnjom i naviješta njegov neposredni dolazak. Osim što je na sebe primijenio kate...

Uvod i pokajnički čin Došašće je vrijeme nade. Bog nam danas na poseban način progovara kako njegova dobrota i njegova ljubav pobjeđuju svako zlo. Bog nam poručuje kako smo i mi pozvani pridonijeti rastu njegova kraljevstva. Želi da budemo suradnici u njegovu djelu spasenja. Ispitajmo se koliko smo mi pridonosili da u nama i među našim bližnjima uzraste sve što je dobro i plemenito. Gospodine, ti nas pozivaš na radost zbog pobjede tvojega Kraljevstva. Gospodine, smiluj se! Kriste, svojim rođenjem ostvario si naše nade. Kriste smiluj se! Gospodine, ti nas i danas pozivaš da budemo nositeljima tvoje blage vijesti i suradnicima u rastu tvojega Kraljevstva. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Ima životnih prigoda kada i najhrabriji pomalo gube nadu...

Bar 5,1-9 U prvom čitanju Baruh likom žene oslikava položaj Jeruzalema. U starijim kulturama, a kod nas izraženije u seoskim sredinama, žena kada izgubi muža ili sina započinje veoma izražen proces žalovanja. Promjene uključuju način odijevanja (uzima crninu), komunikacije (ozbiljni razgovori) i općenito način života (nema uljepšavanja, glazbe) itd. Jeruzalem je za Baruha majka koja je izgubila svoju djecu jer njegovim padom znatan dio i to strateški važnog dijela naroda odveden je u ropstvo. Poražena, osramoćena i bačena u žalost… No, Gospodin-vjerni saveznik neće je ostaviti u crnini! Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće! Umjesto crnog vela – vijenac slave! Nikada se još nije vidjelo da se uvenula starica podmladila i postala lijepom, privlačnom djevojkom (F....

Bilo nam je k'o da snivamo Izgleda da ćemo se cijelo ovo predbožićno vrijeme nadahnjivati poviješću prognanstva židovskog naroda. Ovoga puta prorok Baruh želi unijeti nadu u udove klonulog naroda. Izgledalo je naime da su one „crne ptice zlokobnice“ bile u pravu navješćujući propast: narod je doista završio u ropstvu. Ostali su i bez svojih kraljeva, i bez svoga hrama, ostali su bez svoje zemlje. Raspršeni su i poniženi. Međutim, duboko u srcu naroda, ono Jeremijino proroštvo ipak živi. Zapretano je i tinja. I doista. Događa se čudo. Narod koji je već mislio da umire, ponovno živi. Prorok kliče: „Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje!“ Nevjerojatno! Sve se stubokom promijenilo. Nedokučivim Božjim promislom tuđinski je kral...

Evanđeoski odlomak koji danas čitamo usredotočuje se na poziv i početak služenja Ivana Krstitelja, Gospodinova Preteče. Evanđelist sveti Luka nam opisuje najprije povijesni kontekst u kojem se dogodio Ivanov poziv, a onda i način kako je došlo do njega, pokazujući koji su bili sastavni čimbenici istoga. Da bi precizno naznačio vrijeme Ivanova djelovanja, sveti Luka će spomenuti tadašnju vladajuću strukturu društva poput rimskog cara Tiberija, te četvoricu upravitelja razdijeljene Palestine, ali i velike svećenike Anu i Kajfu. Bit će precizirano i mjesto gdje se događa poziv, a to je pustinja. Zanimljivo je da su za Evanđelistu svi ovi velikaši samo usputne figure, dok je u središtu događanja jedan obični pustinjak Ivan, sin Zaharijin, koji prima Božju riječ i poslanje za narod. B...

Nova liturgijska godina otvara se evanđeoskim odlomkom u kojem nas Gospodin Isus ozbiljno upozorava na buduće tragične događaje čovjeka i čovječanstva, ali koji ipak ne bi smjeli zbuniti vjernike, nego u njima razviti dodatni ponos. Zato Gospodin i reče: Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Iz toga razaznajemo da i Gospodin zna da istinski vjernik u ovom svijetu živi skromno, bez lažnog trijumfalizma, prignute glave zauzeto radeći oko svoga spasenja. S druge pak strane zbog svojih uvjerenja je dodatno pritisnut. Okruženje mu nije sklono, jer ne dijele njegovo poimanje života, držeći ga preozbiljnim ili fanatično posvećenim nebeskim datostima, dok bi pravu istinu i pravi život, navodno, trebalo živjeti ovdje na zemlji. Po...