S Gospom od Cvjetnice do Uskrsa
Cvjetnica. Nikada ne bijaše takva svečana slavlja. Nitko ni u Jeruzalemu ne doživje takav trijumf kao ovaj Nazarećanin, moćan na riječi i na djelu. Tko će Gospi zavidjeti da joj bijaše drago što joj Sina tako veličaju. A i jest zaslužio, koliko je dobra učinio svima. Od vrha Galileje preko Samarije do podnožja Judeje nema trave, ni gore, ni sela, ni grada, da ga ne hvale i da mu ne zahvaljuju. Prođe zemljom čineći dobro. Veličanstveni Hosana Isusu u slavu za jedne mogaše biti povod neopisive radosti, a za druge prigoda neizbrisive zavisti. Neki se čudom čuđahu kako Isus ne širi ruke na magaretu i ne potiče jeruzalemske mase mašući na još jači pljesak i koncert. On je savršeno miran, usredotočen na Dane koji nadolaze, uravnotežen u duhu i tijelu. Majka ga iz prikrajka gleda i usvaja njegovo vanjsko držanje.
Veliki četvrtak. Situacija se prilično iskristalizirala. Dominantno se mišljenje objedinilo, zaoštrilo i sve zastrašilo. Duhovi se očitovaše. Neki vidješe Kajfu, saduceja, kako jutros oko 8 sati izađe iz dvora Pilatova. Nikada mu nije otišao ima sedam godina. Jutros ode, prekrši sva pravila, prelomi sve religiozne zakone, sve židovske običaje. Ponizi se, pokloni se, priznade okupatorsku vlast. Vodi se svojim velikosvećeničkim načelom nedavno izgovorenim u Sinedriju: “Bolje je da jedan čovjek ume za narod, nego da sav narod propadne!” (Iv 11,50). Pravo proročki, svaka čast! Jedna saducejska skupina bijaše u jeruzalemskoj rezidenciji Heroda Antipe, onoga što se bijaše oženio ženom brata svoga Filipa. Šuruje se naveliko. Razgovara, pregovara, ugovara. Priređuje se novi veliki miting sutra, u petak, u 9.00 sati. Pozvane narodne mase i izvan Jeruzalema, sve muške i ženske udruge, sve stranke, vladine i nevladine organizacije, sveopća koalicija: kajfinovci, herodovci, pilatovci; saduceji, farizeji; pismoznanci, zakonoznanci. A trebalo bi naći nekoga iz Njegove družine da ga prokaže, da to iz Njegova kruga poteče. Ali, opet, svim takvim nevjerojatnim pričama Gospa više ne vjeruje nego vjeruje. Svijet i svjetska naklapanja. Što je skrivio moj Sin da se tako na Njega nabacuju. Raduje se da su barem sva Dvanaestorica s Njime na večeri. Ako dođe do gusta, lakše je ako su Dvanaestorica. Branit će ga. I opet po stoti put u sebi ponovi: “Bože, neka bude volja tvoja!”
Veliki petak. Noćas je uhićen, svezan, predan, doveden na sudište, najprije Anino, pa Kajfino, zatim Pilatovo, pa će i na Herodovo i konačno na stratište. Iako stvarna presuda, triput ponovljena glasi: „Ja na njemu ne nalazim nikakve krivice!“ (Iv 18,39; 19,4 i 6). Prati ga Ona na Njegovu Križnom putu. Bol bolova sve to ljući… Nađe se i pod križem. Pa ne znaš ili je teže Njemu ili Njoj. Ona u društvu s drugim drugama. Ženama nitko ne smetaše da se pojave tijekom cijeloga procesa, križnoga puta i raspeća. Niti škode, niti koriste. Ali nije tako u Božjim očima. One će biti veliki svjedoci i muke i uskrsnuća. Pod križem je i vjerni učenik, svjedok, Ivan. Kada Isus vidje majku, nazva je Ženom, biblijskom Ženom, velikom Ženom, Obećanom, Nagoviještenom na prvoj stranici Biblije, da će njezin Porod smrskati glavu vraškom izrodu. I predade je Isus za majku Ivanu, svima nama: “Evo ti majke!” A Ivana njoj za sina: “Evo ti sina!” (Iv 19,26). Svi smo mi – Ivan. Velika li Božjega otajstva! Najpotresniji Isusov vapaj bijaše onaj: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Pa ga obojica evanđelista zapisaše i na aramejskom: „Eloi, Eloi, lama sabahtani?“ (Mt 27,46; Mk 15,34). A domalo najblaženiji izraz bijaše: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk23,46).
Velika subota. Isus preminuo, pokopan. A Ona u svemu tome jadu samo što nije doživjela kolaps. Jest On govorio da će treći dan uskrsnuti, ali nikada ne znaš kada priča slikovito kada stvarno; kada u prispodobama, kada doslovno. Povukla se u subotnju samoću, u tišinu boli. A boli njezinoj ne bijaše kraja. Kleči, dršće, moli, vjeruje, predaje svoje muke u Stvoriteljeve ruke. Kakva to bijaše vjera, nada, ljubav i predanje! Evo nenadmašiva primjera, koji svakomu od nas može pomoći! A novci klize od ruke do ruke. Spominju se barem pet puta, što izričito što uvijeno, od Velikoga četvrtka do svršetka Velike subote. Jest novac među korumpiranim ljudima „svemoćan“, ali nije Svemogući Bog!
Veliki Uskrs. Probudi Ga Duh Očev iz duboka sna. Otvori Mu mračni grob, rasklopi Mu mrtve oči. Prvjenče novoga stvaranja, Novosti trajnoga i vječnoga Života! pozdravi ga Otac nebeski u praskozorje Nove ere. Na Zemlji je još mrak. Silazi Put, Istina i Život niz onu istu usku i strmu stazu Križnoga puta, kojom se prekjučer pod križem i trnovom krunom verao. Podsjećaju Ga postaje: Ovdje su me svukli. Ovdje tukli. Ovuda vukli. Ovdje sam stao. Ovdje pao. Ovdje drugi put. Ovdje sam mislio da ću izdahnuti. Ovdje mi Veronika rubac pruži. Ovdje mi Cirenac pomože. Ovdje me mama s bolju pogleda. Idem ja k njoj. Probuditi je. Pjevčana su doba. Nije uopće spavala, ne samo noćas, od Četvrtka navečer nije pravo oka stisnula, otkad su joj Sina uhvatili.
Otvoriše se kućna vrata. Skoči Ona, obasjana. Mir tebi! I tebi, Sine moj! Zagrljaj! Zagrljaj Sina i Majke. Zagrljaj Neba i Zemlje. Zagrljaj Vječnosti i Vremena.
Što bi nam koristilo da se rodismo i namnožismo da On ne uskrsnu i ne ponudi nam Život vječni!
