Tužaljka
Otvoren za vječnost
nosim zoru u očima.
Sanjam kad ću tvoj narod
prenijeti preko praga,
do zvijezda,
Tebi ususret.
U Tvoje sam ih ime zvao
da ga zapamte,
izvikuju u radosti,
dozivaju krikom u nevolji.
Neki su se plašili neba.
Daleka zora nije im bila izvor.
Svoje su zdence kopali,
drugima pjesme pjevali
žedni na izvoru.
Iznosim svoj nemir.
Umjesto da pođu na drugu obalu,
motrili su oblake.
